Antonije Isaković – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: dodato {{Authority control}}
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Authority control}} +)
Red 33: Red 33:


{{Lifetime|1923|2002|Isakovicć, Antonije}}
{{Lifetime|1923|2002|Isakovicć, Antonije}}

{{Authority control}}


[[Kategorija:Srpski pisci]]
[[Kategorija:Srpski pisci]]

Verzija na datum 19 juni 2016 u 23:55

Antonije Isaković (6. novembar 192313. januar 2002) bio je srpski književnik, potpredsednik Srpske akademije nauka i umetnosti od 1980. do 1992. Dobitnik je mnogih književnih nagrada, poznat je i kao pisac čija dela su u Jugoslaviji najviše ekranizovna („Gospodar i sluga“, „Tren 1“ i „Tren 2“, „Govori i razgovori“). Umro je u Beogradu u 78. godini.Poznata pripovetka „Kašika“ je obavezni deo gradiva iz predmeta srpski jezik i književnost u osnovnoj školi. Njegova ćerka je poznata glumica Milica Milša, a supruga srpska spisateljica Leposava Milanin.

Antonije Isaković je također poznat kao jedan od autora Memoranduma SANU 1986. godine.

Opis

  • Velika deca, priče, Beograd 1953
  • Paprat i vatra, priče, Beograd 1962
  • Pripovetke, 1964
  • Prazni bregovi, priče, Beograd 1969
  • Sabrana dela 5 knj. Beograd 1976
  • Tren 1, Roman, Beograd 1976
  • Sabrana dela, 5 knj., 1976-82
  • Tren 2, Roman, Beograd 1982
  • Berlin kaputt, Beograd 1982
  • Obraz, priče, 1988
  • Govori i razgovori, 1990
  • U znaku aprila: i druge priče, Beograd 1991
  • Miran zločin, roman, Beograd 1992
  • Drugi deo mog veka: da se ne zaboravi, 1993
  • Gospodar i sluge, roman, Beograd 1995
  • Riba, 1998
  • Nestajanje, 2000

Scenariji:

  • Aleksa Dundić, 1958 (režija: Leonid Lukov)
  • Jedini izlaz, 1958 (režija: Aleksandar Petrović/Vicko Raspor)
  • Dve noći u jednom danu, 1963 (režija: Radenko Ostojić)
  • Tri, 1965 (režija: Aleksandar Petrović)
  • Tren, 1978 (režija: Stole Janković)
  • Berlin kaputt, 1981 (režija: Milivoje Milošević)