Berislav Popov – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m replace archive.today -> archive.is (domain archive.today blocked by onlinenic)
Red 30: Red 30:
== Biografija ==
== Biografija ==
=== Školovanje ===
=== Školovanje ===
Pukovnik Berislav Popov je rođen 1. 1. 1943 godine u Senti, u porodici Miloša Popova. Pukovnik Popov je studirao na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) u istoj klasi sa [[general-major]]om [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]] i [[general-pukovnik]]om [[Momčilo Perišić|Momčilom Perišićem]]. Akademiju je završio 21. u rangu, nakon čega je pristupio u [[Aktivna vojna služba u OS SFRJ|Aktivnu vojnu službu u OS SFRJ]].<ref name="dl">{{Citiranje www|naslov=Pravdu dočekao u podrumu|url=http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/pravdu_docekao_u_podrumu.14.html?news_id=186468|autor=Dragoljub Petrović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Dnevni list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/uPG6o|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref>
Pukovnik Berislav Popov je rođen 1. 1. 1943 godine u Senti, u porodici Miloša Popova. Pukovnik Popov je studirao na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) u istoj klasi sa [[general-major]]om [[Ratko Mladić|Ratkom Mladićem]] i [[general-pukovnik]]om [[Momčilo Perišić|Momčilom Perišićem]]. Akademiju je završio 21. u rangu, nakon čega je pristupio u [[Aktivna vojna služba u OS SFRJ|Aktivnu vojnu službu u OS SFRJ]].<ref name="dl">{{Citiranje www|naslov=Pravdu dočekao u podrumu|url=http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/pravdu_docekao_u_podrumu.14.html?news_id=186468|autor=Dragoljub Petrović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Dnevni list|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isuPG6o|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref>


=== Rat u Sloveniji ===
=== Rat u Sloveniji ===
Pukovnik Popov je bio stacioniran u [[Varaždin]]u kao komandant 32. motorizirane brigade u sastavu 32. korpusa JNA. [[8. 6.]] [[1991]] godine, samo 19 dana prije [[Rat u Sloveniji|sukoba u Sloveniji]], general-major [[Vladimir Trifunović]] je bio imenovan komandantom 32. korpusa. Sam komandant [[5. vojna oblast|5. vojne oblasti]] (5. VO), general [[Konrad Kolšek]], je bio na primopredaji u Varaždinu. [[27. 6.]] 1991 godine, pukovnik Popov je dobio naređenje da sa svojom brigadom krene prema [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Sloveniji]] kako bi zauzeo tj. zatvorio granični prijelaz [[Gornja Radgona]] i granični prijelaz [[Gederovci]]. Tih 60 kilometara od Varaždina do Gornje Radgone 32. motorizirana brigada je trebala prijeći za dva sata, no pukovniku Popovu nitko nije rekao da ide u rat tj. u sukob sa [[Teritorijalna odbrana|Teritorijalnom odbranom]] (TO) SR Slovenije. Pukovnik Popov je krenuo prema SR Sloveniji sa 130 vojnika ([[ročnik|regruta]]), 10 transportera, 4 tenka i 7 kamiona. Već na [[Ormož|Ormoškom]] mostu tj. mostu "Bratstva i jedinstva" pukovnik Popov je sa svojom brigadom naišao na barikadu sastavljenu od kamiona (šlepera) i građevinskih mašina. Blokadu je pokušao probiti paljbom iz tenkova. Tek tada je pukovnik Popov shvatio da su Slovenci krajnje neprijateljski raspoloženi, te da se u Sloveniji dešavaju grozne stvari tj. sukob koji eskalira. Pukovnik Popov je isto tako tek na kraju shvatio da mada je zadatak 32. motorizirane brigade bio u nivou stroge vojne tajne, za njega su znali svi, a najviše TO Slovenije. Blokade ispred brigade pukovnika Popova su bile sve češće, a otpor sve žešći. Pukovnik Popov je odmah kontaktirao Komandu 5. VO. Tek ujutro, [[28. 6.]] 1991 godine, dobio je odgovor od generala Kolšeka da "''32. korpus nastavi dejstvo po svojoj odluci''". Pukovnik Popov je potom sporednim putevima krenuo prema Gornjoj Radgoni. Već u prvom selu [[Veržej]] 32. motorizirana brigada je naišla na prepreke i živi štit od žena, djece i starijih ljudi. U mjestu [[Radenci]] scenario se ponovio, ali ovaj put iza živog štita su izašli pripadnici TO Slovenije koji su otvorili vatru na brigadu pukovnika Popova. Tom prilikom je od snajpera smrtno stradao zastavnik Mustafa Hadžiselimović. Njegovo tijelo je bilo prevezeno do Gornje Radgone, gdje je TO Slovenije zapalila kamion u kojem je izgorio. Put do graničnog prijelaza Gornja Radgona je trajao dva dana uz neprestane napade slovenske TO, barikade, blokade, žive štitove, pucnjavu i borbe. Brigada pukovnika Popova je prvi put upala u zasjedu u [[Radenci]]ma, a drugi put u Gornjoj Radgoni. Tokom tih napada pukovnik Popov je izgubio 5 vojnika i oficira, a 17 ih je bilo ranjeno, te tridesetak zarobljenih. 32. motorizirana brigada je izbila na granicu SFR Jugoslavije i [[Austrija|Austrije]] 28. 6. 1991 godine u 12.30 sati. Naposljetku, kad je 32. korpus tj. 32. motorizirana brigada stigla na cilj u Gornjoj Radogni, pukovnik Popov je dobio naređenje vojnog vrha da se vrati u Varaždin.<ref name="dl"/><ref name="sd">{{Citiranje www|naslov=Oficir bivše JNA ni na nebu ni na zemlji|url=http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=10277|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.srpskadijaspora.info|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/Ioifp|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref><ref name="en1">{{Citiranje www|naslov=Popov: Ratni zločin je počinila Slovenačka TO|url=http://www.e-novine.com/mobile/drustvo/50221-Popov-Ratni-zloin-poinila-Slovenaka.html|autor=Bojan Tončić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=e-novine|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=23. 8. 2011|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/mVBSP|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref>
Pukovnik Popov je bio stacioniran u [[Varaždin]]u kao komandant 32. motorizirane brigade u sastavu 32. korpusa JNA. [[8. 6.]] [[1991]] godine, samo 19 dana prije [[Rat u Sloveniji|sukoba u Sloveniji]], general-major [[Vladimir Trifunović]] je bio imenovan komandantom 32. korpusa. Sam komandant [[5. vojna oblast|5. vojne oblasti]] (5. VO), general [[Konrad Kolšek]], je bio na primopredaji u Varaždinu. [[27. 6.]] 1991 godine, pukovnik Popov je dobio naređenje da sa svojom brigadom krene prema [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Sloveniji]] kako bi zauzeo tj. zatvorio granični prijelaz [[Gornja Radgona]] i granični prijelaz [[Gederovci]]. Tih 60 kilometara od Varaždina do Gornje Radgone 32. motorizirana brigada je trebala prijeći za dva sata, no pukovniku Popovu nitko nije rekao da ide u rat tj. u sukob sa [[Teritorijalna odbrana|Teritorijalnom odbranom]] (TO) SR Slovenije. Pukovnik Popov je krenuo prema SR Sloveniji sa 130 vojnika ([[ročnik|regruta]]), 10 transportera, 4 tenka i 7 kamiona. Već na [[Ormož|Ormoškom]] mostu tj. mostu "Bratstva i jedinstva" pukovnik Popov je sa svojom brigadom naišao na barikadu sastavljenu od kamiona (šlepera) i građevinskih mašina. Blokadu je pokušao probiti paljbom iz tenkova. Tek tada je pukovnik Popov shvatio da su Slovenci krajnje neprijateljski raspoloženi, te da se u Sloveniji dešavaju grozne stvari tj. sukob koji eskalira. Pukovnik Popov je isto tako tek na kraju shvatio da mada je zadatak 32. motorizirane brigade bio u nivou stroge vojne tajne, za njega su znali svi, a najviše TO Slovenije. Blokade ispred brigade pukovnika Popova su bile sve češće, a otpor sve žešći. Pukovnik Popov je odmah kontaktirao Komandu 5. VO. Tek ujutro, [[28. 6.]] 1991 godine, dobio je odgovor od generala Kolšeka da "''32. korpus nastavi dejstvo po svojoj odluci''". Pukovnik Popov je potom sporednim putevima krenuo prema Gornjoj Radgoni. Već u prvom selu [[Veržej]] 32. motorizirana brigada je naišla na prepreke i živi štit od žena, djece i starijih ljudi. U mjestu [[Radenci]] scenario se ponovio, ali ovaj put iza živog štita su izašli pripadnici TO Slovenije koji su otvorili vatru na brigadu pukovnika Popova. Tom prilikom je od snajpera smrtno stradao zastavnik Mustafa Hadžiselimović. Njegovo tijelo je bilo prevezeno do Gornje Radgone, gdje je TO Slovenije zapalila kamion u kojem je izgorio. Put do graničnog prijelaza Gornja Radgona je trajao dva dana uz neprestane napade slovenske TO, barikade, blokade, žive štitove, pucnjavu i borbe. Brigada pukovnika Popova je prvi put upala u zasjedu u [[Radenci]]ma, a drugi put u Gornjoj Radgoni. Tokom tih napada pukovnik Popov je izgubio 5 vojnika i oficira, a 17 ih je bilo ranjeno, te tridesetak zarobljenih. 32. motorizirana brigada je izbila na granicu SFR Jugoslavije i [[Austrija|Austrije]] 28. 6. 1991 godine u 12.30 sati. Naposljetku, kad je 32. korpus tj. 32. motorizirana brigada stigla na cilj u Gornjoj Radogni, pukovnik Popov je dobio naređenje vojnog vrha da se vrati u Varaždin.<ref name="dl"/><ref name="sd">{{Citiranje www|naslov=Oficir bivše JNA ni na nebu ni na zemlji|url=http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=10277|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.srpskadijaspora.info|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isIoifp|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref><ref name="en1">{{Citiranje www|naslov=Popov: Ratni zločin je počinila Slovenačka TO|url=http://www.e-novine.com/mobile/drustvo/50221-Popov-Ratni-zloin-poinila-Slovenaka.html|autor=Bojan Tončić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=e-novine|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=23. 8. 2011|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=http://archive.ismVBSP|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref>


=== Rat u Hrvatskoj ===
=== Rat u Hrvatskoj ===
Pukovnik Popov je početak [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]] dočekao u varaždinskoj kasarni "Kalnički partizani" na čelu svoje 32. motorizirane brigade. 32. motorizirana brigada pukovnika Popova je unutar kasarne raspolagala sa tri bataljona, dva bataljona po 27 tenkova i jedan bataljon oklopnih transportera. Od [[8. 9.|8.]] do [[22. 9.]] 1991 godine, kasarna je bila u obruču-okruženju [[Zbor narodne garde|Zbora narodne garde]] (ZNG) i pripadnika Policijske uprave Varaždin. Kasarna je od početka obruča bila bez struje, vode i telefona. ZNG i ostale hrvatske snage nisu napadale kasarnu sve do [[15. 9.]] 1991 kada su dva borbena aviona [[Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo|Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva]] (JRZ) gađali varaždinski sportski (poljoprivredni) aerodrom. Hrvatske snage su nakon toga otpočele žestoke napade na kasarnu. Šesti dan napada na kasarnu, [[21. 9.]] 1991, pukovnik Popov je u svom noćnom izvještaju izvjestio generala Trifunovića o općem raspoloženju ljudi, drugim riječima, moral je bio na najnižoj mogućoj točki od početka blokade kasarne. U kasarni su većinom bili mladi vojnici, regruti, koji su maltene plakali. Nakon izvještaja pukovnika Popova, general Trifunović je okupio starješine i pitao ih kako dalje, tj. imaju li oni kakav prijedlog. Sve do jedan oficir i podoficir je rekao: "''Druže generale, spašavajte nas! Mi ćemo ovdje izginuti. Zašto?''" [[22. 9.]] 1991 godine, pukovnik Popov i general Trufunović su predali kasarnu hrvatskim snagama. U 10.26 sati isti dan pred kasarnu i komandu su stigli civilni autobusi kojima su pripadnici 32. korpusa prebačeni do srpskog dijela [[Srem]]a. Pukovnik Popov je napustio Varaždin policijskim automobilom u civilnom odijelu.<ref name="b92">{{Citiranje www|naslov=Generale, voljno!|url=http://www.b92.net/info/emisije/reakcija.php?yyyy=2010&mm=05&nav_id=434928|autor=Sandra Mandić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=b92|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=24. 5. 2010|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/uIDd0|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Kronologija rata u Varaždinu|url=http://www.hic.hr/dom/356/dom08.htm|autor=Šimun Penava|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatski informativni centar|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=15. 10. 2001|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/CUc5s|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref>
Pukovnik Popov je početak [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]] dočekao u varaždinskoj kasarni "Kalnički partizani" na čelu svoje 32. motorizirane brigade. 32. motorizirana brigada pukovnika Popova je unutar kasarne raspolagala sa tri bataljona, dva bataljona po 27 tenkova i jedan bataljon oklopnih transportera. Od [[8. 9.|8.]] do [[22. 9.]] 1991 godine, kasarna je bila u obruču-okruženju [[Zbor narodne garde|Zbora narodne garde]] (ZNG) i pripadnika Policijske uprave Varaždin. Kasarna je od početka obruča bila bez struje, vode i telefona. ZNG i ostale hrvatske snage nisu napadale kasarnu sve do [[15. 9.]] 1991 kada su dva borbena aviona [[Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo|Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva]] (JRZ) gađali varaždinski sportski (poljoprivredni) aerodrom. Hrvatske snage su nakon toga otpočele žestoke napade na kasarnu. Šesti dan napada na kasarnu, [[21. 9.]] 1991, pukovnik Popov je u svom noćnom izvještaju izvjestio generala Trifunovića o općem raspoloženju ljudi, drugim riječima, moral je bio na najnižoj mogućoj točki od početka blokade kasarne. U kasarni su većinom bili mladi vojnici, regruti, koji su maltene plakali. Nakon izvještaja pukovnika Popova, general Trifunović je okupio starješine i pitao ih kako dalje, tj. imaju li oni kakav prijedlog. Sve do jedan oficir i podoficir je rekao: "''Druže generale, spašavajte nas! Mi ćemo ovdje izginuti. Zašto?''" [[22. 9.]] 1991 godine, pukovnik Popov i general Trufunović su predali kasarnu hrvatskim snagama. U 10.26 sati isti dan pred kasarnu i komandu su stigli civilni autobusi kojima su pripadnici 32. korpusa prebačeni do srpskog dijela [[Srem]]a. Pukovnik Popov je napustio Varaždin policijskim automobilom u civilnom odijelu.<ref name="b92">{{Citiranje www|naslov=Generale, voljno!|url=http://www.b92.net/info/emisije/reakcija.php?yyyy=2010&mm=05&nav_id=434928|autor=Sandra Mandić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=b92|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=24. 5. 2010|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isuIDd0|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Kronologija rata u Varaždinu|url=http://www.hic.hr/dom/356/dom08.htm|autor=Šimun Penava|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatski informativni centar|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=15. 10. 2001|preuzeto=11. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isCUc5s|arhivdatum=11. 10. 2014|citat=}}</ref>


=== Suđenje u Beogradu ===
=== Suđenje u Beogradu ===
Ubrzo nakon što je stigao u [[Beograd]] protiv pukovnika Popova je bila pokrenuta istraga. Pukovnik Popov je u zatvoru proveo 446 dana zbog podrivanja vojne i odbrambene moći.<ref name="b92"/> Vrhovni sud [[Srbija|Srbije]] ukinuo je u [[januar]]u [[2010]] presudu kojom je pukovnik Popov bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog podrivanja vojne i odbrambene moći zemlje.<ref name="e2">{{Citiranje www|naslov=Popovu pet godina zatvora|url=http://www.e-novine.com/region/region-tema/89945-Popovu-pet-godina-zatvora.html|autor=Bojan Tončić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=e-novine|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=27. 8. 2013|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/DP9LC|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref> [[2011]] godine Republika Srbija je na ime odštete ponudila da plati pukovniku Popovu 4 miliona [[Srpski dinar|dinara]] zbog vremena provedenog iza rešetaka.<ref>{{Citiranje www|naslov=Generalu Trifunoviću šest miliona dinara odštete|url=http://www.kurir-info.rs/generalu-trifunovicu-sest-miliona-dinara-odstete-clanak-81847|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Kuriri|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=4. 4. 2011|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/WUM2s|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref> Odlukom Ministarstva pravde Srbije 2011 godine pukovniku Popovu je isplaćena odšteta u iznosu od 4,2 miliona dinara.<ref name="e2"/>
Ubrzo nakon što je stigao u [[Beograd]] protiv pukovnika Popova je bila pokrenuta istraga. Pukovnik Popov je u zatvoru proveo 446 dana zbog podrivanja vojne i odbrambene moći.<ref name="b92"/> Vrhovni sud [[Srbija|Srbije]] ukinuo je u [[januar]]u [[2010]] presudu kojom je pukovnik Popov bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog podrivanja vojne i odbrambene moći zemlje.<ref name="e2">{{Citiranje www|naslov=Popovu pet godina zatvora|url=http://www.e-novine.com/region/region-tema/89945-Popovu-pet-godina-zatvora.html|autor=Bojan Tončić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=e-novine|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=27. 8. 2013|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isDP9LC|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref> [[2011]] godine Republika Srbija je na ime odštete ponudila da plati pukovniku Popovu 4 miliona [[Srpski dinar|dinara]] zbog vremena provedenog iza rešetaka.<ref>{{Citiranje www|naslov=Generalu Trifunoviću šest miliona dinara odštete|url=http://www.kurir-info.rs/generalu-trifunovicu-sest-miliona-dinara-odstete-clanak-81847|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Kuriri|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=4. 4. 2011|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isWUM2s|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref> Odlukom Ministarstva pravde Srbije 2011 godine pukovniku Popovu je isplaćena odšteta u iznosu od 4,2 miliona dinara.<ref name="e2"/>


=== Sudski procesi u Sloveniji i Hrvatskoj ===
=== Sudski procesi u Sloveniji i Hrvatskoj ===
[[4. 4.]] [[2008]] godine u Sloveniji je podignuta optužnica protiv pukovnika Popova zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Pukovnik Popov je [[2013]] godine osuđen u Sloveniji u odsustvu na 5 godina zatvora. Sud [[Murska Sobota|Murskoj Soboti]] je proglasio pukovnika Popova krivim za smrt dvojice pripadnika TO Slovenije, razaranje objekata u kojima se nalazila TO Slovenije i za pljačku u obližnjem djutifri-šopu koju su počinili vojnici JNA. Na suđenju pukovniku Popovu su svjedočili tadašnji pripadnici TO Slovenije i civili koji su potvrdili da je TO Slovenije prva zapucala, te da je pukovnik Popov odgovorio na njihovu paljbu u samoodbrani. U prilog tome govori i činjenica da su poginula 5 vojnika pod komadom pukovnika Popova i da je još njih 17 bilo teže ranjeno.<ref>{{Citiranje www|naslov=Oficir JNA Berislav Popov u Sloveniji osuđen na pet godina|url=http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/401428/Oficir-JNA-Berislav-Popov-u-Sloveniji-osudjen-na-pet-godina|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Blic|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. 8. 2013|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/jhEB6|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Presude oficirima JNA za događaje u Sloveniji|url=http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuelno.292.html:450956-Presude-oficirima-JNA-za-dogadjaje-u-Sloveniji|autor=E. R.|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Novosti|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. 8. 2013|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/iYVxK|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref>
[[4. 4.]] [[2008]] godine u Sloveniji je podignuta optužnica protiv pukovnika Popova zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Pukovnik Popov je [[2013]] godine osuđen u Sloveniji u odsustvu na 5 godina zatvora. Sud [[Murska Sobota|Murskoj Soboti]] je proglasio pukovnika Popova krivim za smrt dvojice pripadnika TO Slovenije, razaranje objekata u kojima se nalazila TO Slovenije i za pljačku u obližnjem djutifri-šopu koju su počinili vojnici JNA. Na suđenju pukovniku Popovu su svjedočili tadašnji pripadnici TO Slovenije i civili koji su potvrdili da je TO Slovenije prva zapucala, te da je pukovnik Popov odgovorio na njihovu paljbu u samoodbrani. U prilog tome govori i činjenica da su poginula 5 vojnika pod komadom pukovnika Popova i da je još njih 17 bilo teže ranjeno.<ref>{{Citiranje www|naslov=Oficir JNA Berislav Popov u Sloveniji osuđen na pet godina|url=http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/401428/Oficir-JNA-Berislav-Popov-u-Sloveniji-osudjen-na-pet-godina|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Blic|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. 8. 2013|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isjhEB6|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Presude oficirima JNA za događaje u Sloveniji|url=http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/dosije/aktuelno.292.html:450956-Presude-oficirima-JNA-za-dogadjaje-u-Sloveniji|autor=E. R.|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Novosti|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. 8. 2013|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isiYVxK|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref>


Presudom Okružnog suda u Varaždinu od [[16. 3.]] [[1993]] godine pukovnik Popov je u Hrvatskoj proglašen krivim zato što je prema presudi u razdoblju od [[15. 9.|15.]] do [[22. 9.]] 1991 u Varaždinu, naređivao potčinjenima nasumična borbena djelovanja po civilnim objektima i civilima u gradu, te obližnjim naseljima [[Nedeljanec]] i [[Nova Ves]].<ref>{{Citiranje www|naslov=Zločin u Varaždinu (opt. Vlado Trifunović i dr.)|url=http://www.documenta.hr/hr/zlo%C4%8Din-u-vara%C5%BEdinu-opt.-vlado-trifunovi%C4%87-i-dr.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Documenta|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/evyqC|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref>
Presudom Okružnog suda u Varaždinu od [[16. 3.]] [[1993]] godine pukovnik Popov je u Hrvatskoj proglašen krivim zato što je prema presudi u razdoblju od [[15. 9.|15.]] do [[22. 9.]] 1991 u Varaždinu, naređivao potčinjenima nasumična borbena djelovanja po civilnim objektima i civilima u gradu, te obližnjim naseljima [[Nedeljanec]] i [[Nova Ves]].<ref>{{Citiranje www|naslov=Zločin u Varaždinu (opt. Vlado Trifunović i dr.)|url=http://www.documenta.hr/hr/zlo%C4%8Din-u-vara%C5%BEdinu-opt.-vlado-trifunovi%C4%87-i-dr.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Documenta|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isevyqC|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref>


=== Život u penziji ===
=== Život u penziji ===
Pukovnik Popov danas živi u Beogradu sa suprugom Azeminom u stanu bez kupatila i s lavaboom koji koristi još jedna familija. Jedini prozor u dnevnoj sobi je armiran žicom i zastakljen mutnim oknom, nalazi se visoko, skoro pod samim plafonom, i gleda na trotoar. Pukovnik Popov i njegova porodica su posjedovali troiposoban stan u [[Banja Luka|Banja Luci]] koji sudski ne mogu da povrate još od 1991 godine, te jednoiposoban službeni stan u Varaždinu. Pukovnik Popov je doslovce preko noći ostao bez svega. Stan u kojem danas stanuje dobio je kao nužni smještaj od Ministarstva odbrane Srbije zahvaljujući kćerkinoj povredi.<ref name="dl"/><ref name="p">{{Citiranje www|naslov=Paragrafi mrtve države|url=http://www.politika.rs/rubrike/dogadjaji-dana/Paragrafi-mrtve-drzave.lt.html|autor=Ljubodrag Stojadinović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Politika|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=2. 6. 2008|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=https://archive.today/C2lle|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref>
Pukovnik Popov danas živi u Beogradu sa suprugom Azeminom u stanu bez kupatila i s lavaboom koji koristi još jedna familija. Jedini prozor u dnevnoj sobi je armiran žicom i zastakljen mutnim oknom, nalazi se visoko, skoro pod samim plafonom, i gleda na trotoar. Pukovnik Popov i njegova porodica su posjedovali troiposoban stan u [[Banja Luka|Banja Luci]] koji sudski ne mogu da povrate još od 1991 godine, te jednoiposoban službeni stan u Varaždinu. Pukovnik Popov je doslovce preko noći ostao bez svega. Stan u kojem danas stanuje dobio je kao nužni smještaj od Ministarstva odbrane Srbije zahvaljujući kćerkinoj povredi.<ref name="dl"/><ref name="p">{{Citiranje www|naslov=Paragrafi mrtve države|url=http://www.politika.rs/rubrike/dogadjaji-dana/Paragrafi-mrtve-drzave.lt.html|autor=Ljubodrag Stojadinović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Politika|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=2. 6. 2008|preuzeto=12. 10. 2014|arhivurl=http://archive.isC2lle|arhivdatum=12. 10. 2014|citat=}}</ref>


== Citati ==
== Citati ==

Verzija na datum 14 februar 2016 u 09:11

Berislav Popov
Biografski podatci
Datum rođenja 1. 1. 1943. (1943-01-01) (dob: 81)
Mjesto rođenja Senta, FNR Jugoslavija
Nadimak Pope
Supruga Azemina Popov
Vojna karijera
Godine u službi 1961 - 1991
Čin Pukovnik
Ratovi Rat u Sloveniji
Rat u Hrvatskoj
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Rod vojske Kopnena vojska JNA
Jedinice 32. korpus JNA - Varaždin
Zapovijedao 32. motorizirana brigada

Berislav Popov (Senta, 1. 1. 1943), penzionisani pukovnik Jugoslavenske narodne armije i komandant 32. motorizirane brigade u sastavu 32. korpusa JNA - Varaždin.

Biografija

Školovanje

Pukovnik Berislav Popov je rođen 1. 1. 1943 godine u Senti, u porodici Miloša Popova. Pukovnik Popov je studirao na Vojnoj akademiji Jugoslavenske narodne armije (JNA) u istoj klasi sa general-majorom Ratkom Mladićem i general-pukovnikom Momčilom Perišićem. Akademiju je završio 21. u rangu, nakon čega je pristupio u Aktivnu vojnu službu u OS SFRJ.[1]

Rat u Sloveniji

Pukovnik Popov je bio stacioniran u Varaždinu kao komandant 32. motorizirane brigade u sastavu 32. korpusa JNA. 8. 6. 1991 godine, samo 19 dana prije sukoba u Sloveniji, general-major Vladimir Trifunović je bio imenovan komandantom 32. korpusa. Sam komandant 5. vojne oblasti (5. VO), general Konrad Kolšek, je bio na primopredaji u Varaždinu. 27. 6. 1991 godine, pukovnik Popov je dobio naređenje da sa svojom brigadom krene prema SR Sloveniji kako bi zauzeo tj. zatvorio granični prijelaz Gornja Radgona i granični prijelaz Gederovci. Tih 60 kilometara od Varaždina do Gornje Radgone 32. motorizirana brigada je trebala prijeći za dva sata, no pukovniku Popovu nitko nije rekao da ide u rat tj. u sukob sa Teritorijalnom odbranom (TO) SR Slovenije. Pukovnik Popov je krenuo prema SR Sloveniji sa 130 vojnika (regruta), 10 transportera, 4 tenka i 7 kamiona. Već na Ormoškom mostu tj. mostu "Bratstva i jedinstva" pukovnik Popov je sa svojom brigadom naišao na barikadu sastavljenu od kamiona (šlepera) i građevinskih mašina. Blokadu je pokušao probiti paljbom iz tenkova. Tek tada je pukovnik Popov shvatio da su Slovenci krajnje neprijateljski raspoloženi, te da se u Sloveniji dešavaju grozne stvari tj. sukob koji eskalira. Pukovnik Popov je isto tako tek na kraju shvatio da mada je zadatak 32. motorizirane brigade bio u nivou stroge vojne tajne, za njega su znali svi, a najviše TO Slovenije. Blokade ispred brigade pukovnika Popova su bile sve češće, a otpor sve žešći. Pukovnik Popov je odmah kontaktirao Komandu 5. VO. Tek ujutro, 28. 6. 1991 godine, dobio je odgovor od generala Kolšeka da "32. korpus nastavi dejstvo po svojoj odluci". Pukovnik Popov je potom sporednim putevima krenuo prema Gornjoj Radgoni. Već u prvom selu Veržej 32. motorizirana brigada je naišla na prepreke i živi štit od žena, djece i starijih ljudi. U mjestu Radenci scenario se ponovio, ali ovaj put iza živog štita su izašli pripadnici TO Slovenije koji su otvorili vatru na brigadu pukovnika Popova. Tom prilikom je od snajpera smrtno stradao zastavnik Mustafa Hadžiselimović. Njegovo tijelo je bilo prevezeno do Gornje Radgone, gdje je TO Slovenije zapalila kamion u kojem je izgorio. Put do graničnog prijelaza Gornja Radgona je trajao dva dana uz neprestane napade slovenske TO, barikade, blokade, žive štitove, pucnjavu i borbe. Brigada pukovnika Popova je prvi put upala u zasjedu u Radencima, a drugi put u Gornjoj Radgoni. Tokom tih napada pukovnik Popov je izgubio 5 vojnika i oficira, a 17 ih je bilo ranjeno, te tridesetak zarobljenih. 32. motorizirana brigada je izbila na granicu SFR Jugoslavije i Austrije 28. 6. 1991 godine u 12.30 sati. Naposljetku, kad je 32. korpus tj. 32. motorizirana brigada stigla na cilj u Gornjoj Radogni, pukovnik Popov je dobio naređenje vojnog vrha da se vrati u Varaždin.[1][2][3]

Rat u Hrvatskoj

Pukovnik Popov je početak rata u Hrvatskoj dočekao u varaždinskoj kasarni "Kalnički partizani" na čelu svoje 32. motorizirane brigade. 32. motorizirana brigada pukovnika Popova je unutar kasarne raspolagala sa tri bataljona, dva bataljona po 27 tenkova i jedan bataljon oklopnih transportera. Od 8. do 22. 9. 1991 godine, kasarna je bila u obruču-okruženju Zbora narodne garde (ZNG) i pripadnika Policijske uprave Varaždin. Kasarna je od početka obruča bila bez struje, vode i telefona. ZNG i ostale hrvatske snage nisu napadale kasarnu sve do 15. 9. 1991 kada su dva borbena aviona Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva (JRZ) gađali varaždinski sportski (poljoprivredni) aerodrom. Hrvatske snage su nakon toga otpočele žestoke napade na kasarnu. Šesti dan napada na kasarnu, 21. 9. 1991, pukovnik Popov je u svom noćnom izvještaju izvjestio generala Trifunovića o općem raspoloženju ljudi, drugim riječima, moral je bio na najnižoj mogućoj točki od početka blokade kasarne. U kasarni su većinom bili mladi vojnici, regruti, koji su maltene plakali. Nakon izvještaja pukovnika Popova, general Trifunović je okupio starješine i pitao ih kako dalje, tj. imaju li oni kakav prijedlog. Sve do jedan oficir i podoficir je rekao: "Druže generale, spašavajte nas! Mi ćemo ovdje izginuti. Zašto?" 22. 9. 1991 godine, pukovnik Popov i general Trufunović su predali kasarnu hrvatskim snagama. U 10.26 sati isti dan pred kasarnu i komandu su stigli civilni autobusi kojima su pripadnici 32. korpusa prebačeni do srpskog dijela Srema. Pukovnik Popov je napustio Varaždin policijskim automobilom u civilnom odijelu.[4][5]

Suđenje u Beogradu

Ubrzo nakon što je stigao u Beograd protiv pukovnika Popova je bila pokrenuta istraga. Pukovnik Popov je u zatvoru proveo 446 dana zbog podrivanja vojne i odbrambene moći.[4] Vrhovni sud Srbije ukinuo je u januaru 2010 presudu kojom je pukovnik Popov bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog podrivanja vojne i odbrambene moći zemlje.[6] 2011 godine Republika Srbija je na ime odštete ponudila da plati pukovniku Popovu 4 miliona dinara zbog vremena provedenog iza rešetaka.[7] Odlukom Ministarstva pravde Srbije 2011 godine pukovniku Popovu je isplaćena odšteta u iznosu od 4,2 miliona dinara.[6]

Sudski procesi u Sloveniji i Hrvatskoj

4. 4. 2008 godine u Sloveniji je podignuta optužnica protiv pukovnika Popova zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom. Pukovnik Popov je 2013 godine osuđen u Sloveniji u odsustvu na 5 godina zatvora. Sud Murskoj Soboti je proglasio pukovnika Popova krivim za smrt dvojice pripadnika TO Slovenije, razaranje objekata u kojima se nalazila TO Slovenije i za pljačku u obližnjem djutifri-šopu koju su počinili vojnici JNA. Na suđenju pukovniku Popovu su svjedočili tadašnji pripadnici TO Slovenije i civili koji su potvrdili da je TO Slovenije prva zapucala, te da je pukovnik Popov odgovorio na njihovu paljbu u samoodbrani. U prilog tome govori i činjenica da su poginula 5 vojnika pod komadom pukovnika Popova i da je još njih 17 bilo teže ranjeno.[8][9]

Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 16. 3. 1993 godine pukovnik Popov je u Hrvatskoj proglašen krivim zato što je prema presudi u razdoblju od 15. do 22. 9. 1991 u Varaždinu, naređivao potčinjenima nasumična borbena djelovanja po civilnim objektima i civilima u gradu, te obližnjim naseljima Nedeljanec i Nova Ves.[10]

Život u penziji

Pukovnik Popov danas živi u Beogradu sa suprugom Azeminom u stanu bez kupatila i s lavaboom koji koristi još jedna familija. Jedini prozor u dnevnoj sobi je armiran žicom i zastakljen mutnim oknom, nalazi se visoko, skoro pod samim plafonom, i gleda na trotoar. Pukovnik Popov i njegova porodica su posjedovali troiposoban stan u Banja Luci koji sudski ne mogu da povrate još od 1991 godine, te jednoiposoban službeni stan u Varaždinu. Pukovnik Popov je doslovce preko noći ostao bez svega. Stan u kojem danas stanuje dobio je kao nužni smještaj od Ministarstva odbrane Srbije zahvaljujući kćerkinoj povredi.[1][11]

Citati

Moja jedinica nije ništa činila u smislu ratnih zločina, jer nikoga nismo streljali, vešali, nikoga nismo uhapsili, nismo ništa razarali iz čista mira i obesti, nikoga nismo prvi napadali.[11]

– Pukovnik Popov u intervju za Politiku 2008 godine o ratnom putu svoje brigade tokom sukoba u Sloveniji.

JNA je imala nesreću, što se retko dešavalo vojskama u istoriji ratovanja – da nadživi državu. Država se raspala, a vojska je ostala. Takav sistem ratovanja nije mogao da uspe. Nije bilo cilja, nije bilo smisla da mi pravimo srpsko spomen-groblje u hrvatskom Zagorju. Zašto smo išli u Sloveniju pre toga, ginuli, ako smo je napustili? Borili smo se u Varaždinu sedam, osam, devet dana, nema nikakve vajde, napustili smo ga. Ali, trebalo je da izginemo da bi neko pokrio svoje brljotine, pre svega Slobodan Milošević, Veljko Kadijević, i grupa jastrebova oko njih.[1]

– Pukovnik Popov u intervju za Dnevni list.

Sramota je kad kažem da su Srbi jedni na druge naletali, pa čak i ubijali, da bi se dočepali tuđe imovine, a šta je tek trebalo da očekuje Hrvat ili Musliman, on nije imao šanse da opstane. To isto su radili i s one druge strane. Problem je bio što su svi mislili da će kad nekog drugog maknu lepše živeti! Dobio se zatvoreni trougao iz kog ne može da se izađe.[1]

– Pukovnik Popov u intervju za Dnevni list.

Još kad smo bili zajedno u školi Mladić je bio arogantan i neposlušan. To je sve kumovalo za ovo što mu se danas dešava. Mladić je bio nesporno veliki talenat i kapacitet, i sve nas je iznenadio kad se otisnuo u te nacionalističke vode.[1]

– Pukovnik Popov u intervju za Dnevni list.

Svi su bili Jugosloveni kad su bili u vojsci, ali kad su se vratili u svoje sredine, postajali su nacionalisti, ali ne oni pozitivni koji ne prave štetu drugome, nego suprotno. Stvarno smo bili i ostali teški primitivci, valjda je takva ta balkanska genetika, moraš da budeš neobrađena bukova cepanica, to ti je.[1]

– Pukovnik Popov u intervju za Dnevni list.

Kad sam na početku rata odbio da ostanem u Vojsci Republike Srpske, baš zbog tog primitivizma, ovde u Srbiji smo se sreli sa jednom drugom vrstom primitivizma i malograđanštine sadržanih u rečenici: „Ti ćeš da mi kažeš!“ Ti primitivci i malograđani su nas proglašavali izdajnicima.[1]

– Pukovnik Popov u intervju za Dnevni list.

Sve što se dešavalo Varaždinskom korpusu, ali i Vojsci inače, maslo je Veljka Kadijevića i Slobodana Miloševića, imalo je za cilj da opravda njihove megalomanske, neostvarene ciljeve.[12]

– Pukovnik Popov u intervju za e-novine 2014.

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Dragoljub Petrović. Pravdu dočekao u podrumu. Dnevni list. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
  2. Oficir bivše JNA ni na nebu ni na zemlji. www.srpskadijaspora.info. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
  3. Bojan Tončić (23. 8. 2011). Popov: Ratni zločin je počinila Slovenačka TO. e-novine. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
  4. 4,0 4,1 Sandra Mandić (24. 5. 2010). Generale, voljno!. b92. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
  5. Šimun Penava (15. 10. 2001). Kronologija rata u Varaždinu. Hrvatski informativni centar. Arhivirano iz originala na 11. 10. 2014. Preuzeto 11. 10. 2014
  6. 6,0 6,1 Bojan Tončić (27. 8. 2013). Popovu pet godina zatvora. e-novine. Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
  7. Generalu Trifunoviću šest miliona dinara odštete. Kuriri (4. 4. 2011). Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
  8. Oficir JNA Berislav Popov u Sloveniji osuđen na pet godina. Blic (26. 8. 2013). Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
  9. E. R. (26. 8. 2013). Presude oficirima JNA za događaje u Sloveniji. Novosti. Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
  10. Zločin u Varaždinu (opt. Vlado Trifunović i dr.). Documenta. Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
  11. 11,0 11,1 Ljubodrag Stojadinović (2. 6. 2008). Paragrafi mrtve države. Politika. Arhivirano iz originala na 12. 10. 2014. Preuzeto 12. 10. 2014
  12. Bojan Tončić (4. 7. 2014). Igrali su se životima građana. e-novine.com. Preuzeto 28. 6. 2015