Izidor Kršnjavi – razlika između verzija
preuzeto s hrvatske Wikipedije |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka:Kršnjavi.gif| |
[[Datoteka:Kršnjavi.gif|frame|[[Vlaho Bukovac|Bukovčev]] portret '''Izidora Kršnjavog''']] |
||
'''Isidor Kršnjavi''' ([[Našice]], [[22. travnja]] [[1845]]. - [[Zagreb]], [[3. veljače]] [[1927]].), [[Hrvatska|hrvatski]] slikar, povjesničar umjetnosti i političar. |
'''Isidor Kršnjavi''' ([[Našice]], [[22. travnja]] [[1845]]. - [[Zagreb]], [[3. veljače]] [[1927]].), [[Hrvatska|hrvatski]] slikar, povjesničar umjetnosti i političar. |
||
Verzija na datum 20 juli 2009 u 21:04
Isidor Kršnjavi (Našice, 22. travnja 1845. - Zagreb, 3. veljače 1927.), hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti i političar.
Prvu likovnu poduku dobija u Osijeku, a potom u Beču studira povijest i povijest umjetnosti. Već u vrijeme studija piše u hrvatskim časopisima filozofsko-estetičke članke. Kao stipendist studirao je slikarstvo na akademiji u Münchenu, a potom od 1872. do 1877. boravi u Italiji studirajući i kopirajući stare majstore.
Posredovanjem Strossmayera postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Već slijedeće godine daje poticaj za osnivanje Društva umjetnosti kojemu je niz godina tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika. Pod upravom Društva, u suradnji s Bolleom, osniva Obrtnu školu i Obrtni muzej (Muzej za umjetnost i obrt). Zaslužan je i za hrvatsku izložbu u Budimpešti. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti te je postao ravnatelj galerije.
Godine 1884. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristašama, te ulazi u mađaronsku Narodnu stranku putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od 1887. do 1891. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogoštovlje u Khuenovoj vladi, a 1897. vraća se na Sveučilište. Živo je sudjelovao u izgradnji Zagreba - njegovom su inicijativom izgražene mnoge bolnice, knjižnice, škole i spomenici te osnovana brojna društva. Isto tako, financirao je tiskanje udžbenika i modernizirao školstvo.
Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon I. svjetskog rata. Kao likovni kritičar Kršnjavi je aprioričan s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. 1925. godine objavio je roman Božji vitez, a 1926. i njegov nastavak, Božji sirotan. Preveo je i Danteovu Božanstvenu komediju, a taj je prijevod i sam ilustrirao. Također je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenim časopisima, putopise te memoare.
Izvori
- Damjanović, Dragan, Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku, "Peristil, Zbornik radova za povijest umjetnosti", br. 49., Zagreb, 2006., str. 129 – 150.
- Damjanović, Dragan, Iso Kršnjavi i opremanje đakovačke katedrale, "Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti", br. 26., Zagreb, 2008., str. 195 – 219.
Galerija
-
poprsje Izidora Kršnjavog u Zagrebu