Oprost – razlika između verzija
Nova stranica: {{radovi}} '''Oprost''' ili '''indulgencija''' (lat. indulgere - biti blag, obziran, popustljiv), u katoličkom nauku predstavlja otpuštanje vremenite kazne za grijehe. Katolička C... |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
| ⚫ | |||
{{radovi}} |
|||
| ⚫ | |||
Katolička Crkva |
Katolička Crkva podeljuje oprost nakon što je krivica grijeha izbrisana sakramentom pomirenja ili ispovijedi. Prema katoličkom nauku, učinak je oprosta oslobađanje od posljedica grijeha koje se očituju u zemaljskim patnjama ili u [[Čistilište|Čistilištu]]. Te se posljedice grijeha nazivaju »vremenite kazne«. Crkva drži može da raspolagaže oprostima onom vlašću koju joj je dao [[Krist]]. |
||
Praksa |
Praksa podeljivanja oprosta osobito se razvila od 11. veka, a ponekad je dolazilo i do njezine zlouporabe. |
||
Godine 1517. papa Lav X. uveo je praksu |
Godine [[1517.]] papa [[Lav X.]] uveo je praksu podele oprosta za novac, čime se financirala izgradnja Bazilike sv. Petra, što je bio jedan od glavnih prigovora [[Martin Luther|Martina Luthera]]. U međuvremenu su se način podjele oprosta, kao i propisani uvjeti za njegovo dobijanje znatno promijenili, a već od sredine 16. veka nije bilo podele oprosta za novac, već se od vjernika zahtijevalo da učine neko dobro djelo, pobožnu vježbu (pobožnost križnog puta, [[krunica|krunice]] i sl.) ili da čitaju [[Biblija|Sveto pismo]]. Osobito je do znatnih promjena došlo 60-tih godina 20. veka. [[1999.]] u [[Augsburg]]u potpisan je sporazum između Katoličke i Evangeličke crkve kojim se one slažu u tome da se oprost od grijeha dobiva samo vjerom, a ne djelima. |
||
Protestanti, slijedeći Lutherov nauk, ne prihvaćaju nauk o oprostu, te drže da svoje grijehe ispovijedaju Bogu posredstvom Isusa Krista. U takvom nauku nema mjesta za ulogu Crkve kao one koja bi |
[[Protestantizam|Protestanti]], slijedeći Lutherov nauk, ne prihvaćaju nauk o oprostu, te drže da svoje grijehe ispovijedaju Bogu posredstvom Isusa Krista. U takvom nauku nema mjesta za ulogu Crkve kao one koja bi podeljivala oproste. |
||
[[Category:Kršćanstvo]] |
|||
Protestantske crkve koje djeluju u Hrvatskoj, a prihvaćaju ta uvjerenja su (među ostalima): Evangelička Crkva, Adventisti sedmog dana, Baptisti i drugi. |
|||
[[ar:صكوك الغفران]] |
|||
[[bg:Индулгенция]] |
|||
[[bs:Oprost]] |
|||
[[cs:Odpustek]] |
|||
[[da:Aflad]] |
|||
[[de:Ablass]] |
|||
[[el:Συγχωροχάρτι]] |
|||
[[en:Indulgence]] |
|||
[[eo:Indulgenco]] |
|||
[[es:Indulgencia]] |
|||
[[fi:Anekauppa]] |
|||
[[fr:Indulgence (catholicisme)]] |
|||
[[gl:Indulxencia]] |
|||
[[hr:Oprost]] |
|||
[[he:כתב מחילה]] |
|||
[[id:Indulgensi]] |
|||
[[it:Indulgenza]] |
|||
[[ja:贖宥状]] |
|||
[[ka:ინდულგენცია]] |
|||
[[ko:대사 (가톨릭)]] |
|||
[[la:Indulgentia]] |
|||
[[li:Aaflaot]] |
|||
[[lt:Indulgencija]] |
|||
[[nl:Aflaat]] |
|||
[[nn:Avlat]] |
|||
[[no:Avlat]] |
|||
[[pl:Odpust]] |
|||
[[pt:Indulgência]] |
|||
[[ro:Indulgenţă (creştinism)]] |
|||
[[ru:Индульгенция]] |
|||
[[simple:Indulgence]] |
|||
[[sl:Cerkveni odpustki]] |
|||
[[sr:Опроштај грехова]] |
|||
[[sv:Avlatsbrev]] |
|||
[[tr:Endüljans]] |
|||
[[uk:Індульгенція]] |
|||
[[zh:贖罪券]] |
|||
Verzija na datum 1 august 2008 u 21:44
Oprost ili indulgencija (lat. indulgere - biti blag, obziran, popustljiv), u katoličkom nauku predstavlja otpuštanje vremenite kazne za grijehe.
Katolička Crkva podeljuje oprost nakon što je krivica grijeha izbrisana sakramentom pomirenja ili ispovijedi. Prema katoličkom nauku, učinak je oprosta oslobađanje od posljedica grijeha koje se očituju u zemaljskim patnjama ili u Čistilištu. Te se posljedice grijeha nazivaju »vremenite kazne«. Crkva drži može da raspolagaže oprostima onom vlašću koju joj je dao Krist.
Praksa podeljivanja oprosta osobito se razvila od 11. veka, a ponekad je dolazilo i do njezine zlouporabe.
Godine 1517. papa Lav X. uveo je praksu podele oprosta za novac, čime se financirala izgradnja Bazilike sv. Petra, što je bio jedan od glavnih prigovora Martina Luthera. U međuvremenu su se način podjele oprosta, kao i propisani uvjeti za njegovo dobijanje znatno promijenili, a već od sredine 16. veka nije bilo podele oprosta za novac, već se od vjernika zahtijevalo da učine neko dobro djelo, pobožnu vježbu (pobožnost križnog puta, krunice i sl.) ili da čitaju Sveto pismo. Osobito je do znatnih promjena došlo 60-tih godina 20. veka. 1999. u Augsburgu potpisan je sporazum između Katoličke i Evangeličke crkve kojim se one slažu u tome da se oprost od grijeha dobiva samo vjerom, a ne djelima.
Protestanti, slijedeći Lutherov nauk, ne prihvaćaju nauk o oprostu, te drže da svoje grijehe ispovijedaju Bogu posredstvom Isusa Krista. U takvom nauku nema mjesta za ulogu Crkve kao one koja bi podeljivala oproste.