Kostur – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 3: | Red 3: | ||
Koštani sistemi se uglavnom dijele u tri skupine: vanjski - [[egzoskeleton]]i, unutarnji - [[endoskeleton]]i i tekući -[[hidrostatički skeleton]]i. |
Koštani sistemi se uglavnom dijele u tri skupine: vanjski - [[egzoskeleton]]i, unutarnji - [[endoskeleton]]i i tekući -[[hidrostatički skeleton]]i. |
||
U prenesenom značenju se pod kosturom uvijek podrazumijeva osnovni, noseći dio nečega, npr. u građevini (kostur zgrade) ili u umjetnosti (kostur skulpture). |
|||
== Citoskelet == |
|||
[[Datoteka:FluorescentCells.jpg|thumb|right|Ćelije endotela pod mikroskopom. Mikrotubuli su obojeni zeleno, a aktinski filamenti u crveno. Ćelijska jezgra su plava.]] |
|||
[[Citoskelet]] ([[grčki jezik|grč.]] ''kytos''=[[ćelija|ćelija ili stanica]]) služi za stabiliziranje i davanje oblika ćelije. Osim toga ćelije se uz pomoć citoskeleta mogu kretati i transportirati tvari u svojoj unutrašnjosti. Dijelovi citoskeleta osim toga vrše određene radnje u procesu prenosa signala između ćelija. |
|||
Citoskelet se sastoji od tankih [[protein|proteina]], koje je ćelija po potrebi u stanju producirati ili razgraditi. Ovi proteini se nazivaju [[mikrofilamenti]] i protežu se kao niti kroz ćeliju u svim pravcima. |
|||
== Hidroskelet == |
|||
Najjednostavnija od svih vrsta kostura koja je zastupljena prije svega kod beskičmenjaka koje popularno nazivamo crvima. Hidroskelet se u suštini sastoji od vanjske mišićne opne koja (slično crijevu za zalijevanje bašte) vrši pritisak na vodu u unutrašnjosti tijela. Budući da se voda da vrlo slabo komprimirati, tijelo organizama s hidroskeletom je prilično čvrsto. |
|||
== Egzoskelet == |
|||
[[Datoteka:Ant SEM.jpg|thumb|right|Glava [[mrav|mrava]]]] |
|||
Ostale životinje, prije svega [[člankonošci]] ([[grčki jezik|grč]].: ''arthropoda''), a unutar ove grupe [[insekti]], [[pauci]] i [[rakovi]], su razvile [[egzoskelet|ekzoskelete]]. Pošto egzoskeleti uglavnom nemaju veliku mogućnost rasta, kod ovih životinja u toku individualnog razvoja uglavnom dolazi do presvlačenja prilikom kojeg se stari oklop odbacuje i zamjenjuje novim. |
|||
Egzoskeleti se mogu sastojati od različitih materija. Primjeri su kosti i [[hrskavica]] (kod [[kornjača]] i [[plakoderma]] tj. oklopnih riba), [[hitin]] (kod člankonožaca), kalcijevi spojevi (kod [[korali|korala]], [[školjke|školjki]] i nekih [[mnogočekinjaši|mnogočekinjaša]]) ili [[silikati|silikata]] (kod [[silikatne alge|silikatnih algi]] i [[radiolarija|radiolarije]]). |
|||
Egzoskelet inesktima ne služi samo kao zaštita, nego i kao površina za spoj mišića, vodootporna opna koja štiti od isušivanja i kao čulo za interakciju s okolinom. Sastoji se od nekoliko slojeva s četiri funkcionalno različite regije: [[epicuticula]], [[procuticula]], [[epidermis]] i [[basallamina]]. |
|||
== Endoskelet == |
|||
[[Endoskelet]] je noseća struktura organizma koja se nalazi u unutrašnjosti tijela. Ovakve strukture možemo naći kod svih [[hordati|hordata]], [[bodljokošci|bodljokožaca]] i [[spužve|spužvi]]. Endoskelet tijelu daje stabilnost i omogućuje slobodno kreanje. Pravi endoskelet se razvija iz [[mezoderm|mezoderma]] i ovakav tip kostura nalazimo kod hordata i bodljokožaca. |
|||
=== Spužve === |
|||
Skelet spužvi se sastoji od mikroskopskih [[krečnjak|krečnjačkih]] ili [[silicijumoksid|silicijumdioksidnih]] tzv. ''[[spicula]]''. Spicule tvore sklerociti, vrsta ćelija u mezoglodei. Po materijalu od kojih su načinjene spicule spužve dijelimo na krečnjačke i silikatne spužve. |
|||
=== Bodljokošci === |
|||
Skelet bodljokožaca u koje se ubrajaju i [[morske zvijezde]] se sastoji najvećim dijelom od [[kalcit|kalcita]] uz mali dodatak magnezijevog oksida. Nalazi se ispod vanjske kože (epiderma) u [[mezoderm|mezodermu]] i stvara se unutar ćelijskih zajednica tzv. sklerocita. Materija koju stvaraju ovi sklerociti (tzv. ''stereom'') je porozna i stoga istovremeno i čvrsta i laka. Ona vremenom srasta u ploče (''osikli'') koji mogu rasti u svim pravicma i stoga nadomjestiti gubitak jednog dijela tijela. [[Članak|članci]] koji povezuju pojedine dijelove kostura se mogu pokretati uz pomoć mišića. |
|||
=== Hordati === |
|||
Skelet [[kičmenjaci|kičmenjaka]] (kralježnjaka) i leptokardija se sastoji od čvrstih elemenata koji se mogu pomjerati uz pomoć mišića. Kod čovjeka i uopćeno kod većine kičmenjaka se ovi elementi nazivaju kosti. Drugi veoma važan dio kostura kod hordata je hrskavica. Kod [[sisari|sisara]] je nalazimo uglavnom u području [[zglob|zglobova]], dok je kod drugih životinja (npr. kod hrskavičnjača ili rušljoriba kojima pripada [[ajkula]]) skelet u potpunosti izgrađen od hrskavice. |
|||
Dok se kosti sastoje od [[osteociti|osteocita]] (specifične koštane ćelije), hrskavica se sastoji od [[hondrociti|hondrocita]] (specifične hrskavične ćelije). Na osnovu međućelijske matrice se razlikuju [[hijalin|hijalinska]], elastična i končasta hrskavica. |
|||
==== Kičmenjaci ==== |
|||
Kosturi kičmenjaka (kralježnjaka) pokazuju velike sličnosti ali se kod različitih životinja ipak daju primijetiti važne razlike koje su nastale pod uticajem životnog prostora i uslova. |
|||
;[[Ribe]] |
|||
:Kostur riba je izgrađen iz hrskavice ili iz kostiju. Osnovne karakteristike riba, [[peraja]], su pojačane koštanim nitima (tzv. ''radije''). Parna prsna i stomačna peraja su spojena s ramenim ili karličnim pojasom dok su neparna peraja preko perajnih nosača (tzv. ''radijali'') srasla s kičmom. Riblje kosti se sastoje od okoštane hrskavice. |
|||
[[Datoteka:BlueWhaleSkeleton.jpg|thumb|Kostur plavog kita]] |
|||
;[[Ptice]] |
|||
:Da bi što više umanjile težinu, neke kosti kod ptica su ispunjene zrakom. |
|||
;[[Morski sisari]] |
|||
:Da bi olakšalo ili omogućilo kretanje u vodi, kod morskih sisara su se prednji udovi razvili u obliku peraja. Stražnji ekstremiteti su se ili potpuno izgubili (kao kod [[kit|kitova]]) ili su se spojili u jednu zajedničku repnu peraju (kao kod [[foke|foka]] ili tuljana). |
|||
;[[Anatomija čovjeka|Čovjek]] |
|||
{{glavni|Ljudski kostur}} |
|||
:Ljudski kostur predstavlja 12% ukupne mase tijela, što znači da kod čovjeka težine 75 kg kostur teži samo 9 kilograma. Kostur odraslog čovjeka se sastoji od nešto više od 200 [[kost|kostiju]] (tačan broj se može razlikovati od čovjeka do čovjeka) i dijeli se u aksijalni i udni dio. Aksijalni kostur čine [[lobanja]], [[vrat]] i [[torzo]]. Udni kostur se sastoji od kostiju [[ruka|ruku]] i [[noga|nogu]], te [[rame|ramenog]] i [[karlica|karličnog]] pojasa. |
|||
:Ljudskom kosturu je potrebno više godina dok se u potpunosti ne razvije. Iako se nadlaktična kost ([[latinski jezik|lat.]] ''humerus'') razvije još za vrijeme trudnoće (8. sedmica), kostur je potpuno razvijen tek oko 20. godine života. |
|||
{{U začetku}} |
{{U začetku}} |
||
Verzija na datum 1 septembar 2009 u 17:18
U biologiji kostur, skelet, koštani ili skeletalni sistem predstavlja biološki sistem koji organizmima daje oblik, služi kao čvrsta okosnica na koju se nadovezuju mekani dijelovi tijela kao mišići, koža i sl. i tvori niz šupljina u koje su smješteni najvažniji organi kao mozak, srce, pluća itd.
Koštani sistemi se uglavnom dijele u tri skupine: vanjski - egzoskeletoni, unutarnji - endoskeletoni i tekući -hidrostatički skeletoni.
U prenesenom značenju se pod kosturom uvijek podrazumijeva osnovni, noseći dio nečega, npr. u građevini (kostur zgrade) ili u umjetnosti (kostur skulpture).
Citoskelet
Citoskelet (grč. kytos=ćelija ili stanica) služi za stabiliziranje i davanje oblika ćelije. Osim toga ćelije se uz pomoć citoskeleta mogu kretati i transportirati tvari u svojoj unutrašnjosti. Dijelovi citoskeleta osim toga vrše određene radnje u procesu prenosa signala između ćelija. Citoskelet se sastoji od tankih proteina, koje je ćelija po potrebi u stanju producirati ili razgraditi. Ovi proteini se nazivaju mikrofilamenti i protežu se kao niti kroz ćeliju u svim pravcima.
Hidroskelet
Najjednostavnija od svih vrsta kostura koja je zastupljena prije svega kod beskičmenjaka koje popularno nazivamo crvima. Hidroskelet se u suštini sastoji od vanjske mišićne opne koja (slično crijevu za zalijevanje bašte) vrši pritisak na vodu u unutrašnjosti tijela. Budući da se voda da vrlo slabo komprimirati, tijelo organizama s hidroskeletom je prilično čvrsto.
Egzoskelet
Ostale životinje, prije svega člankonošci (grč.: arthropoda), a unutar ove grupe insekti, pauci i rakovi, su razvile ekzoskelete. Pošto egzoskeleti uglavnom nemaju veliku mogućnost rasta, kod ovih životinja u toku individualnog razvoja uglavnom dolazi do presvlačenja prilikom kojeg se stari oklop odbacuje i zamjenjuje novim.
Egzoskeleti se mogu sastojati od različitih materija. Primjeri su kosti i hrskavica (kod kornjača i plakoderma tj. oklopnih riba), hitin (kod člankonožaca), kalcijevi spojevi (kod korala, školjki i nekih mnogočekinjaša) ili silikata (kod silikatnih algi i radiolarije).
Egzoskelet inesktima ne služi samo kao zaštita, nego i kao površina za spoj mišića, vodootporna opna koja štiti od isušivanja i kao čulo za interakciju s okolinom. Sastoji se od nekoliko slojeva s četiri funkcionalno različite regije: epicuticula, procuticula, epidermis i basallamina.
Endoskelet
Endoskelet je noseća struktura organizma koja se nalazi u unutrašnjosti tijela. Ovakve strukture možemo naći kod svih hordata, bodljokožaca i spužvi. Endoskelet tijelu daje stabilnost i omogućuje slobodno kreanje. Pravi endoskelet se razvija iz mezoderma i ovakav tip kostura nalazimo kod hordata i bodljokožaca.
Spužve
Skelet spužvi se sastoji od mikroskopskih krečnjačkih ili silicijumdioksidnih tzv. spicula. Spicule tvore sklerociti, vrsta ćelija u mezoglodei. Po materijalu od kojih su načinjene spicule spužve dijelimo na krečnjačke i silikatne spužve.
Bodljokošci
Skelet bodljokožaca u koje se ubrajaju i morske zvijezde se sastoji najvećim dijelom od kalcita uz mali dodatak magnezijevog oksida. Nalazi se ispod vanjske kože (epiderma) u mezodermu i stvara se unutar ćelijskih zajednica tzv. sklerocita. Materija koju stvaraju ovi sklerociti (tzv. stereom) je porozna i stoga istovremeno i čvrsta i laka. Ona vremenom srasta u ploče (osikli) koji mogu rasti u svim pravicma i stoga nadomjestiti gubitak jednog dijela tijela. članci koji povezuju pojedine dijelove kostura se mogu pokretati uz pomoć mišića.
Hordati
Skelet kičmenjaka (kralježnjaka) i leptokardija se sastoji od čvrstih elemenata koji se mogu pomjerati uz pomoć mišića. Kod čovjeka i uopćeno kod većine kičmenjaka se ovi elementi nazivaju kosti. Drugi veoma važan dio kostura kod hordata je hrskavica. Kod sisara je nalazimo uglavnom u području zglobova, dok je kod drugih životinja (npr. kod hrskavičnjača ili rušljoriba kojima pripada ajkula) skelet u potpunosti izgrađen od hrskavice.
Dok se kosti sastoje od osteocita (specifične koštane ćelije), hrskavica se sastoji od hondrocita (specifične hrskavične ćelije). Na osnovu međućelijske matrice se razlikuju hijalinska, elastična i končasta hrskavica.
Kičmenjaci
Kosturi kičmenjaka (kralježnjaka) pokazuju velike sličnosti ali se kod različitih životinja ipak daju primijetiti važne razlike koje su nastale pod uticajem životnog prostora i uslova.
- Ribe
- Kostur riba je izgrađen iz hrskavice ili iz kostiju. Osnovne karakteristike riba, peraja, su pojačane koštanim nitima (tzv. radije). Parna prsna i stomačna peraja su spojena s ramenim ili karličnim pojasom dok su neparna peraja preko perajnih nosača (tzv. radijali) srasla s kičmom. Riblje kosti se sastoje od okoštane hrskavice.
- Ptice
- Da bi što više umanjile težinu, neke kosti kod ptica su ispunjene zrakom.
- Morski sisari
- Da bi olakšalo ili omogućilo kretanje u vodi, kod morskih sisara su se prednji udovi razvili u obliku peraja. Stražnji ekstremiteti su se ili potpuno izgubili (kao kod kitova) ili su se spojili u jednu zajedničku repnu peraju (kao kod foka ili tuljana).
- Ljudski kostur predstavlja 12% ukupne mase tijela, što znači da kod čovjeka težine 75 kg kostur teži samo 9 kilograma. Kostur odraslog čovjeka se sastoji od nešto više od 200 kostiju (tačan broj se može razlikovati od čovjeka do čovjeka) i dijeli se u aksijalni i udni dio. Aksijalni kostur čine lobanja, vrat i torzo. Udni kostur se sastoji od kostiju ruku i nogu, te ramenog i karličnog pojasa.
- Ljudskom kosturu je potrebno više godina dok se u potpunosti ne razvije. Iako se nadlaktična kost (lat. humerus) razvije još za vrijeme trudnoće (8. sedmica), kostur je potpuno razvijen tek oko 20. godine života.