Nacionalizam – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 2: Red 2:
[[Datoteka:Greater Serbia in Yugoslavia.png|minijatura|Projekat [[Velika Srbija|velike Srbije]] za koji se zalažu razni srpski nacionalisti.]]
[[Datoteka:Greater Serbia in Yugoslavia.png|minijatura|Projekat [[Velika Srbija|velike Srbije]] za koji se zalažu razni srpski nacionalisti.]]
[[Datoteka:Greater Croatia 01.png|minijatura|Projekat [[Velika Hrvatska|velike Hrvatske]] za koji se zalažu razni hrvatski nacionalisti.]]
[[Datoteka:Greater Croatia 01.png|minijatura|Projekat [[Velika Hrvatska|velike Hrvatske]] za koji se zalažu razni hrvatski nacionalisti.]]
'''Nacionalizam''' u suštini predstavlja privrženost sopstvenoj [[nacija|naciji]] i [[država|državi]].<ref name="Gellner 1983-pp6-7">{{cite book|last=Gellner|first=Ernest|title=Nations and Nationalism|publisher=Cornell University Press}}</ref>
'''Nacionalizam''' u suštini predstavlja privrženost sopstvenoj [[nacija|naciji]] i [[država|državi]] i mrzi ostale.<ref name="Gellner 1983-pp6-7">{{cite book|last=Gellner|first=Ernest|title=Nations and Nationalism|publisher=Cornell University Press}}</ref>


Nacionalizam je privrženost vlastitoj [[nacija|naciji]] i njenim interesima. <ref>Akomolafe, Olusoji A. “Nationalism.” ''Ethics, Revised Edition''. Ed. John K. Roth. Pasadena, CA: Salem Press, 2005.</ref> Pojam se takođe odnosi na doktrinu <ref>Gellner, Ernest. 1983. ''Nations and Nationalism.'' Ithaca: Cornell University Press.</ref> ili politički pokret <ref>Hechter, Michael. 2001. Containing Nationalism. ISBN 0-19-924751-X .</ref> po kojoj nacija definisana u okvirima etničke pripadnosti ili nacionalne kulture, ima pravo da konstituiše nezavisnu, [[suverenitet|suverenu]] ili autonomnu političku zajednicu, baziranu na zajedničkoj istoriji i sudbini. U svojim ekstremnim oblicima, [[fašizam|fašizmu]] u Italiji i Španiji i [[nacionalsocijalizam|nacionalsocijalizmu]] u Nemačkoj, u prvoj polovini 20. veka, nacionalizmi ove vrste zagovaraju autoritativnu državu sa ograničenim individualnim pravima građana, a u slučaju nacionalsocijalizma i [[antisemitizam]], superiornost arijevske rase i [[militarizam]]<ref name="Audi">Audi, Robert. The Cambridge Dictionary of Philosophy - odrednica ''political philosophy''. Cambridge University Press 1995., 1999. ISBN 84-460-0956-0</ref>.
Nacionalizam je privrženost vlastitoj [[nacija|naciji]] i njenim interesima. <ref>Akomolafe, Olusoji A. “Nationalism.” ''Ethics, Revised Edition''. Ed. John K. Roth. Pasadena, CA: Salem Press, 2005.</ref> Pojam se takođe odnosi na doktrinu <ref>Gellner, Ernest. 1983. ''Nations and Nationalism.'' Ithaca: Cornell University Press.</ref> ili politički pokret <ref>Hechter, Michael. 2001. Containing Nationalism. ISBN 0-19-924751-X .</ref> po kojoj nacija definisana u okvirima etničke pripadnosti ili nacionalne kulture, ima pravo da konstituiše nezavisnu, [[suverenitet|suverenu]] ili autonomnu političku zajednicu, baziranu na zajedničkoj istoriji i sudbini. U svojim ekstremnim oblicima, [[fašizam|fašizmu]] u Italiji i Španiji i [[nacionalsocijalizam|nacionalsocijalizmu]] u Nemačkoj, u prvoj polovini 20. veka, nacionalizmi ove vrste zagovaraju autoritativnu državu sa ograničenim individualnim pravima građana, a u slučaju nacionalsocijalizma i [[antisemitizam]], superiornost arijevske rase i [[militarizam]]<ref name="Audi">Audi, Robert. The Cambridge Dictionary of Philosophy - odrednica ''political philosophy''. Cambridge University Press 1995., 1999. ISBN 84-460-0956-0</ref>.

Verzija na datum 21 januar 2017 u 02:35

Grafit iz Katalonije u Španiji koji glasi: "Jedna nacija, katalonska! jedan jezik, katalonski!"
Projekat velike Srbije za koji se zalažu razni srpski nacionalisti.
Projekat velike Hrvatske za koji se zalažu razni hrvatski nacionalisti.

Nacionalizam u suštini predstavlja privrženost sopstvenoj naciji i državi i mrzi ostale.[1]

Nacionalizam je privrženost vlastitoj naciji i njenim interesima. [2] Pojam se takođe odnosi na doktrinu [3] ili politički pokret [4] po kojoj nacija definisana u okvirima etničke pripadnosti ili nacionalne kulture, ima pravo da konstituiše nezavisnu, suverenu ili autonomnu političku zajednicu, baziranu na zajedničkoj istoriji i sudbini. U svojim ekstremnim oblicima, fašizmu u Italiji i Španiji i nacionalsocijalizmu u Nemačkoj, u prvoj polovini 20. veka, nacionalizmi ove vrste zagovaraju autoritativnu državu sa ograničenim individualnim pravima građana, a u slučaju nacionalsocijalizma i antisemitizam, superiornost arijevske rase i militarizam[5].

U nekim društvima nacionalizam se posmatra kao izrazito štetna pojava. Enciklopedija Jugoslavije iz 1978. godine daje sledeću definiciju nacionalizma:

"Nacionalizam je kult sopstvene nacije koga karakteriše šovinistički odnos i raspirivanje mržnje prema drugim nacijama, a svoj najviši domet ispoljava kroz genocid i fizičko istrebljenje drugih naroda."[6]

Zagovornici nacionalizma smatraju da "nacionalna svest" podrazumeva ljubav prema svojoj naciji, dobro poznavanje nacionalne istorije i kulture, isticanje nacionalnih obeležja, nacionalni ponos i strasno zalaganje za nacionalni prosperitet.

Razvijeni pojam nacionalizma podrazumeva političku ideologiju, sistem vrednosti, predstava, načela, stavova, predrasuda i stereotipa, čije jezgro čini romantičarski kult naciona i nacionalne države, oko kojeg se ispredaju mitovi, legende koji se odnose na idealizovani nacionalni karakter i mistifikovanu nacionalnu istoriju. Osnovna socijalno-psihološka funkcija nacionalizma je formiranje i učvršćivanje nacionalnog identiteta, kao i buđenje i jačanje nacionalne svesti radi homogenizacije nacije i učvršćivanja nacionalne države. Suprotno, ekstremni slučajevi nacionalizma vode ka šovinizmu.

Povijest

Borbe Grka za nacionalno oslobođenje od Otomanske imperije u 19. vijeku.

Kao pojava, smatra se da je nacionalizam nastao s početka 19. veka sa pojavom romantizma u umetnosti i književnosti i kao odgovor na univerzalnost renesanse i humanizma. Pre pojave nacionalizma, kriterijum za razlikovanje među ljudima je uglavnom bila religija[5], a od početka novog veka (16. vek) do Napoleonovih ratova dolazi do formiranja jedinstvenih jezika, i tradicije se međusobno mešaju stvarajući veće grupe ljudi iste kulture. Ovo vremenom dovodi do stvaranja nacija, tj. velikih grupa ljudi koji govore istim jezikom, koji su iste vere i imaju sličnu tradiciju. Do Berlinskog kongresa 1878. godine stvorene su sve veće nacionalne države.

Nacionalizam je doveo do pojave nacionalnih država (države čije su granice definisane jezičkim ili kulturološkim granicama, a ne osvojenim teritorijama kao što je to bio slučaj ranije). Ovaj fenomen je doveo do jednog od najvećih talasa promene karte Evrope. Među novonastalim (nacionalnim) državama su Nemačka i Italija koje su ubrzo postale svetske velesile.

Izvori

  1. Gellner, Ernest. Nations and Nationalism. Cornell University Press. 
  2. Akomolafe, Olusoji A. “Nationalism.” Ethics, Revised Edition. Ed. John K. Roth. Pasadena, CA: Salem Press, 2005.
  3. Gellner, Ernest. 1983. Nations and Nationalism. Ithaca: Cornell University Press.
  4. Hechter, Michael. 2001. Containing Nationalism. ISBN 0-19-924751-X .
  5. 5,0 5,1 Audi, Robert. The Cambridge Dictionary of Philosophy - odrednica political philosophy. Cambridge University Press 1995., 1999. ISBN 84-460-0956-0
  6. Nacionalizam u, Enciklopedija Jugoslavije, 1978.

Vidi još

Eksterni linkovi