Klasicizam – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Klasicizam''' je naziv za razdoblje, stil |
'''Klasicizam''' je naziv za razdoblje, stil e (J. van Campen u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], C. Perrault u [[Francuska|Francuskoj]]) |
||
== Klasicizam u likovnim umjetnostima == |
|||
[[Datoteka:Classicism door in Olomouc.jpg|thumb|Vrata izrađena u klasicizmu, [[Olomouc]], [[Češka]]]] |
|||
Označuje dva razdoblja u europskoj likovnoj umjetnosti. |
|||
# Starije razdoblje 16.–17. st. ili '''Paladijev klasicizam'''. Stil koji je talijanski graditelj [[Andrea Palladio]] ([[1508.]]–[[1580.]]) inaugurirao u sjevernoj [[Italija|Italiji]]. U gradnji objekata oslanja se pretežito na rimske [[antika|antičke]] uzore, a u arhitekturi oblikovanje uvodi jasnoću i jednostavnost, princip ravnih linija te plastičnu dekoraciju svodi na minimum. Koncepciji daje izraz mirne i dostojanstvene monumentalnosti. Snažno je utjecao na europske graditelje (J. van Campen u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], C. Perrault u [[Francuska|Francuskoj]]) |
|||
# Mlađe razdoblje klasicizma (često se naziva [[neoklasicizam]]) traje od [[1760.]] do [[1830.]] Pojavio se kao reakcija na raskošnost [[barok]]a i pretjeranost [[rokoko]]a te posljedica arheoloških otkrića antičkih spomenika (npr. [[Pompej]]a). Glavni nositelji ideje klasicizma bili su arheolozi i povjesničari umjetnosti J. J. Winckelmann i Ph. Caylus, pa se umjetnost klasicizma ne vezuje izravno na umjetnost klasične [[Stara Grčka|Grčke]] i [[Stari Rim|Rima]], nego preko estetičkih zasada. Glavno je načelo traženje antičkih ideala ljepote. |
# Mlađe razdoblje klasicizma (često se naziva [[neoklasicizam]]) traje od [[1760.]] do [[1830.]] Pojavio se kao reakcija na raskošnost [[barok]]a i pretjeranost [[rokoko]]a te posljedica arheoloških otkrića antičkih spomenika (npr. [[Pompej]]a). Glavni nositelji ideje klasicizma bili su arheolozi i povjesničari umjetnosti J. J. Winckelmann i Ph. Caylus, pa se umjetnost klasicizma ne vezuje izravno na umjetnost klasične [[Stara Grčka|Grčke]] i [[Stari Rim|Rima]], nego preko estetičkih zasada. Glavno je načelo traženje antičkih ideala ljepote. |
||
Verzija na datum 19 mart 2014 u 11:44
Klasicizam je naziv za razdoblje, stil e (J. van Campen u Nizozemskoj, C. Perrault u Francuskoj)
- Mlađe razdoblje klasicizma (često se naziva neoklasicizam) traje od 1760. do 1830. Pojavio se kao reakcija na raskošnost baroka i pretjeranost rokokoa te posljedica arheoloških otkrića antičkih spomenika (npr. Pompeja). Glavni nositelji ideje klasicizma bili su arheolozi i povjesničari umjetnosti J. J. Winckelmann i Ph. Caylus, pa se umjetnost klasicizma ne vezuje izravno na umjetnost klasične Grčke i Rima, nego preko estetičkih zasada. Glavno je načelo traženje antičkih ideala ljepote.
Klasicizam u glazbi
Klasicizam je oznaka za stilski pravac u europskoj glazbi u drugoj polovici 18. i prvoj četvrtini 19. stoljeća. Ima normativno i povijesno značenje. Kao pojam za glazbu uveden je početkom 19. stoljeća Dijeli se na:
- rano (pretklasično) razdoblje (do 1770.)
- razdoblje visokog ili, prema najvažnijem središtu, bečkog klasicizma, osobito vezanog uz stvaralaštvo Josepha Haydna, Wolfganga A. Mozarta i Ludwiga van Beethovena, vremenski između 1770. i 1830.
Temeljne značajke klasicizma:
- u skladbi dominira nekom glasu povjerena člankovito građena melodija podesna za motivičku obradu;
- temeljno oblikovano načelo je tematsko-motivički rad;
- motiv i tema podvrgnuti su ritmičkim, harmonijskim, dinamičkim i agogičkim promjenama, uz zadržavanje svojega osobnoga prepoznatljivog oblika.
Klasicizam u književnosti
.jpg)
Karakterizira ga nasljedovanje antičkih književnih uzora, formi, stila i sadržaja, kao i slijeđenje strogih pravila književnog oblikovanja, uzvišenost stila, važnost jasnoće, mjere, harmonije i kompozicije, njegovanje poučnosti i visokih etičkih vrijednosti, kao i prevladavanje racionalnog principa nad strastima, osjećajima i neobuzdanom maštom te formalnim i sadržajnim prekomjernostima. Osobito se snažno razvio u francuskoj književnosti.
Književnost je po tome hijerarhijski uređen sustav književnih vrsta, koje se razlikuju po stilu, tematici, načinu izražavanja i drugom, pri čemu su ep i tragedija najcjenjenije književne vrste kojima pripada visoki stil, dok se komedija koristi niskim stilom.
Središnje ličnosti francuskog klasicizma su pisci uzornih tragedija Pierre Corneille i Jean Racine te komediograf Jean Baptiste Poquelin Moliere, koji se udaljuje od strogih klasicističkih normi, ali njeguje racionalnost, kompozicijska načela i didaktičnost.
Prema nekim obilježjima svojih djela, predstavnicima klasicizma u njemačkoj književnosti mogu se smatrati J. W. Goethe i F. Schiller, u talijanskoj književnosti V. Monti i V. Alfieri, u engleskoj književnosti J. Dryden i A. Pope, a u ruskoj književnosti A. D. Kantemir, M. V. Lomonosov i G. R. Deržavin.
