Glas – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
{{dz|[[Glas (Beč)]]}}
{{dz|[[Glas (Beč)]]}}
{{dablink|Za druga značenja vidi [[fon]].}}
{{preusmjerava|Fon|narod iz [[Benin]]a|[[Fon (narod)]]}}


'''Glas''' ili '''fon''', u [[Jezikoslovlje|jezikoslovlju]], najmanji raspoznatljivi [[govor]]ni odsječak, odonosno najmanju raspoznatljivu govornu jedinicu. Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati ili zamjenjivati.
'''Glas''' ili '''fon''', u [[Jezikoslovlje|jezikoslovlju]], najmanji raspoznatljivi [[govor]]ni odsječak, odonosno najmanju raspoznatljivu govornu jedinicu. Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati ili zamjenjivati.

Verzija na datum 16 novembar 2016 u 02:07

Ovo je glavno značenje pojma Glas. Za druga značenja, v. Glas (Beč).

Glas ili fon, u jezikoslovlju, najmanji raspoznatljivi govorni odsječak, odonosno najmanju raspoznatljivu govornu jedinicu. Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati ili zamjenjivati.

Glas je najmanja jezična jedinica kojom razlikujemo značenje riječi. Znak kojim se glas bilježi je slovo, Glasovi mogu biti: Prema načinu tvorbe, prema mjestu tvorbe i prema zvučnosti

Dva su glasa različita ako se razlikuju za barem jedno opažajno obilježje. Tako je npr. glas [n] u riječi Ana različit od glasa [ŋ] u riječi Anka. Prvi je glas po mjestu tvorbe nadzubni (alveolarni) a drugi mekonepčani (velarni).

Podjela glasova u srpskohrvatskom

Samoglasnici

Samoglasnici, otvornici ili vokali u fonetskom smislu glasovi su koji se stvaraju bez zapreke u govornom traktu tako da zračna struja slobodno prolazi od pluća do usana.

Samoglasnici u standardnom srpskohrvatskom jeziku u fonetskom smislu su: [a], [e], [i], [o], [u] i dvoglas [ie] (ije).

U fonološkom smislu samoglasnici su slogotvorni glasovi.

U tom smislu, osim gore navedenih samoglasnika, i slogotovorno [] predstavlja samoglasnik u srpskohrvatskom jeziku (crv, prst).

Suglasnici

Suglasnici, zatvornici ili konsonanti (u fonetskom smislu) glasovi su koji se stvaraju tako da je prolaz zračnoj struji potpuno ili djelomično zatvoren.

Suglasnici u srpskohrvatskom jeziku su: [b], [ts] (c), [] (č), [] (ć), [d], [] (), [] (đ), [f], [g], [x] (h), [j], [k], [l], [ʎ] (lj), [m], [n], [ɲ] (nj), [p], [r], [s], [ʃ] (š), [t], [ʋ] (v), [z] i [ʒ] (ž).

Otvornici i zatvornici nižu se u riječi,a onaj dio riječi koji se može izgovoriti koa izgovorna cijelina naziva se slog.

Suglasnici se dijele po tvorbenom mjestu i načinu.
Suglasnici po tvorbenom mjestu:
usnenici: b, p, m
zubousnenici: v, f
zubnici: c, z, s, d, t, n
desnici: r, l
nepčanici: j, lj, nj, đ, dž, š, č, ć
jedrenici: k, g, h

Suglasnici po tvorbenom načinu: zvonačnici (sonanti) i šumnici (konsonanti)
Šumnici se po zvučnosti dijele na zvučne i bezvučne.

Zvučni b d g z ž đ - - -
Bezvučni p t k s š ć č c f h

Literatura

  • Stjepan Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
  • Lugarić, Koharović: Hrvatski jezik - udžbenik za 8. razred osnovne škole

Vidi još