Ivan Rikard Ivanović – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m replace archive.today -> archive.is (domain archive.today blocked by onlinenic)
Red 54: Red 54:


== Biografija ==
== Biografija ==
Doktor prava Ivan Rikard Ivanović je rođen u Osijeku 1880 godine u [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] porodici Ivana i Betine Mendel Kraus.<ref>Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus - Ivanović, dr. Rikard</ref><ref>Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus, Betina</ref> Otac dr. Ivanovića je bio uspješni građevinski poduzetnik koji je zaslužan za izgradnju mnogih zgrada u Osijeku, među inima izgradio je i prvi parni mlin u gradu. Dok je još bio dijete, otac dr.Ivanovića je odlučio promijeniti porodično prezime Mendel Kraus u Ivanović i konvertirati porodicu na [[Hrišćanstvo|kršćanstvo]] tj. [[Katolička crkva|katoličanstvo]]. Po završetku osnovne i srednje škole u rodnome gradu, dr. Ivanović je otišao na fakultet u [[Beč]] gdje je diplomirao i stekao titulu Doktora prava. [[1905]] godine je suosnovao NNS koja je pred raspad Austro-Ugarske bile preimenovana u [[Demokratska stranka (Jugoslavija)|Jugoslavenska demokratska stranka]] (JDS). Za zastupnika u Saboru [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]] za grad Osijek izabran je [[1908]] godine na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1908.|izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor]]. U [[jul]]u [[1912]] oženio je Milicu Popović, najmlađu sestru dr. [[Dušan Popović|Dušana Popovića]], u to vrijeme uz [[Svetozar Pribičević|Svetozara Pribičevića]] vodećeg [[Srbi u Hrvatskoj|Srbina]] u političkom životu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U braku s Milicom dr. Ivanović je dobio troje djece. Sinu [[Vane Ivanović|Vani]] kršteni kum bio je dr. [[Ivan Lorković]], kćeri [[Daška McLean|Daški]] slikar [[Vladimir Becić]], a sinu [[Vladimir Ivanović|Vladimiru]] [[Radoslav Bačić]], osnivač [[Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku|Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku]]. [[1913]] godine dr. Ivanović je bio ponovno izabran u Saboru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. [[1918]] godine, kao istaknuti član [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], pomogao je osnivanje [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]] (SHS). Dr. Ivanović je surađivao i s vođom [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] (HSS) [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]].<ref name="dd">Dejan Djokić, 2001, str. 129, 130</ref> Porodica Ivanović je bila jedna od najbogatijih porodica novostvorene [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Njihova je imovina bila razmještena po cijeloj državi, u Osijeku su imali IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, šećerane, parne mlinove i dr. IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja u Osijeku, sastojala se od destilacije ulja, rafinacije ulja i petroleja, kreking destilacije, dva spremnika za proizvodnju masti za podmazivanje, strojarnice, kotlovnice i 20 spremnika međusobno povezanih cjevovodima.<ref name="limun">{{Citiranje www|naslov=Ivanović: Hrvatska nije vlasnik 44 posto Ine|url=http://limun.hr/main.aspx?id=748326|autor=Robert Frank|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Limun.hr (Novi list)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=5. 10. 2011|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/GhOSr|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Dr. Ivanović se [[1921]] rastao od supruge Milice koja se sa djecom preselila u [[London]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], gdje se udala za vodećeg jugoslavenskog brodovlasnika [[Božo Banac|Božu Banca]].<ref name="dd"/> [[1936]] uz stručnu pomoć tvrtke Elektrokemisk iz [[Oslo|Osla]], dr. Ivanović je započeo gradnju prve tvornice aluminija na [[Balkan]]u, koja je [[1937]] krenula s radom u [[Lozovac|Lozovcu]] blizu [[Šibenik]]a pod nazivom IVANAL A.D..<ref name="sd1">{{Citiranje www|naslov=Centar hrvatske aluminijske industrije|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020725/sibenik04.asp|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/X034e|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Tvornica je uspješno radila i razvijala se do [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref name="sibenik">{{Citiranje www|naslov=ZABORAVLJENA OBLJETNICA: 75 godina aluminija u Šibeniku|url=http://mok.hr/vijesti/item/10885-zaboravljena-obljetnica-75-godina-aluminija-u-sibeniku|autor=Diana Ferić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=mok.hr (Šibenik news)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=8. 7. 2012|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/tBDto|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) dr. Ivanović je došao pod udar [[Ustaše|ustaša]] zbog svojeg židovskog podrijetla. Kod Ravnateljstva ustaškog redarstva (Židovski odsjek) bio je prisiljen za svoju porodicu tražiti dozvolu za putovanje, koju je na kraju [[1941]] i dobio.<ref>Mirjana Jurić; Hrvatski državni arhiv, Analitički inventar: Ravnateljstvo ustaškog redarstva - Židovski odsjek (1941 - 1942); str. 59, Zagreb 2005</ref> Dr. Ivanović je ubrzo potom bio uhapšen i zatvoren na oko tri godine.<ref name="sd2">{{Citiranje www|naslov=Za 1 kunu kupuje obiteljsku tvornicu|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020905/temedana03.asp|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/POfMj|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Režim NDH mu je potom konfiscirao IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, a [[Kraljevina Italija|talijanski]] [[fašisti]] tvornicu IVANAL A.D. u kojoj je raznim diverzijama proizvodnja onemogućena [[1943]] godine.<ref name="sd2"/><ref name="sibenik"/> Nakon rata, [[1946]] godine, komunističke vlasti [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNR Jugoslavije]] su ga u montiranom procesu osudile kao buržuja i kapitalista, oduzeli mu imovinu, građanska prava, te ga zajedno sa drugom suprugom Jelkom Maučević poslali na prisilan rad.<ref name="sd2"/> IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja, šećerane, parni mlinovi i druga industrijska postrojenja u vlasništvu dr. Ivanovića su bili konfiscirani i predani na korištenje poduzeću [[Jugopetrol]].<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov='INA je na mojoj djedovini! Država će mi morati platiti milijune'|url=http://www.jutarnji.hr/ina-je-na-mojoj-djedovini--drzava-ce-mi-morati-platiti-milijune/1249803/|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list (Slobodna Dalmacija)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=7. 12. 2014|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/KidEu|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Po izlasku iz zatvora dr. Ivanović je napustio Jugoslaviju i otišao u [[Italija|Italiju]], gdje se pred kraj života treći put oženio za Šteficu Kastelić. U [[Genova|Genovi]] je 1948 dobio sina Marka, koji je danas njegov pravni sljednik. Dr. Ivan Rikard Ivanović je umro u Genovi 1948 godine u 68 godini života.<ref name="sd2"/>
Doktor prava Ivan Rikard Ivanović je rođen u Osijeku 1880 godine u [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] porodici Ivana i Betine Mendel Kraus.<ref>Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus - Ivanović, dr. Rikard</ref><ref>Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus, Betina</ref> Otac dr. Ivanovića je bio uspješni građevinski poduzetnik koji je zaslužan za izgradnju mnogih zgrada u Osijeku, među inima izgradio je i prvi parni mlin u gradu. Dok je još bio dijete, otac dr.Ivanovića je odlučio promijeniti porodično prezime Mendel Kraus u Ivanović i konvertirati porodicu na [[Hrišćanstvo|kršćanstvo]] tj. [[Katolička crkva|katoličanstvo]]. Po završetku osnovne i srednje škole u rodnome gradu, dr. Ivanović je otišao na fakultet u [[Beč]] gdje je diplomirao i stekao titulu Doktora prava. [[1905]] godine je suosnovao NNS koja je pred raspad Austro-Ugarske bile preimenovana u [[Demokratska stranka (Jugoslavija)|Jugoslavenska demokratska stranka]] (JDS). Za zastupnika u Saboru [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]] za grad Osijek izabran je [[1908]] godine na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1908.|izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor]]. U [[jul]]u [[1912]] oženio je Milicu Popović, najmlađu sestru dr. [[Dušan Popović|Dušana Popovića]], u to vrijeme uz [[Svetozar Pribičević|Svetozara Pribičevića]] vodećeg [[Srbi u Hrvatskoj|Srbina]] u političkom životu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U braku s Milicom dr. Ivanović je dobio troje djece. Sinu [[Vane Ivanović|Vani]] kršteni kum bio je dr. [[Ivan Lorković]], kćeri [[Daška McLean|Daški]] slikar [[Vladimir Becić]], a sinu [[Vladimir Ivanović|Vladimiru]] [[Radoslav Bačić]], osnivač [[Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku|Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku]]. [[1913]] godine dr. Ivanović je bio ponovno izabran u Saboru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. [[1918]] godine, kao istaknuti član [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], pomogao je osnivanje [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]] (SHS). Dr. Ivanović je surađivao i s vođom [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] (HSS) [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]].<ref name="dd">Dejan Djokić, 2001, str. 129, 130</ref> Porodica Ivanović je bila jedna od najbogatijih porodica novostvorene [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Njihova je imovina bila razmještena po cijeloj državi, u Osijeku su imali IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, šećerane, parne mlinove i dr. IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja u Osijeku, sastojala se od destilacije ulja, rafinacije ulja i petroleja, kreking destilacije, dva spremnika za proizvodnju masti za podmazivanje, strojarnice, kotlovnice i 20 spremnika međusobno povezanih cjevovodima.<ref name="limun">{{Citiranje www|naslov=Ivanović: Hrvatska nije vlasnik 44 posto Ine|url=http://limun.hr/main.aspx?id=748326|autor=Robert Frank|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Limun.hr (Novi list)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=5. 10. 2011|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/GhOSr|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Dr. Ivanović se [[1921]] rastao od supruge Milice koja se sa djecom preselila u [[London]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], gdje se udala za vodećeg jugoslavenskog brodovlasnika [[Božo Banac|Božu Banca]].<ref name="dd"/> [[1936]] uz stručnu pomoć tvrtke Elektrokemisk iz [[Oslo|Osla]], dr. Ivanović je započeo gradnju prve tvornice aluminija na [[Balkan]]u, koja je [[1937]] krenula s radom u [[Lozovac|Lozovcu]] blizu [[Šibenik]]a pod nazivom IVANAL A.D..<ref name="sd1">{{Citiranje www|naslov=Centar hrvatske aluminijske industrije|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020725/sibenik04.asp|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/X034e|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Tvornica je uspješno radila i razvijala se do [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref name="sibenik">{{Citiranje www|naslov=ZABORAVLJENA OBLJETNICA: 75 godina aluminija u Šibeniku|url=http://mok.hr/vijesti/item/10885-zaboravljena-obljetnica-75-godina-aluminija-u-sibeniku|autor=Diana Ferić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=mok.hr (Šibenik news)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=8. 7. 2012|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/tBDto|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) dr. Ivanović je došao pod udar [[Ustaše|ustaša]] zbog svojeg židovskog podrijetla. Kod Ravnateljstva ustaškog redarstva (Židovski odsjek) bio je prisiljen za svoju porodicu tražiti dozvolu za putovanje, koju je na kraju [[1941]] i dobio.<ref>Mirjana Jurić; Hrvatski državni arhiv, Analitički inventar: Ravnateljstvo ustaškog redarstva - Židovski odsjek (1941 - 1942); str. 59, Zagreb 2005</ref> Dr. Ivanović je ubrzo potom bio uhapšen i zatvoren na oko tri godine.<ref name="sd2">{{Citiranje www|naslov=Za 1 kunu kupuje obiteljsku tvornicu|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020905/temedana03.asp|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/POfMj|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Režim NDH mu je potom konfiscirao IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, a [[Kraljevina Italija|talijanski]] [[fašisti]] tvornicu IVANAL A.D. u kojoj je raznim diverzijama proizvodnja onemogućena [[1943]] godine.<ref name="sd2"/><ref name="sibenik"/> Nakon rata, [[1946]] godine, komunističke vlasti [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNR Jugoslavije]] su ga u montiranom procesu osudile kao buržuja i kapitalista, oduzeli mu imovinu, građanska prava, te ga zajedno sa drugom suprugom Jelkom Maučević poslali na prisilan rad.<ref name="sd2"/> IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja, šećerane, parni mlinovi i druga industrijska postrojenja u vlasništvu dr. Ivanovića su bili konfiscirani i predani na korištenje poduzeću [[Jugopetrol]].<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov='INA je na mojoj djedovini! Država će mi morati platiti milijune'|url=http://www.jutarnji.hr/ina-je-na-mojoj-djedovini--drzava-ce-mi-morati-platiti-milijune/1249803/|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list (Slobodna Dalmacija)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=7. 12. 2014|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/KidEu|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Po izlasku iz zatvora dr. Ivanović je napustio Jugoslaviju i otišao u [[Italija|Italiju]], gdje se pred kraj života treći put oženio za Šteficu Kastelić. U [[Genova|Genovi]] je 1948 dobio sina Marka, koji je danas njegov pravni sljednik. Dr. Ivan Rikard Ivanović je umro u Genovi 1948 godine u 68 godini života.<ref name="sd2"/>


Sin dr. Ivanovića, Marko Ivanović, je [[2003]] godine uspio vratiti konfisciranu Tvornicu aluminija Lozovac koju je odmah potom preimenovao tj. vratio je izvorno ime IVANAL.<ref name="sd2"/><ref name="sd3">{{Citiranje www|naslov=Ivanović: Država i TLM ignoriraju ekobombu na vratima NP Krka|url=http://slobodnadalmacija.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/157585/Default.aspx|autor=Marijan Džambo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=8. 12. 2011|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/pztef|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> [[2012]] godine, IVANAL d.o.o. je napustio staru tvornicu u Lozovcu i preselio se u novoizgrađenu tvornicu u Poduzetničkoj zoni Podi Šibenik.<ref name="sd4">{{Citiranje www|naslov="IVANAL" JAČI OD KRIZE U dvije godine zaposlio dvostruko|url=http://www.slobodnadalmacija.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/164295/Default.aspx|autor=Marijan Džambo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=13. 2. 2012|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/1IJLV|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref>
Sin dr. Ivanovića, Marko Ivanović, je [[2003]] godine uspio vratiti konfisciranu Tvornicu aluminija Lozovac koju je odmah potom preimenovao tj. vratio je izvorno ime IVANAL.<ref name="sd2"/><ref name="sd3">{{Citiranje www|naslov=Ivanović: Država i TLM ignoriraju ekobombu na vratima NP Krka|url=http://slobodnadalmacija.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/157585/Default.aspx|autor=Marijan Džambo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=8. 12. 2011|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/pztef|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> [[2012]] godine, IVANAL d.o.o. je napustio staru tvornicu u Lozovcu i preselio se u novoizgrađenu tvornicu u Poduzetničkoj zoni Podi Šibenik.<ref name="sd4">{{Citiranje www|naslov="IVANAL" JAČI OD KRIZE U dvije godine zaposlio dvostruko|url=http://www.slobodnadalmacija.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/164295/Default.aspx|autor=Marijan Džambo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=13. 2. 2012|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/1IJLV|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref>


[[2014]] godine, Marko Ivanović je tražio odštetu od [[Hrvatska|Hrvatske]] jer su vlasti [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] na konfisciranoj imovini (IPOIL A.D.) porodice Ivanović izgradile današnju industriju nafte INA.<ref name="jl1"/>
[[2014]] godine, Marko Ivanović je tražio odštetu od [[Hrvatska|Hrvatske]] jer su vlasti [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] na konfisciranoj imovini (IPOIL A.D.) porodice Ivanović izgradile današnju industriju nafte INA.<ref name="jl1"/>


=== Zanimljivosti ===
=== Zanimljivosti ===
Dr. Ivan Rikard Ivanović je djed poznatog engleskog glumca [[Cary Elwes|Carya Elwesa]].<ref>{{Citiranje www|naslov=Hrvatski kulturni polip|url=http://www.matica.hr/vijenac/423/Hrvatski%20kulturni%20polip/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Matica hrvatska|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=20. 5. 2010|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/AJ1hw|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref><ref>{{eng icon}}{{Citiranje www|naslov=Ancestors of Ivan Simon Cary Elwes|url=http://familytreemaker.genealogy.com/users/b/a/t/Robert-A-Battle/BOOK-0001/0002-0004.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Familytreemaker|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=https://archive.today/GHghk|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref>
Dr. Ivan Rikard Ivanović je djed poznatog engleskog glumca [[Cary Elwes|Carya Elwesa]].<ref>{{Citiranje www|naslov=Hrvatski kulturni polip|url=http://www.matica.hr/vijenac/423/Hrvatski%20kulturni%20polip/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Matica hrvatska|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=20. 5. 2010|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/AJ1hw|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref><ref>{{eng icon}}{{Citiranje www|naslov=Ancestors of Ivan Simon Cary Elwes|url=http://familytreemaker.genealogy.com/users/b/a/t/Robert-A-Battle/BOOK-0001/0002-0004.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Familytreemaker|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/GHghk|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref>


== Reference ==
== Reference ==

Verzija na datum 14 februar 2016 u 13:47

Ivan Rikard Ivanović
RođenjeIvan Rikard Mendel Kraus
1880.
Osijek, Austro-Ugarska
Smrt1949. (dob: 68)
Genova, Italija
PrebivališteZagreb, FNR Jugoslavija
NacionalnostJugoslaven
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoFNR Jugoslavija
Zanimanjeindustrijalac, političar
Politička partijaNNS
VjeroispovijestRimokatolik
Suprug/aMilica (Popović) Ivanović
Jelka (Maučević) Ivanović
Štefica (Kastelić) Ivanović
DjecaVane Ivanović
Daška McLean
Vladimir Ivanović
Marko Ivanović
RoditeljiIvan i Betina Mendel Kraus

Ivan Rikard Ivanović (rođen: Ivan Rikard Mendel Kraus) (Osijek, 1880 - Genova, Italija 1949), jugoslavenski industrijalac, političar i jedan od osnivača Narodne napredne stranke (NNS).

Biografija

Doktor prava Ivan Rikard Ivanović je rođen u Osijeku 1880 godine u židovskoj porodici Ivana i Betine Mendel Kraus.[1][2] Otac dr. Ivanovića je bio uspješni građevinski poduzetnik koji je zaslužan za izgradnju mnogih zgrada u Osijeku, među inima izgradio je i prvi parni mlin u gradu. Dok je još bio dijete, otac dr.Ivanovića je odlučio promijeniti porodično prezime Mendel Kraus u Ivanović i konvertirati porodicu na kršćanstvo tj. katoličanstvo. Po završetku osnovne i srednje škole u rodnome gradu, dr. Ivanović je otišao na fakultet u Beč gdje je diplomirao i stekao titulu Doktora prava. 1905 godine je suosnovao NNS koja je pred raspad Austro-Ugarske bile preimenovana u Jugoslavenska demokratska stranka (JDS). Za zastupnika u Saboru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije za grad Osijek izabran je 1908 godine na izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor. U julu 1912 oženio je Milicu Popović, najmlađu sestru dr. Dušana Popovića, u to vrijeme uz Svetozara Pribičevića vodećeg Srbina u političkom životu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U braku s Milicom dr. Ivanović je dobio troje djece. Sinu Vani kršteni kum bio je dr. Ivan Lorković, kćeri Daški slikar Vladimir Becić, a sinu Vladimiru Radoslav Bačić, osnivač Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. 1913 godine dr. Ivanović je bio ponovno izabran u Saboru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 1918 godine, kao istaknuti član Hrvatsko-srpske koalicije, pomogao je osnivanje Države Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS). Dr. Ivanović je surađivao i s vođom Hrvatske seljačke stranke (HSS) Stjepanom Radićem.[3] Porodica Ivanović je bila jedna od najbogatijih porodica novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Njihova je imovina bila razmještena po cijeloj državi, u Osijeku su imali IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, šećerane, parne mlinove i dr. IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja u Osijeku, sastojala se od destilacije ulja, rafinacije ulja i petroleja, kreking destilacije, dva spremnika za proizvodnju masti za podmazivanje, strojarnice, kotlovnice i 20 spremnika međusobno povezanih cjevovodima.[4] Dr. Ivanović se 1921 rastao od supruge Milice koja se sa djecom preselila u London, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje se udala za vodećeg jugoslavenskog brodovlasnika Božu Banca.[3] 1936 uz stručnu pomoć tvrtke Elektrokemisk iz Osla, dr. Ivanović je započeo gradnju prve tvornice aluminija na Balkanu, koja je 1937 krenula s radom u Lozovcu blizu Šibenika pod nazivom IVANAL A.D..[5] Tvornica je uspješno radila i razvijala se do Drugog svjetskog rata.[6] Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) dr. Ivanović je došao pod udar ustaša zbog svojeg židovskog podrijetla. Kod Ravnateljstva ustaškog redarstva (Židovski odsjek) bio je prisiljen za svoju porodicu tražiti dozvolu za putovanje, koju je na kraju 1941 i dobio.[7] Dr. Ivanović je ubrzo potom bio uhapšen i zatvoren na oko tri godine.[8] Režim NDH mu je potom konfiscirao IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, a talijanski fašisti tvornicu IVANAL A.D. u kojoj je raznim diverzijama proizvodnja onemogućena 1943 godine.[8][6] Nakon rata, 1946 godine, komunističke vlasti FNR Jugoslavije su ga u montiranom procesu osudile kao buržuja i kapitalista, oduzeli mu imovinu, građanska prava, te ga zajedno sa drugom suprugom Jelkom Maučević poslali na prisilan rad.[8] IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja, šećerane, parni mlinovi i druga industrijska postrojenja u vlasništvu dr. Ivanovića su bili konfiscirani i predani na korištenje poduzeću Jugopetrol.[9] Po izlasku iz zatvora dr. Ivanović je napustio Jugoslaviju i otišao u Italiju, gdje se pred kraj života treći put oženio za Šteficu Kastelić. U Genovi je 1948 dobio sina Marka, koji je danas njegov pravni sljednik. Dr. Ivan Rikard Ivanović je umro u Genovi 1948 godine u 68 godini života.[8]

Sin dr. Ivanovića, Marko Ivanović, je 2003 godine uspio vratiti konfisciranu Tvornicu aluminija Lozovac koju je odmah potom preimenovao tj. vratio je izvorno ime IVANAL.[8][10] 2012 godine, IVANAL d.o.o. je napustio staru tvornicu u Lozovcu i preselio se u novoizgrađenu tvornicu u Poduzetničkoj zoni Podi Šibenik.[11]

2014 godine, Marko Ivanović je tražio odštetu od Hrvatske jer su vlasti SFR Jugoslavije na konfisciranoj imovini (IPOIL A.D.) porodice Ivanović izgradile današnju industriju nafte INA.[9]

Zanimljivosti

Dr. Ivan Rikard Ivanović je djed poznatog engleskog glumca Carya Elwesa.[12][13]

Reference

  1. ↑ Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus - Ivanović, dr. Rikard
  2. ↑ Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus, Betina
  3. ↑ 3,0 3,1 Dejan Djokić, 2001, str. 129, 130
  4. ↑ Robert Frank (5. 10. 2011). Ivanović: Hrvatska nije vlasnik 44 posto Ine. Limun.hr (Novi list). Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  5. ↑ Nikola Urukalo. Centar hrvatske aluminijske industrije. Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  6. ↑ 6,0 6,1 Diana Ferić (8. 7. 2012). ZABORAVLJENA OBLJETNICA: 75 godina aluminija u Šibeniku. mok.hr (Šibenik news). Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  7. ↑ Mirjana Jurić; Hrvatski državni arhiv, Analitički inventar: Ravnateljstvo ustaškog redarstva - Židovski odsjek (1941 - 1942); str. 59, Zagreb 2005
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Nikola Urukalo. Za 1 kunu kupuje obiteljsku tvornicu. Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  9. ↑ 9,0 9,1 Nikola Urukalo (7. 12. 2014). 'INA je na mojoj djedovini! Država će mi morati platiti milijune'. Jutarnji list (Slobodna Dalmacija). Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  10. ↑ Marijan Džambo (8. 12. 2011). Ivanović: Država i TLM ignoriraju ekobombu na vratima NP Krka. Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  11. ↑ Marijan Džambo (13. 2. 2012). "IVANAL" JAČI OD KRIZE U dvije godine zaposlio dvostruko. Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  12. ↑ Hrvatski kulturni polip. Matica hrvatska (20. 5. 2010). Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014
  13. ↑ (en)Ancestors of Ivan Simon Cary Elwes. Familytreemaker. Arhivirano iz originala na 12. 12. 2014. Preuzeto 12. 12. 2014

Literatura

  • Djokić, Dejan (2001). The Slavonic and East European Review (Yugoslav Anti-Axis Resistance, 1939-1941: The Case of Vane Ivanović). London, United Kingdom: Modern Humanities Research Association - University College London, School of Slavonic and East European Studies. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivan_Rikard_Ivanović&oldid=21177287