Predenje – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n / č
(nema razlike)

Verzija na datum 5 septembar 2016 u 07:59

Predenje
Vrbov kolovrat
Vrbov kolovrat
Vrbov kolovrat

Predenje je proces stvaranja niti pređe neograničene duljine uvijanjem kratkih prirodnih ili umjetnih vlakana.[1]

Vlakna se prvo paraleliziraju, a zatim uvijaju uz istezanje, na taj način se postiže da su dovoljno tanka i kompaktna - međusobno povezana u pređu zadovoljavajuće čvrstoće.[1]

Karakteristike

Od prahistorije pa sve gotovo do danas (kad se to radi industrijski), predenje se obavljalo ručno, uz pomoć samo dva alata, preslice i vretena[2]

Predenje u Antičkoj Grčkoj

Od toga kakva se pređa želi, zavisi i izbor sirovina, jer se one razlikuju po karakteristikama. Od biljnih prirodnih vlakana najpoznatija su pamučna, lanena i kudeljna vlakna, a nakon tog jutena, a od životinjskih su to vuna i svila. Umjetna vlakna proizvode se prilagođena po duljini, finoći i mehaničkim karakteristikama prirodnih vlakana s kojima se miješaju, te mašinama na kojima se prede. Razlikuju se kraća i finija umjetna pamučna vlakna i dulja, kovrčava i grublja vunena vlakna. Ponekad se u pređu upredaju i sekundarne sirovine dobivene iz tekstilnog otpada.[1]

U tekstilnoj industriji vlasasta vlakna najčešće dolaze do predionica sprešana u bale. U njima su prirodna vlakna izmješana s kojekakvim primjesama i nečistoćama, pa ih se najprije dobro promiješa, rasčupava i očisti od nevlaknatih primjesa. Za razliku od tog vunena vlakna se peru (da ih se očisti od masti), suše i šalju na pripremu za predenje, na taj se način postiže da sirovina bude što uniformiranija.[1]

Kod pamučne pređe, bitno se razlikuje ona koja je prethodno bila samo grebenana (grebenana pređa) od one koja je nakon grebenanja prošla i fazu češljanja (češljana pređa). Grebenana pređa je grublja, mekša od češljane, a prede se iz grubih, kratkih do srednje dugih vlakana. Češljana je pređa tanja, glađa, jednobraznija i čvršća, a pravi se od finijih i duljih vlakana.[1]

Kod predenja pamuka, tokom grebenanja vlakanca se polažu na velikom rotirajućem bubnju u koprenu, gdje se jednolično raspoređuju, izravnavaju i paraleliziraju. Na taj način se i uklanjaju kratka vlakna, a pređa čisti od primjesa. Na izlasku iz bubnja koprena se formira u pramen koji prolazi kroz uređaj za regulaciju finoće, nakon tog se isteže i stanjuje, učvršćuje blagim uvijanjem i namata na kalem (taj postupak zove se pretpredenje). Tako dobivena pretpređa šalje se na predenje na prstenastu predilicu, gdje se i dalje isteže, uvija i konačno namata kao gotova grebenana pređa.[1]

Moderniji proces rotorskoga predenja je brži i ekonomičniji jer nema pretpredenja, no vlakna nisu toliko paralelizirana, pa se tako dobivena pređa najviše koristi za proizvodnju grubljih tkanina. Kod proizvodnje češljane pređe, nakon grebenanja, se skupovi pramenova sjedinjuju uz nježno istezanje (dubliranje), zatim se češljaju i paraleliziraju, te šalju na predenje. Grebenanje vune je komplicirani proces, u kojem sirova vuna prolazi na traci kroz čitav niz grebenaljki, različite finoće.[1]

Na vrlo sličan način proizvodi se i pređa od umjetnih vlakana i njihovih mješavina s vunom. Danas su razrađeni i noviji - ekonomičniji procesi za predenje umjetnih vlakana, kao i za predenje likovih i tvrdih vlakana.[1]

Mašina za predenje - Spinning jenny

Historija

Najraniji dokazi o tkanju su iz neolita - datirani na oko 5000 godina pne., u to doba ono je bilo usko povezano s košaraštvom.[2]

Od prahistorije pa sve do srednjeg vijeka, predenje je vršeno uz korištenje samo dva alata, preslice i vretena.[2]

Kolovrat, koji je izumljen u Indiji, dospio je do Evrope u srednjem vijeku, on je omogućio mehaničko ubrzanje procesa, jer kolo zamjenilo vreteno. To je postignuto jednostavno pređa se držala sa ispruženom lijevom rukom, a kolo se okretalo desnom u suprotnom smjeru.[2]

Važna prednost kolovrata bila je u tom da se on mogao brže okretati, pa se time dobijala ravnomjernija pređa.[2]

Kolovrat se nastavio upotrebljavati sve do 19. vijeka, s tim da je značajno poboljšan u 16. vijeku, kad mu je dodano sasko kolo, koje se moglo pokretati nogom što je omogućilo kontinuirano predenje vunene i pamučne pređe. S tim povećanjem brzine, tri do pet kolovrata bila su u stanju snabdjevati jedan razboj pređom. Kad je 1733. - John Kay izumio leteći čunak kojim je značajno povećao brzinu razboja, stvorila se i potreba za bržim predećim mašinama.[2]

Nakon tog je 1770. James Hargreaves patentirao mašinu za predenje - jenny (spinning jenny) koja je mogla istovremeno namatati više vretena, ali je njen nedostatak bio što je radila samo tanku pređu. - Richard Arkwright je na osnovu nje napravio je bolju mašinu, sposobnu da prede jaču pređu, ali je tek treća mašina Engleza Samuel Cromptoni - Mula za predenje (Spinning mule) 1779., značajno povećala produktivnost, jer je jedan radnik mogao kontrolirati više od 1.000 vretena istovremeno, a mogla je presti kako finu, tako i grubu pređu. Uslijedilo je nekoliko daljnjih modifikacija te mašine u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, ali je ipak Cromptonova - mula, bila ta koja je efikasno riješila predenje u tekstilnoj industriji.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 predenje (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 04. 09. 2016. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Spinning - Textile (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 04. 09. 2016. 

Vanjske veze