Australija – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 182: Red 182:


== Historija ==
== Historija ==
{{glavni|Historija Australije}}
U starom i srednjem veku u Evropi se pretpostavljalo da u južnim morima postoji kopno koje su srednjovekovni geografi nazivali Nepoznata južna zemlja, na latinskom ''Terra australia incognita'', pa otuda i naziv Australija.
=== Povijest domorodaca (Aboridžina) ===
{{glavni|Domorodački narodi Australije}}
Riječ "aboridžin" znači "od početka", a Aboridžini i vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Smatra se da su u dalekoj prošlosti preko [[Indonezija|Indonezijskog]] otočja došli iz [[Azija|Azije]]. Višestoljetna izoliranost uvjetovala je da su australski domoroci imali zaseban razvojni put te sačuvali kulturu [[kameno doba|kamenog doba]]. Aboridžini imaju osobine ljudske prarase i uspoređuju se s europskim pračovjekom. [[Koža]] im je tamno smeđa, a imaju bujnu kosu i bradu. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, a bave se i ribolovom. Oružje su im [[koplje]] i [[bumerang]] – neobično drvo za bacanje koje se u letu, ako pogriješi cilj, vraća u ruku bacaća.Poznat je njihov narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. Nemaju odjeće.


Među domorocima razvijeno je više jezika pa se međusobno ne razumiju. Vjeruju u nevidljivi svijet duhova. Dolaskom Europljana potisnuti su u suhu unutrašnjost i na sjever, u rezervate gdje se zbog nepovoljnih uvjeta života njihov broj smanjivao. Uzroci gotovo potpunog uništenja bili su sukobi s došljacima, [[alkohol]] i zarazne bolesti, te opijum što je došao s prvim [[Kinezi]]ma. Početkom [[20. stoljeće|XX. vijeka]] gospodarski razvijena Australija mijenja odnos prema domorocima, zapošljavajući ih na farmama ili u kućanstvima bijelaca. Od [[1967]]. godine postali su ravnopravni građani, vraća im se tek dio oduzete zemlje tokom 1990-tih. Australska vlada mnogo ulaže u očuvanje njihove [[Kultura|kulture]] i [[Tradicija|tradicije]], kroz državne medije: televizija i radio.
Australija je udaljena i izolovana od ostalih kontinenata. U odnosu na Evropu Australija se nalazi na suprotnoj strani Zemljine lopte, s one strane planete, pa je za nju najudaljeniji deo sveta - plovidbenim putem preko Sueca udaljena je od Evrope 20 000 km.


Prvi Evropljani koji su doprli do Australije bili su Portugalci i Španci krajem [[XVI vek]]a. Delimična istraživanja njenih obala obavio je holandski moreplovac [[Abel Tasman]] u [[17. vijek|XVII veku]], po kojem i ostrvo [[Tasmanija]] dobilo naziv. Ali, Holanđani se, imajući veliku koloniju [[Indonezija|Indoneziju]], nisu interesovali za iskorišćavanje ove nove zemlje.


Aboridžini su izradili i vlastitu zastavu koja je kombinacija tri boje:crna je simbol naroda Aboridžina, crvena je simbol zemlje, a žuta je simbol [[Sunce|Sunca]].
Godine [[1770]]. engleski moreplovac [[James Cook|Džejms Kuk]] ispitao je obale Australije i proglasio je posedom [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]].


=== Britanska kolonizacija ===
Ubrzo posle istraživanja Džemska Kuka osnovano je blizu današnjeg grada Sidneja prvo naselje, u koje su upućivani kažnjenici iz Velike Britanije. Vremenom su počela da se osnivaju i naselja slobodnog stanovništva - od osuđenika koji su odslužili kazne, od stražare i oficira koji su završili službu i od drugih doseljenika iz Evrope, uglavnom Britanaca. Prvi doseljenici počeli su da se bave stočarstovom, koje ne iziskuje mnogo radne snage već samo prostrane pašnjake. Za merino ovce, koje su dovezene iz [[Španija|Španije]], prostrane stepe pokazale su se izvanredno pogodnim.
{{glavni|Istraživanje Australije}}
[[File:Australia discoveries by Europeans before 1813 en.png|thumb|right|300px|alt=Map of Australia with coloured arrows showing the path of early explorers around the coast of Australia and surrounding islands|Europska istraživanja tadašnje Nove Holandije do [[1812.]] godine:<br />
{{legend|#000000|1606 [[Willem Janszoon]]}}
{{legend|#ff9955|1606 [[Luis Váez de Torres]]}}
{{legend|#39842c|1616 [[Dirk Hartog]]}}
{{legend|#ffd42a|1619 [[Frederick de Houtman]]}}
{{legend|#835b38|1644 [[Abel Tasman]]}}
{{legend|#516778|1696 [[Willem de Vlamingh]]}}
{{legend|#000080|1699 [[William Dampier]]}}
{{legend|#8000ff|1770 [[James Cook]]}}
{{legend|#0055d4|1797–1799 [[George Bass]]}}
{{legend|#ff0000|1801–1803 [[Matthew Flinders]]}}]]
[[File:Captainjamescookportrait.jpg|right|upright|thumb|Portret kapetana [[James Cook|Jamesa Cooka]], prvog Europljanina koji je došao do istočne obale Australije.]]
U starom i srednjem vijeku za Australiju se u Europi nije znalo, ali se pretpostavljalo da u južnim morima postoji kopno koje bi "održavalo ravnotežu" između kopna i mora na Zemlji. Njega su srednjovjekovni geografi nazivali "Nepoznata južna zemlja" (''Terra australis incognita''). Otuda ime Australija koje se javlja prvi put u XVI. stoljeću. Nesumnjivo je da su u nju prije Europljana dolazili Indonežani. Do sjevernih obala prvi su od Europljana doprli [[Portugal]]ci i [[Španjolska|Španjolci]]. Portugalac [[Luis Vaes de Torres]] je oko 1588. godine prošao kroz morski prolaz između otoka Nove Gvineje i poluotoka York, danas zvan Torresov prolaz. S većim istraživanjima obala Australije započeli su od 1605. do 1606. [[Nizozemska|Nizozemci]] čiji je moreplovac [[Abel Tasman|Abel Janssen Tasman]], oplovljavajući je sa sjevera, zapada i juga, dospio na otok za koji je smatrao da je "''Terra Incognita''". Taj je otok po njemu dobio ime [[Tasmanija]].


Nizozemci se, imajući u posjedu bogata indonežanska otočja, nisu osobito zanimali za ekonomsko iskorištavanje relativno neplodne i gotovo bezvodne Australije. Tek ju je britanski moreplovac [[James Cook]] podrobnije istražio. Zadatak njegove ekspedicije bio je da se otkrije putanja planete Venere. Vršio je istraživanja od 1768. do 1789., a godinu dana po završetku te ekspedicije poginuo je na [[Havaji]]ma od strane domorodaca. Cook i njegova flota uplovili su [[24. travnja]] [[1770]]. u Botany Bay (Zaljev bilja), mjesto budućeg grada [[Sydney]]a i time je otkrivena istočna obala Australije. Iste godine Cook je Australiju proglasio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskim]] kolonijalnim posjedom.
Australija je status [[dominion]]a dobila 1901. godine, ali je nacionalni identitet definiran tek nakon [[prvi svjetski rat|prvog svetskog rata]] u kome su pripadnici [[ANZAC]]-a, boreći se na strani Antante pretrpili velike gubitke, za koje su mnogi krivili britansku vladu. Nakon [[drugi svjetski rat|drugog svetskog rata]] Australija se sve više odmiče od matice zemlje i u spoljnoj politici oslanja na [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], na čijoj je strani sudelovala u [[Korejski rat|korejskom]], [[Vijetnamski rat|vijetnamskom]], [[Rat protiv terorizma|ratu protiv terorizma]] i [[rat u Iraku|invaziji na Irak]].

Australija je isprva služila kao zemlja za progon britanskih kažnjenika. Daba [[26. siječnja]] [[1788]]. u [[Botany Bay]] uplovljava flota od 11 brodova pod zapovjedništvom Arthura Phillipa (290 mornara i redarstvenika, 770 kažnjenika, među kojima 197 žena), a ubrzo uspostavlja i prvo stalno naselje Europljana, Port Jackson, danas grad [[Sydney]], nešto sjevernije od mjesta Cookovog sidrišta. Računa se da je u prvih 80 godina u Australiju bilo dopremljeno oko 170,000 kažnjenika. Kažnjenici su stvorili temelje suvremene Australije, krčili su šume, gradili ceste, dopremali europske biljke (pšenicu, kukuruz i dr.) i životinje (ovce, goveda, konje).

Krajem XVIII. vijeka i početkom XIX., u Australiju se doseljavaju kolonisti iz Europe, posebice iz [[Velika Britanija|Velike Britanije]]. Sve do sredine XIX. vijeka useljavanje je bilo sporo, ali sve veći porast ekonomske aktivnosti u Australiji i gospodarske krize u Europi koje su mnoge radnike ostavljale bez posla doprinijeli su bržem naseljavanju zemlje. Transport zatvorenika u Australiju ukinut je 1840. Pronalazak [[zlato|zlata]] u današnjoj saveznoj državi [[Victoria]] potaknuo je veliku imigraciju slobodnih kolonista u Australiju. U doba zlatne groznice od 1850. do 1860. broj stanovnika povećao se sa 437,000 na 1,146,000. Mnogi lovci na sreću nisu našli zlato, ali su ostali u Australiji i pretvorili se u [[rudar]]e, ovčare, ratare.

Brzom naseljavanju zemlje doprinijelo je i osnivanje stočarskih farmi ovaca koje su davale visokokvalitetnu vunu engleskoj tekstilnoj industriji. Tijekom XIX. vijeka britanska kolonijalna vlast proširila se na cijeli kontinent. U to vrijeme formiraju se mnoge samoupravne kolonije koje su kasnije postale savezne države ili teritoriji. U oba svjetska rata Australija je ratovala na strani Velike Britanije, odnosno saveznika. Prirodna izolacija pokazala je i svoje pozitivne utjecaje – australsko kopno bilo je uglavnom pošteđeno ratnih djelovanja, iako su Japanci [[1942]]. bombardirali [[Darwin, Australija|Darwin]] na sjeveru zemlje.

Australija je dobrovoljno sudjelovala u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].<ref>Bean, C. Ed. (1941). - [http://www.awm.gov.au/histories/ww1/1/index.asp - Volume I - The Story of Anzac: the first phase], First World War Official Histories, Eleventh Edition.</ref> Mnogi Australci smatraju poraz Vojnih snaga Australije i Novog Zelanda na [[Bitka na Galipolju|Galipolju]] događejem kojim je rođena australska nacija. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], australske su se trupe borile protiv Japana na azijskom kopnu i Pacifiku, te protiv Njemačke i Italije u Europi i sjevernoj Africi.
[[File:Australia Act 1986.jpg|thumb|left|300px|[[Zakon o Australiji (1986)|Zakon o Australiji]] iz [[1986.]] godine.]]
[[Westminsterski statut iz 1931.|Westminsterskim statutom 1931.]] godine, kojeg je Australija prihvatila [[1942.]], formalno su prekinute skoro sve ustavne veze između Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Šok izazvan porazom Velike Britanije u Aziji tokom 1942. i strah od japanske invazije, utjecali su na to da se Australija okrene [[SAD|Sjedinjenim Državama]] kao novom savezniku i zaštitniku. Od [[1951.]] godine, Australija je i formalno postala vojni saveznik Sjedinjenih Država pod okriljem [[ANZUS]] ugovora. Nakon Drugog svjetskog rata, Australija je poticala masovnu emigraciju iz Europe; od sedamdesetih i ukidanja [[Politika bijele Australije|politike bijele Australije]], osnažena je imigracija iz [[Azija|Azije]] i drugih neeuropskih dijelova svijeta. Kao posljedica toga, australska demografija, kultura i opća slika dramatično su promijenjeni. Posljednje ustavne veze između Australije i Velike Britanije dokinute su [[1986]]., usvajanjem [[Zakon o Australiji (1986)|Zakona o Australiji]], čime je britanska uloga u australskoj vlasti završena. Godine [[1999.]], Australci su na referendumu 55%-tnom većinom odbacili prijedlog da Australija postane republika, s predsjednikom kojega bi birao [[Parlament Australije|parlament]].<ref>Australian Electoral Commission (2000). - [http://www.aec.gov.au/_content/when/referendums/1999_report/index.htm 1999 Referendum Reports and Statistics], Preuzeto 17. 4. 2013.</ref> Od izbora [[Gough Whitlam|Gougha Whitlama]] za premijera [[1972.]] godine, Australija je usmjerena na budućnost u okviru azijsko-pacifičke regjie.


==Politika==
==Politika==

Verzija na datum 29 mart 2014 u 19:21

Australija
Commonwealth of Australia
Zastava Grb
Državna himna: "Advance Australia Fair"
Glavni gradCanberra
Najveći grad Sydney
Službeni jezici nema
Priznati nacionalni jezici engleski jezik
Vlada Federalna parlamentarna ustavna monarhija
 -  Monarh Elizabeth II.
 -  Generalni guverner Peter Cosgrove
 -  Premijer Tony Abbott
Zakonodavno tijelo Parlament
 -  Gornji dom Senat
 -  Donji dom Predstavnički dom
Nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva
 -  Ustav 1. siječnja 1901. 
 -  Westminsterski statut 11. prosinca 1931. 
 -  Zakon o usvajanju Statuta 9. listopada 1942.
(na snagu stupa 3. rujna 1939.) 
 -  Zakon o Australiji 3. ožujka 1986. 
Površina
 -  Ukupno 7.692.024 km2 (6.)
Stanovništvo
 -  Procjena za 2014 23,403,616 (52.)
 -  Popis iz 2011 21,507,717
 -  Gustoća 2.8/km2 (233.)
BDP (PPP) procjena za 2013.
 -  Ukupno $998.265 mlrd. (18.)
 -  Per capita $42,640 (13.)
BDP (nominalni) procjena za 2013.
 -  Ukupno $1.525 trilijuna (12.)
 -  Per capita $67,722 (5.)
Gini (2006)30.5
srednji  19.
HDI  0.938
jako visok  2.
Valuta australski dolar (AUD)
Vremenska zona različite (UTC+8 do +10.5)
 -  Ljeti (DST) različite (UTC+8 do +11.5)
Format datuma dd-mm-yyyy
Pozivni broj +61
Web domena .au
a. Službena kraljevska himna Australije je "God Save the Queen" te se ista svira u prisustvu člana kraljevske obitelji kada su oni u Australiji. U svim drugim prilikama, svira se nacionalna himna "Advance Australia Fair".
b. Engleski jezik nema de iure status u Australiji.
c. Postoje manje varijacije u odnosu na tri osnovne vremenske zone.

Australija, službeno Commonwealth Australija (engleski: Commonwealth of Australia) je država na južnoj hemisferi koja obuhvaća kopno istoimenog najmanjeg kontinenta na svijetu, otok Tasmaniju, kao i brojne druge otoke u Južnom, Indijskom i Tihom oceanu. Površina Australije iznosi 7,741,220 km² i po površini je 6. u svijetu. Okružena je Indonezijom, Istočnim Timorom i Papuom Novom Gvinejom na sjeveru, Solomonskim Otocima, Vanuatuom i francuskim prekomorskimm posjedom Novom Kaledonijom na sjeveroistoku te Novim Zelandom na jugoistoku.

Po popisu stanovništva iz 2011., Australija je imala 21,507,717 stanovnika. Glavni grad je Canberra, smješten u Teritoriju glavnog grada Australije. Najveći gradovi su Sydney, Melbourne, Brisbane, Perth i Adelaide, u kojima živi većina stanovnika Australije.

Australski domoroci naseljavaju australsko kopno više od 42,000 godina. Nakon sporadičnih posjeta ribara sa sjevera i europskih istraživača i trgovaca u XVII. vijeku, Velika Britanija je zaposjela istočnu polovinu otoka tokom 1770. godine, gdje je slala ljude po kazni u koloniju nazvanu Novi Južni Wales, koja je formirana 26. siječnja 1788. godine. Kako je broj stanovnika rastao i kako su otkrivani novi teritoriji, tokom XIX. vijeka formirano je još pet velikih autonomnih Britanskih prekomorskih teritorija. Dana 1. siječnja 1901. godine, šest kolonija formiralo je federaciju nazvanu Commonwealth Australija. Kao federacija, Australija je uspostavila stabilan liberalno-demokratski politički sistem, ostajući članica Commonwealtha.

Etimologija

Sam naziv "Australija" nastalo je od latinske reči australis, što znači "s juga". Priče o "nepoznatoj južnoj zemlji" (lat. Terra Australis Incognita) iz doba starog Rima bile su uobičajene u srednjovjekovnoj geografiji, iako nisu imale uporište u stvarnom znanju o postojanju kontinenta. U engleskom jeziku, riječ Australia prvi put je upotrebljena 1625. godine u djelu "A note of Australia del Espíritu Santo, written by Sir Richard Hakluyt". Pridjev Australische koristili su nizozemski službenici u Bataviji od 1638. godine kako bi imenovali novootkriveno kopno na jugu. Ime Australija korišteno je i 1693. godine u prijevodu knjige Les Aventures de Jacques Sadeur dans la Découverte et le Voyage de la Terre Australe, francuskog autora Gabriela de Foignyja, koji je pisao pod pseudonimom Jacques Sadeur.[1]

Alexander Dalrymple koristio je isti termin u djelu An Historical Collection of Voyages and Discoveries in the South Pacific Ocean iz 1771. godine, referirajući na čitavo južnopacifičko područje. George Shaw i James Edward Smith objavili su 1793. godine knjigu Zoology and Botany of New Holland, u kojoj su pisali o "ogromnom otoku, ili bolje — kontinentu, Australiji, Australaziji ili Novoj Holandiji".

Naziv "Australija" popularizirao je istraživač Matthew Flinders u svojoj knjizi A Voyage to Terra Australis, mada se sam termin u knjizi spominje tek jednom. Ovom knjigom, Flinders je toj riječi dao opće značenje. Guverner Novog Južnog Walesa, Lachlan Macquarie, kasnije je koristio tu riječ u službenim izveštajima koje je slao u Englesku, da bi 1817. predložio da ona bude usvojena kao službeno ime. Britanska mornarica je 1824. službeno nazvala ovaj kontinent Australijom.

Historija

Glavni članak: Historija Australije

Povijest domorodaca (Aboridžina)

Riječ "aboridžin" znači "od početka", a Aboridžini i vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Smatra se da su u dalekoj prošlosti preko Indonezijskog otočja došli iz Azije. Višestoljetna izoliranost uvjetovala je da su australski domoroci imali zaseban razvojni put te sačuvali kulturu kamenog doba. Aboridžini imaju osobine ljudske prarase i uspoređuju se s europskim pračovjekom. Koža im je tamno smeđa, a imaju bujnu kosu i bradu. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, a bave se i ribolovom. Oružje su im koplje i bumerang – neobično drvo za bacanje koje se u letu, ako pogriješi cilj, vraća u ruku bacaća.Poznat je njihov narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. Nemaju odjeće.

Među domorocima razvijeno je više jezika pa se međusobno ne razumiju. Vjeruju u nevidljivi svijet duhova. Dolaskom Europljana potisnuti su u suhu unutrašnjost i na sjever, u rezervate gdje se zbog nepovoljnih uvjeta života njihov broj smanjivao. Uzroci gotovo potpunog uništenja bili su sukobi s došljacima, alkohol i zarazne bolesti, te opijum što je došao s prvim Kinezima. Početkom XX. vijeka gospodarski razvijena Australija mijenja odnos prema domorocima, zapošljavajući ih na farmama ili u kućanstvima bijelaca. Od 1967. godine postali su ravnopravni građani, vraća im se tek dio oduzete zemlje tokom 1990-tih. Australska vlada mnogo ulaže u očuvanje njihove kulture i tradicije, kroz državne medije: televizija i radio.


Aboridžini su izradili i vlastitu zastavu koja je kombinacija tri boje:crna je simbol naroda Aboridžina, crvena je simbol zemlje, a žuta je simbol Sunca.

Britanska kolonizacija

Glavni članak: Istraživanje Australije
Map of Australia with coloured arrows showing the path of early explorers around the coast of Australia and surrounding islands
Europska istraživanja tadašnje Nove Holandije do 1812. godine:
  1616 Dirk Hartog
  1644 Abel Tasman
  1770 James Cook
  1797–1799 George Bass
  1801–1803 Matthew Flinders
Portret kapetana Jamesa Cooka, prvog Europljanina koji je došao do istočne obale Australije.

U starom i srednjem vijeku za Australiju se u Europi nije znalo, ali se pretpostavljalo da u južnim morima postoji kopno koje bi "održavalo ravnotežu" između kopna i mora na Zemlji. Njega su srednjovjekovni geografi nazivali "Nepoznata južna zemlja" (Terra australis incognita). Otuda ime Australija koje se javlja prvi put u XVI. stoljeću. Nesumnjivo je da su u nju prije Europljana dolazili Indonežani. Do sjevernih obala prvi su od Europljana doprli Portugalci i Španjolci. Portugalac Luis Vaes de Torres je oko 1588. godine prošao kroz morski prolaz između otoka Nove Gvineje i poluotoka York, danas zvan Torresov prolaz. S većim istraživanjima obala Australije započeli su od 1605. do 1606. Nizozemci čiji je moreplovac Abel Janssen Tasman, oplovljavajući je sa sjevera, zapada i juga, dospio na otok za koji je smatrao da je "Terra Incognita". Taj je otok po njemu dobio ime Tasmanija.

Nizozemci se, imajući u posjedu bogata indonežanska otočja, nisu osobito zanimali za ekonomsko iskorištavanje relativno neplodne i gotovo bezvodne Australije. Tek ju je britanski moreplovac James Cook podrobnije istražio. Zadatak njegove ekspedicije bio je da se otkrije putanja planete Venere. Vršio je istraživanja od 1768. do 1789., a godinu dana po završetku te ekspedicije poginuo je na Havajima od strane domorodaca. Cook i njegova flota uplovili su 24. travnja 1770. u Botany Bay (Zaljev bilja), mjesto budućeg grada Sydneya i time je otkrivena istočna obala Australije. Iste godine Cook je Australiju proglasio britanskim kolonijalnim posjedom.

Australija je isprva služila kao zemlja za progon britanskih kažnjenika. Daba 26. siječnja 1788. u Botany Bay uplovljava flota od 11 brodova pod zapovjedništvom Arthura Phillipa (290 mornara i redarstvenika, 770 kažnjenika, među kojima 197 žena), a ubrzo uspostavlja i prvo stalno naselje Europljana, Port Jackson, danas grad Sydney, nešto sjevernije od mjesta Cookovog sidrišta. Računa se da je u prvih 80 godina u Australiju bilo dopremljeno oko 170,000 kažnjenika. Kažnjenici su stvorili temelje suvremene Australije, krčili su šume, gradili ceste, dopremali europske biljke (pšenicu, kukuruz i dr.) i životinje (ovce, goveda, konje).

Krajem XVIII. vijeka i početkom XIX., u Australiju se doseljavaju kolonisti iz Europe, posebice iz Velike Britanije. Sve do sredine XIX. vijeka useljavanje je bilo sporo, ali sve veći porast ekonomske aktivnosti u Australiji i gospodarske krize u Europi koje su mnoge radnike ostavljale bez posla doprinijeli su bržem naseljavanju zemlje. Transport zatvorenika u Australiju ukinut je 1840. Pronalazak zlata u današnjoj saveznoj državi Victoria potaknuo je veliku imigraciju slobodnih kolonista u Australiju. U doba zlatne groznice od 1850. do 1860. broj stanovnika povećao se sa 437,000 na 1,146,000. Mnogi lovci na sreću nisu našli zlato, ali su ostali u Australiji i pretvorili se u rudare, ovčare, ratare.

Brzom naseljavanju zemlje doprinijelo je i osnivanje stočarskih farmi ovaca koje su davale visokokvalitetnu vunu engleskoj tekstilnoj industriji. Tijekom XIX. vijeka britanska kolonijalna vlast proširila se na cijeli kontinent. U to vrijeme formiraju se mnoge samoupravne kolonije koje su kasnije postale savezne države ili teritoriji. U oba svjetska rata Australija je ratovala na strani Velike Britanije, odnosno saveznika. Prirodna izolacija pokazala je i svoje pozitivne utjecaje – australsko kopno bilo je uglavnom pošteđeno ratnih djelovanja, iako su Japanci 1942. bombardirali Darwin na sjeveru zemlje.

Australija je dobrovoljno sudjelovala u Prvom svjetskom ratu.[2] Mnogi Australci smatraju poraz Vojnih snaga Australije i Novog Zelanda na Galipolju događejem kojim je rođena australska nacija. U Drugom svjetskom ratu, australske su se trupe borile protiv Japana na azijskom kopnu i Pacifiku, te protiv Njemačke i Italije u Europi i sjevernoj Africi.

Zakon o Australiji iz 1986. godine.

Westminsterskim statutom 1931. godine, kojeg je Australija prihvatila 1942., formalno su prekinute skoro sve ustavne veze između Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Šok izazvan porazom Velike Britanije u Aziji tokom 1942. i strah od japanske invazije, utjecali su na to da se Australija okrene Sjedinjenim Državama kao novom savezniku i zaštitniku. Od 1951. godine, Australija je i formalno postala vojni saveznik Sjedinjenih Država pod okriljem ANZUS ugovora. Nakon Drugog svjetskog rata, Australija je poticala masovnu emigraciju iz Europe; od sedamdesetih i ukidanja politike bijele Australije, osnažena je imigracija iz Azije i drugih neeuropskih dijelova svijeta. Kao posljedica toga, australska demografija, kultura i opća slika dramatično su promijenjeni. Posljednje ustavne veze između Australije i Velike Britanije dokinute su 1986., usvajanjem Zakona o Australiji, čime je britanska uloga u australskoj vlasti završena. Godine 1999., Australci su na referendumu 55%-tnom većinom odbacili prijedlog da Australija postane republika, s predsjednikom kojega bi birao parlament.[3] Od izbora Gougha Whitlama za premijera 1972. godine, Australija je usmjerena na budućnost u okviru azijsko-pacifičke regjie.

Politika

Administrativna podjela

Vanjska politika i vojska

Geografija

Obale su slabo razuđene i najvećim delom su teško pristupačne.

Najteži je pristup severoistočnoj obali, pored koje se nalazi Beliki greben (kojeg čine mnogi koralni sprudovi), dug 2 000 km.

U reljefu se ističu tri regije.

Na istoku kontinenta su gromadne planine Australijski Kordiljeri (Australijski Alpi, Plave planine i druge), koji se strmo spuštaju u niže i uže primorje uz obalu Tihog okeana, a blago prema zapadu. U središnjem delu kontinenta je Velika australijska nizija, koja oko jezera Er prelazi u depresiju. U zapadnom delu je Zapadnoaustralijska visoravan, visine 300–500 m, sa koje se mestimično izdižu gromdne planine.

Klimu većeg dela Australije karakterišu suše i večite oskudice vode, zbog čega u većem delu Australije nema većih reka, a veoma je siromašna i biljnim svetom.

U Australiji živi mnoštvo životinja koje su na drugim kontinentima davno izumrle. Takvi su, na primer, sisarski torbari, kojih ima oko 230 vrsta (kenguri, torbar-medved, torbar-jazavac, torbar-vuk, koala i drugi) zatim kljunari, sisari koji se legu iz jaja.

Vecina plodnog zemljista farmi i luka se nalazi na istoku i jugoistoku, osim u predelu Perta na zapadu. Melburn, Sidnej, Brisbejn i Adelaid su vodeci industrijski reoni Australije. U poslednje dve dekade 20. veka doslo je do znacajnog industrijskog razvica, u toku osamdesetih godina doslo je do stagnacije, dok je devedesetih godina doslo do ubrzanog razvoja pod uticajem japanskog kapitala.

Australija ima dobro razvijenu industriju. Glavne grane su rudarstvo i metalna industrija (ugalj, gvozdena ruda, bakar, olovo, zlato, srebro, uranijum, nikal, aluminijum, cink) zatim prehrambena industrija, tekstilna i hemijska industrija i motorna vozila (ukljucujuci i redja nalazista nafte i zemnog gasa). Sto se tice poljoprivrede products: psenica, jecam, secerna repa, Tropsko i suptropsko voce, vinogradi i farme duvana; Australija je drzava koja se sama snabdeva hranom i gajenje ovaca i stoke je dugo zastupljeno.

Australija je izvoznik: uglja, zlata, mesa, vune, aluminijuma, gvozdja, psenice, transportne opreme Najvise izvozi u : Japan 20%, EU 14%, AZIJA 11%, USA 10%, JUZNA KOREA, NOVI ZELAND, HONG KONG, KINA.

Uvozi: kompjutere i kancelarijski materijal; sirovu naftu i naftne derivate Uvozi iz: EU 24%, USA 22%, Japan 14%, AZIJA 12%

Proizvodnja elektricne energije 186 milijardi kWh (fosilna goriva 89.85%, Hidroelektrane 8.35% i 1.8% energija vetra)

Stepen nezaposlenosti: 7.5% (1999)

Ulaganja: 3% u poljoprivredu, 26% u industriju i 71% u zdravstvo, sudstvo…

Gospodarstvo

Stanovništvo

Najveći gradovi


Kultura

Reference

  1. Baker, Sidney J. (1966) The Australian Language, 2nd ed.
  2. Bean, C. Ed. (1941). - - Volume I - The Story of Anzac: the first phase, First World War Official Histories, Eleventh Edition.
  3. Australian Electoral Commission (2000). - 1999 Referendum Reports and Statistics, Preuzeto 17. 4. 2013.
  4. „3218.0 – Regional Population Growth, Australia, 2011–12”. Australian Bureau of Statistics. 30 April 2013. Pristupljeno 30 Oct 2013. 

Vanjske veze


Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA