Vladimir Šeks – razlika između verzija
m replace archive.today -> archive.is (domain archive.today blocked by onlinenic) |
|||
| Red 31: | Red 31: | ||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
=== Podrijetlo i obitelj === |
=== Podrijetlo i obitelj === |
||
Vladimir Šeks je rođen 1. 1. 1943 godine u Osijeku. Otac mu je bio trgovački radnik, a majka domačica. Šeksov otac je za vrijeme [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] radio u [[Split]]u i [[Zaječar]]u, da bi se kasnije u [[Maribor]]u upisao u podoficirsku inženjersku školu. Po završetku podoficirske škole otišao je u [[Tivat]], gdje je gradio artiljerijske utvrde za topove u [[Boka kotorska|Boki kotorskoj]], koji su bili okrenuti prema [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]]. Nedugo zatim se posvadio s jednim od generala, te je napustio kraljevsku vojsku. Vratio se u Osijek i zaposlio u "Schicht-Lever"-u, njemačko-švedsko-britanskoj tvornici sapuna, današnjoj [[Saponija|Saponiji]]. Šeksov otac je bio politički tajnik [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a u Osijeku, pripadao je lijevom krilu. Istodobno je bio i predsjednik [[Hrvatski radnički sindikati|Hrvatskih radničkih sindikata]] (HRS). Vladimir Šeks je sa očeve strane [[Židovi u Hrvatskoj|židovskog]] podrijetla, tj. njegov djed je bio [[Rumunjska|rumunjski]] Židov koji se u [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]] upoznao sa Šeksovom bakom Barbarom Friedrih Bačić.<ref name="jl">{{Citiranje www|naslov=ŽIVOTNI INTERVJU VLADIMIRA ŠEKSA 'Franjo Tuđman me zavolio tek pred samu smrt'|url=http://www.jutarnji.hr/vladimir-seks---zao-mi-je--usao-sam-u-previse-sukoba--/1148614/|autor=Dobroslav Silobrčić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=21. 12. 2013|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=http://archive. |
Vladimir Šeks je rođen 1. 1. 1943 godine u Osijeku. Otac mu je bio trgovački radnik, a majka domačica. Šeksov otac je za vrijeme [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] radio u [[Split]]u i [[Zaječar]]u, da bi se kasnije u [[Maribor]]u upisao u podoficirsku inženjersku školu. Po završetku podoficirske škole otišao je u [[Tivat]], gdje je gradio artiljerijske utvrde za topove u [[Boka kotorska|Boki kotorskoj]], koji su bili okrenuti prema [[Kraljevina Italija|Kraljevini Italiji]]. Nedugo zatim se posvadio s jednim od generala, te je napustio kraljevsku vojsku. Vratio se u Osijek i zaposlio u "Schicht-Lever"-u, njemačko-švedsko-britanskoj tvornici sapuna, današnjoj [[Saponija|Saponiji]]. Šeksov otac je bio politički tajnik [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a u Osijeku, pripadao je lijevom krilu. Istodobno je bio i predsjednik [[Hrvatski radnički sindikati|Hrvatskih radničkih sindikata]] (HRS). Vladimir Šeks je sa očeve strane [[Židovi u Hrvatskoj|židovskog]] podrijetla, tj. njegov djed je bio [[Rumunjska|rumunjski]] Židov koji se u [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]] upoznao sa Šeksovom bakom Barbarom Friedrih Bačić.<ref name="jl">{{Citiranje www|naslov=ŽIVOTNI INTERVJU VLADIMIRA ŠEKSA 'Franjo Tuđman me zavolio tek pred samu smrt'|url=http://www.jutarnji.hr/vladimir-seks---zao-mi-je--usao-sam-u-previse-sukoba--/1148614/|autor=Dobroslav Silobrčić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=21. 12. 2013|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=http://archive.is/jTscV|arhivdatum=9. 5. 2014|citat=''Šeks, moj djed je jedan rumunjski Židov, koji je došao u Mađarsku pa se tamo upoznao s mojom bakom Barbarom Friedrih Bačić, koja je potom uzela prezime Šeks iako se nije udala za mog didu Šeksa.''}}</ref> |
||
=== Školovanje i karijera === |
=== Školovanje i karijera === |
||
Šeks se na prvoj godini studija, [[1961]], aktivirao u Savez studenata Jugoslavije. Na omladinskoj radnoj akciji u [[Socijalistička Republika Srbija|NR Srbiji]], akcija [[Beograd]] - [[Osipaonica]], bio je od svojih prijatelja predložen za člana [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] (SKJ).<ref name="jl"/> Diplomirao je na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultet]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] [[1966]] godine. Nakon diplome podnio je molbu za stipendiju u Javnom tužilaštvu, no bio je odbijen bez obrazloženja. Šeks je nakon toga revoltirano otišao javnom tužitelju Hrvatske i rekao mu, vrlo oštro, da je duboko razočaran načinom na koji mu je uskraćena stipendija i da se, očito, stipendija daje po nekim drugim kriterijima, jer je bio odličan i uzoran student. Ubrzo potom Šeks je dobio stipendiju.<ref name="jl"/> Nadao se mjestu u [[Dubrovnik]]u,<ref name="jl"/> no pripravnički staž je obavljao u Općinskom javnom tužiteljstvu u [[Vinkovci]]ma od [[1967]] do [[1969]] godine, nakon čega je godinu dana radio kao zamjenik Općinskog javnog tužitelja u Vinkovcima. Jednu je godinu radio kao sudac Općinskog suda u [[Osijek]]u ([[1970]] - [[1971]]), a zatim kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku kada je kao politički nepoćudan otpušten iz službe. Od [[1972]] do [[1981]] godine radio je kao odvjetnik. [[1981]] godine uhićen je zbog "protudržavne djelatnosti", osuđen na 13 mjeseci zatvora, te je izgubio pravo na odvjetništvo. 1985 izdržao kaznu u trajanju od 7 mjeseci. Nakon toga je raznim trikovima uspio odvjetničku kancelariju, prvo Vojvodini, u Valpovu, pa onda u Osijeku.<ref name="jl"/> Postao je aktivan u organizacijama za zaštitu ljudskih prava u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslaviji]], a između ostalog, je bio i branitelj [[Vojislav Šešelj|Vojislavu Šešelju]]. Od 1987 godine djeluje u međunarodnim nevladinim organizacijama za ljudska prava (osnivač i kopredsjednik jugoslavenskoga helsinškog komiteta, međunarodni član AI, promatrač IGRM-a ([[Frankfurt na Majni|Frankfurt]]) za jugoistok Europe).<ref name="hs">{{Citiranje www|naslov=Životopis potpredsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2581|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatski sabor|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=http://archive. |
Šeks se na prvoj godini studija, [[1961]], aktivirao u Savez studenata Jugoslavije. Na omladinskoj radnoj akciji u [[Socijalistička Republika Srbija|NR Srbiji]], akcija [[Beograd]] - [[Osipaonica]], bio je od svojih prijatelja predložen za člana [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] (SKJ).<ref name="jl"/> Diplomirao je na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultet]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] [[1966]] godine. Nakon diplome podnio je molbu za stipendiju u Javnom tužilaštvu, no bio je odbijen bez obrazloženja. Šeks je nakon toga revoltirano otišao javnom tužitelju Hrvatske i rekao mu, vrlo oštro, da je duboko razočaran načinom na koji mu je uskraćena stipendija i da se, očito, stipendija daje po nekim drugim kriterijima, jer je bio odličan i uzoran student. Ubrzo potom Šeks je dobio stipendiju.<ref name="jl"/> Nadao se mjestu u [[Dubrovnik]]u,<ref name="jl"/> no pripravnički staž je obavljao u Općinskom javnom tužiteljstvu u [[Vinkovci]]ma od [[1967]] do [[1969]] godine, nakon čega je godinu dana radio kao zamjenik Općinskog javnog tužitelja u Vinkovcima. Jednu je godinu radio kao sudac Općinskog suda u [[Osijek]]u ([[1970]] - [[1971]]), a zatim kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku kada je kao politički nepoćudan otpušten iz službe. Od [[1972]] do [[1981]] godine radio je kao odvjetnik. [[1981]] godine uhićen je zbog "protudržavne djelatnosti", osuđen na 13 mjeseci zatvora, te je izgubio pravo na odvjetništvo. 1985 izdržao kaznu u trajanju od 7 mjeseci. Nakon toga je raznim trikovima uspio odvjetničku kancelariju, prvo Vojvodini, u Valpovu, pa onda u Osijeku.<ref name="jl"/> Postao je aktivan u organizacijama za zaštitu ljudskih prava u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslaviji]], a između ostalog, je bio i branitelj [[Vojislav Šešelj|Vojislavu Šešelju]]. Od 1987 godine djeluje u međunarodnim nevladinim organizacijama za ljudska prava (osnivač i kopredsjednik jugoslavenskoga helsinškog komiteta, međunarodni član AI, promatrač IGRM-a ([[Frankfurt na Majni|Frankfurt]]) za jugoistok Europe).<ref name="hs">{{Citiranje www|naslov=Životopis potpredsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa|url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=2581|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatski sabor|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=http://archive.is/IVktz|arhivdatum=9. 5. 2014|citat=}}</ref> |
||
Godine [[1989]] i [[1990]] godine izabran je za potpredsjednika [[HDZ]]-a. [[1990]] godine izabran je za zastupnika u Sabor RH (prvi put), potpredsjednika Sabora i predsjednika Odbora za ustavna pitanja, te predsjednika Zakonopravne komisije Sabora. Ostao je zapamćen što je [[8. 10.]] [[1991]] godine javno za govornicom Sabora pročitao [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]]. [[1992]] godine izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor (drugi put), potpredsjednika Sabora, a potom je od [[10. 4.]] do [[12. 8.]] 1992 godine obnašao dužnost Javnog tužitelja Hrvatske. Od [[14. 8.]] 1992 godine do jeseni [[1994]] bio je potpredsjednik [[Vlada RH|Vlade RH]] za unutarnju politiku. Od [[1995]] do [[1999]] član je Predsjedništva HDZ-a, od [[1998]] godine potpredsjednik HDZ-a i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti i Vijeća za strateške odluke [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednika RH]]. Od listopada 1995 izabran (treći put) je za zastupnika u Hrvatski sabor, od 1995 do [[1999]] godine obnašao je dužnost potpredsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav uz dužnost predsjednika [[Klub zastupnika|Kluba zastupnika]] HDZ-a u Hrvatskom saboru. [[2000]] godine izabran je za zastupnika u Saboru RH (četvrti mandat). Nakon [[hrvatski parlamentarni izbori 2003.|parlamentranih izbora 2003 godine]], na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora održanoj [[22. 12.]] [[2003]] godine, izabran je za predsjednika Hrvatskoga sabora. Konstituiranjem šestog saziva [[11. 1]] [[2008]], na dužnosti predsjednika Sabora zamjenio ga je [[Luka Bebić]].<ref name="hs"/> |
Godine [[1989]] i [[1990]] godine izabran je za potpredsjednika [[HDZ]]-a. [[1990]] godine izabran je za zastupnika u Sabor RH (prvi put), potpredsjednika Sabora i predsjednika Odbora za ustavna pitanja, te predsjednika Zakonopravne komisije Sabora. Ostao je zapamćen što je [[8. 10.]] [[1991]] godine javno za govornicom Sabora pročitao [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]]. [[1992]] godine izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor (drugi put), potpredsjednika Sabora, a potom je od [[10. 4.]] do [[12. 8.]] 1992 godine obnašao dužnost Javnog tužitelja Hrvatske. Od [[14. 8.]] 1992 godine do jeseni [[1994]] bio je potpredsjednik [[Vlada RH|Vlade RH]] za unutarnju politiku. Od [[1995]] do [[1999]] član je Predsjedništva HDZ-a, od [[1998]] godine potpredsjednik HDZ-a i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti i Vijeća za strateške odluke [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednika RH]]. Od listopada 1995 izabran (treći put) je za zastupnika u Hrvatski sabor, od 1995 do [[1999]] godine obnašao je dužnost potpredsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav uz dužnost predsjednika [[Klub zastupnika|Kluba zastupnika]] HDZ-a u Hrvatskom saboru. [[2000]] godine izabran je za zastupnika u Saboru RH (četvrti mandat). Nakon [[hrvatski parlamentarni izbori 2003.|parlamentranih izbora 2003 godine]], na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora održanoj [[22. 12.]] [[2003]] godine, izabran je za predsjednika Hrvatskoga sabora. Konstituiranjem šestog saziva [[11. 1]] [[2008]], na dužnosti predsjednika Sabora zamjenio ga je [[Luka Bebić]].<ref name="hs"/> |
||
| Red 44: | Red 44: | ||
=== Obitelj === |
=== Obitelj === |
||
Sa prvom suprugom Marijom je bio u braku 34 godine, u tom braku rodila mu se kćer Zrinka i sin [[Domagoj Šeks|Domagoj]].<ref>{{Citiranje www|naslov=Bivšu suprugu Vladimira Šeksa udario vlak, u životnoj je opasnosti|url=http://www.vecernji.hr/crna-kronika/bivsu-suprugu-vladimira-seksa-udario-vlak-u-zivotnoj-je-opasnosti-365627|autor=Suzana Lepan Štefančić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12. 1. 2012|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Kći Zrinka je sutkinja na Općinskom sudu u Osijeku. Šeksov 25-godišnji sin Domagoj, poznat kao poklonik alternativne muzike, je 2005 godine bio pronađen mrtav u [[Goa|Goi]] u [[Indija|Indiji]], dan nakon što su njegovi prijatelji prijavili njegov nestanak. Okolnosti njegove smrti nikada nisu utvrđene.<ref>{{Citiranje www|naslov=Uporna potraga za ubojicom Domagoja Šeksa|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=220811|autor=Hrvoje Appelt|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=29. 5. 2006|preuzeto=8. 5. 2010|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Zagonetna smrt u Indiji|url=http://www.nacional.hr/clanak/14120/zagonetna-smrt-u-indiji|autor=Tanja Simić, Marina Biluš|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Nacional|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=8. 3. 2005|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=http://archive. |
Sa prvom suprugom Marijom je bio u braku 34 godine, u tom braku rodila mu se kćer Zrinka i sin [[Domagoj Šeks|Domagoj]].<ref>{{Citiranje www|naslov=Bivšu suprugu Vladimira Šeksa udario vlak, u životnoj je opasnosti|url=http://www.vecernji.hr/crna-kronika/bivsu-suprugu-vladimira-seksa-udario-vlak-u-zivotnoj-je-opasnosti-365627|autor=Suzana Lepan Štefančić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=12. 1. 2012|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Kći Zrinka je sutkinja na Općinskom sudu u Osijeku. Šeksov 25-godišnji sin Domagoj, poznat kao poklonik alternativne muzike, je 2005 godine bio pronađen mrtav u [[Goa|Goi]] u [[Indija|Indiji]], dan nakon što su njegovi prijatelji prijavili njegov nestanak. Okolnosti njegove smrti nikada nisu utvrđene.<ref>{{Citiranje www|naslov=Uporna potraga za ubojicom Domagoja Šeksa|url=http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=220811|autor=Hrvoje Appelt|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=29. 5. 2006|preuzeto=8. 5. 2010|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Zagonetna smrt u Indiji|url=http://www.nacional.hr/clanak/14120/zagonetna-smrt-u-indiji|autor=Tanja Simić, Marina Biluš|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Nacional|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=8. 3. 2005|preuzeto=9. 5. 2014|arhivurl=http://archive.is/p9qg5|arhivdatum=9. 5. 2014|citat=}}</ref> Šeks je trenutno u drugom braku sa Ančicom Resler-Šeks. |
||
=== Odlikovanja === |
=== Odlikovanja === |
||
Verzija na datum 14 februar 2016 u 13:54
| Vladimir Šeks | |
|---|---|
 | |
| Mandat 22.12. 2003. – 11.1. 2008. | |
| Prethodnik | Zlatko Tomčić |
| Nasljednik | Luka Bebić |
| Inkumbent | |
| Mandat 11.1. 2008. | |
| Predsjednik | Stjepan Mesić |
| Rođenje | 1. 1. 1943. Osijek, Kraljevina Jugoslavija |
| Politička stranka | SKJ HDZ |
| Supružnik | Marija Šeks Ančica Resler-Šeks |
| Zanimanje | pravnik |
Vladimir Šeks (Osijek, 1.1. 1943.), hrvatski ustavotvorac, pisac, političar, zastupnik u svim sazivima Hrvatskog sabora od neovisnosti i predsjednik 5. saziva Hrvatskog sabora.
Biografija
Podrijetlo i obitelj
Vladimir Šeks je rođen 1. 1. 1943 godine u Osijeku. Otac mu je bio trgovački radnik, a majka domačica. Šeksov otac je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radio u Splitu i Zaječaru, da bi se kasnije u Mariboru upisao u podoficirsku inženjersku školu. Po završetku podoficirske škole otišao je u Tivat, gdje je gradio artiljerijske utvrde za topove u Boki kotorskoj, koji su bili okrenuti prema Kraljevini Italiji. Nedugo zatim se posvadio s jednim od generala, te je napustio kraljevsku vojsku. Vratio se u Osijek i zaposlio u "Schicht-Lever"-u, njemačko-švedsko-britanskoj tvornici sapuna, današnjoj Saponiji. Šeksov otac je bio politički tajnik HSS-a u Osijeku, pripadao je lijevom krilu. Istodobno je bio i predsjednik Hrvatskih radničkih sindikata (HRS). Vladimir Šeks je sa očeve strane židovskog podrijetla, tj. njegov djed je bio rumunjski Židov koji se u Ugarskoj upoznao sa Šeksovom bakom Barbarom Friedrih Bačić.[1]
Školovanje i karijera
Šeks se na prvoj godini studija, 1961, aktivirao u Savez studenata Jugoslavije. Na omladinskoj radnoj akciji u NR Srbiji, akcija Beograd - Osipaonica, bio je od svojih prijatelja predložen za člana Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).[1] Diplomirao je na Pravnom fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1966 godine. Nakon diplome podnio je molbu za stipendiju u Javnom tužilaštvu, no bio je odbijen bez obrazloženja. Šeks je nakon toga revoltirano otišao javnom tužitelju Hrvatske i rekao mu, vrlo oštro, da je duboko razočaran načinom na koji mu je uskraćena stipendija i da se, očito, stipendija daje po nekim drugim kriterijima, jer je bio odličan i uzoran student. Ubrzo potom Šeks je dobio stipendiju.[1] Nadao se mjestu u Dubrovniku,[1] no pripravnički staž je obavljao u Općinskom javnom tužiteljstvu u Vinkovcima od 1967 do 1969 godine, nakon čega je godinu dana radio kao zamjenik Općinskog javnog tužitelja u Vinkovcima. Jednu je godinu radio kao sudac Općinskog suda u Osijeku (1970 - 1971), a zatim kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku kada je kao politički nepoćudan otpušten iz službe. Od 1972 do 1981 godine radio je kao odvjetnik. 1981 godine uhićen je zbog "protudržavne djelatnosti", osuđen na 13 mjeseci zatvora, te je izgubio pravo na odvjetništvo. 1985 izdržao kaznu u trajanju od 7 mjeseci. Nakon toga je raznim trikovima uspio odvjetničku kancelariju, prvo Vojvodini, u Valpovu, pa onda u Osijeku.[1] Postao je aktivan u organizacijama za zaštitu ljudskih prava u SFR Jugoslaviji, a između ostalog, je bio i branitelj Vojislavu Šešelju. Od 1987 godine djeluje u međunarodnim nevladinim organizacijama za ljudska prava (osnivač i kopredsjednik jugoslavenskoga helsinškog komiteta, međunarodni član AI, promatrač IGRM-a (Frankfurt) za jugoistok Europe).[2]
Godine 1989 i 1990 godine izabran je za potpredsjednika HDZ-a. 1990 godine izabran je za zastupnika u Sabor RH (prvi put), potpredsjednika Sabora i predsjednika Odbora za ustavna pitanja, te predsjednika Zakonopravne komisije Sabora. Ostao je zapamćen što je 8. 10. 1991 godine javno za govornicom Sabora pročitao Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. 1992 godine izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor (drugi put), potpredsjednika Sabora, a potom je od 10. 4. do 12. 8. 1992 godine obnašao dužnost Javnog tužitelja Hrvatske. Od 14. 8. 1992 godine do jeseni 1994 bio je potpredsjednik Vlade RH za unutarnju politiku. Od 1995 do 1999 član je Predsjedništva HDZ-a, od 1998 godine potpredsjednik HDZ-a i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti i Vijeća za strateške odluke Predsjednika RH. Od listopada 1995 izabran (treći put) je za zastupnika u Hrvatski sabor, od 1995 do 1999 godine obnašao je dužnost potpredsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav uz dužnost predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru. 2000 godine izabran je za zastupnika u Saboru RH (četvrti mandat). Nakon parlamentranih izbora 2003 godine, na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora održanoj 22. 12. 2003 godine, izabran je za predsjednika Hrvatskoga sabora. Konstituiranjem šestog saziva 11. 1 2008, na dužnosti predsjednika Sabora zamjenio ga je Luka Bebić.[2]
Pravni sporovi
Tužiteljstvo Republike Srbije ga je 2011 godine na osnovu optužnice Vojnog tužilaštva Jugoslovenske narodne armije iz 1992 optužilo za ratne zločine i genocid nad Srbima u Hrvatskoj.[3] Šeks je odgovorio da "ne priznaje ni te optužnice, ni tužiteljstvo koje ih je podiglo, te da ih nikako neće uzeti u ruke jer bi im tako priznao legitimitet".[4] Ministar pravosuđa Republike Hrvatske, Orsat Miljenić, je odbio je zahtjev Srbije za suđenjem Šeksu uz poruku da: "Po optužnicama neprijateljske vojske mi postupati nećemo."[5]
2009 godine svjedočio je na suđenju Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine.[6]
Obitelj
Sa prvom suprugom Marijom je bio u braku 34 godine, u tom braku rodila mu se kćer Zrinka i sin Domagoj.[7] Kći Zrinka je sutkinja na Općinskom sudu u Osijeku. Šeksov 25-godišnji sin Domagoj, poznat kao poklonik alternativne muzike, je 2005 godine bio pronađen mrtav u Goi u Indiji, dan nakon što su njegovi prijatelji prijavili njegov nestanak. Okolnosti njegove smrti nikada nisu utvrđene.[8][9] Šeks je trenutno u drugom braku sa Ančicom Resler-Šeks.
Odlikovanja
Odlikovan je Velikim redom kralja Dmitra Zvonimira, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Medaljom "Vukovar".[10] Odlikovan je između ostalog i Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, najvišim odlikovanjem koji može dobiti predsjednik parlamenta. Veleredom ga je 29. 12. 2008 godine odlikovao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.[2]
Djela
- Delikt mišljenja, (1986)
- Rasprava o slobodi savjesti, (1986)
- Intimni dnevnik i razmišljanja: nacrt promišljaja za uzničke uspomene, (1989)
- Tmina zatvorskog sna, (1993)
- Ogledi o slobodi savjesti, (1994)
- Opasna vremena: pisma, prosvjedi, zapisi, eseji (1980. - 1990.), (1997)
- Temeljci hrvatske državnosti, (2005)
Citati
Činilo mi se da se u Jugoslaviji počinje nazirati demokratski socijalizam, onaj “s ljudskim licem”. I Hrvatsku i Jugoslaviju tada sam zamišljao kao idiličnu arkadiju, kao zemlju u kojoj će postojati jednakost i bratstvo svih ljudi. Imao sam tada tek dvadeset godina. Smatrao sam da je socijalizam najnaprednija i najhumanija ideologija.[1]
– Vladimir Šeks 2013. godine u intervju za Jutarnji list.
Ja sam, naime, nakon Rankovićeva sloma 1966. iskreno vjerovao da se otvara vrijeme sloboda i prava.[1]
– Vladimir Šeks 2013. godine u intervju za Jutarnji list.
Odmalena sam imao jak osjećaj za ‘pravicu’. Kao dijete sam se znao i potući zbog nepravde. I u obitelji sam slušao priče o pravdi i nepravdi u društvu.[1]
– Vladimir Šeks 2013. godine u intervju za Jutarnji list.
Zamjerao sam se režimu, napadao sam režim u sudnici, govorio sam da se radi o montiranim procesima. Režali su na mene kao na vraga. Godine 1981. u društvu sam, uz piće, pričao kako je društvo trulo, kako su njegovi organi truli, kako je trule Jugoslavenska armija i milicija i kako će sve to propasti i otići u vražju mater. To je istina. To je bila točka kasnije optužnice protiv mene.[1]
– Vladimir Šeks 2013. godine u intervju za Jutarnji list.
Ja sam svoje političke ideale ostvario. Moj ideal je bio da sudjelujem i da dam što jači pečat stvaranju samostalne suverene hrvatske države, demokratske i socijalno pravedne. Postoje tri moje karijatide: jedna je božićni Ustav, na čije sam oblikovanje, na sreću, imao najveći utjecaj. Gotovo polovica Ustava je moje djelo, to je onaj dio koji se odnosi na ljudska prva i slobode. To je oko 70 članaka Ustava. Ja sam osobno unio u Ustav ukidanje smrtne kazne, slobodu mišljenja i savjesti. Unio sam odredbu koja je bila u Radićevu lucidnom nacrtu Ustava: nitko se ne može opravdati višim nalogom za počinjeno nedjelo. Druga je da sam ja stvarni autor ustavne Odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. te Deklaracije o proglašenju Hrvatske suverenom i samostalnom državom i Deklaracije o pravima Srba i drugih nacionalnih manjina. To su tri stožerna akta, plus božićni Ustav. Autor sam i ustavne Odluke o nezavisnosti od 8. listopada 1991., po uzoru na istu onu odluku koji je Hrvatski sabor donio 28. listopada 1918. godine o raskidanju državno-pravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom.[1]
– Vladimir Šeks 2013. godine u intervju za Jutarnji list.
To je ili čin ljudskog ili političkog idiota ili provokatora. To je atentat na dobre međunarodne odnose i visoke demokratske standarde u zaštiti ljudskih prava i atentat na ustavni poredak. Ne znam što bi bilo bolje – da se radi o totalnom idiotu ili perfidnom podmetanju.[11]
– Vladimir Šeks 2014. godine o pozivu na bojkot trgovina u Vukovaru koje su u vlasništvu građana srpske nacionalnosti.
Reference
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Dobroslav Silobrčić (21. 12. 2013). ŽIVOTNI INTERVJU VLADIMIRA ŠEKSA 'Franjo Tuđman me zavolio tek pred samu smrt'. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 9. 5. 2014. Preuzeto 9. 5. 2014 „Šeks, moj djed je jedan rumunjski Židov, koji je došao u Mađarsku pa se tamo upoznao s mojom bakom Barbarom Friedrih Bačić, koja je potom uzela prezime Šeks iako se nije udala za mog didu Šeksa.”
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Životopis potpredsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa. Hrvatski sabor. Arhivirano iz originala na 9. 5. 2014. Preuzeto 9. 5. 2014
- ↑ В.Ч. (21. 9. 2011). Србија оптужила Шекса и 44 Хрвата за геноцид. Radio-televizija Srbije. Preuzeto 9. 5. 2014
- ↑ Jagoda Marić (21. 9. 2011). Šeks: Ni dragi Bog mi neće uručiti optužnicu Beograda. Novi list. Preuzeto 9. 5. 2014 „Ne priznajem ni te optužnice, ni tužiteljstvo koje ih je podiglo, te ih nikako neću uzeti u ruke jer bi im tako priznao legitimitet, ponovio je nekoliko puta Šeks.”
- ↑ Miljenić: Nećemo postupati po optužnicama neprijateljske vojske. Nova TV (Dnevnik.hr) (31. 12. 2012). Preuzeto 9. 5. 2014 „Obzirom da smo procijenili da je to u suprotnosti s javnim poretkom RH, odlučio sam odbiti te zahtjeve. Po optužnicama neprijateljske vojske mi postupati nećemo, isto tako o priznanjima koja se temelje na iskazima ljudi koji su oteti i iznuđenim iskazima', kazao je ministar pravosuđa Orsat Miljenić.”
- ↑ Šeks na suđenju Glavašu: Ne znam ništa o zločinima u Osijeku. Slobodna Dalmacija (5. 2. 2009). Preuzeto 9. 5. 2014
- ↑ Suzana Lepan Štefančić (12. 1. 2012). Bivšu suprugu Vladimira Šeksa udario vlak, u životnoj je opasnosti. Večernji list. Preuzeto 9. 5. 2014
- ↑ Hrvoje Appelt (29. 5. 2006). Uporna potraga za ubojicom Domagoja Šeksa. Jutarnji list. Preuzeto 8. 5. 2010
- ↑ Tanja Simić, Marina Biluš (8. 3. 2005). Zagonetna smrt u Indiji. Nacional. Arhivirano iz originala na 9. 5. 2014. Preuzeto 9. 5. 2014
- ↑ Predsjednik Hrvatskoga sabora: Životopis predsjednika Hrvatskoga sabora Vladimira Šeksa. Hrvatski sabor. Preuzeto 9. 5. 2014
- ↑ Maja Šurina (10. 4. 2014). 'Onaj tko je pozvao na bojkot ili je totalni idiot ili provokator'. tportal. Preuzeto 17. 5. 2014
