Split – razlika između verzija
Red 68: | Red 68: | ||
Godine 1962. su iz Splita upravno odvojena i osamostaljena mjesta Solin, Kaštel Kambelovac, Kaštel Sućurac, Kamen, Kaštel Gomilica, Kučine, Slatine("Slatina", Čiovo), Mravince, Stobreč, Blaca, Podstrana (kojoj je pripojen iz Splita netom odvojen i osamostaljen Strožanac), Vranjic, Žrnovnica, Srinjine, zatim Sitno Gajine od kojeg su stvoreni Donje Sitno i Gornje Sitno.(N.N. SRH, 39/62)[5] |
Godine 1962. su iz Splita upravno odvojena i osamostaljena mjesta Solin, Kaštel Kambelovac, Kaštel Sućurac, Kamen, Kaštel Gomilica, Kučine, Slatine("Slatina", Čiovo), Mravince, Stobreč, Blaca, Podstrana (kojoj je pripojen iz Splita netom odvojen i osamostaljen Strožanac), Vranjic, Žrnovnica, Srinjine, zatim Sitno Gajine od kojeg su stvoreni Donje Sitno i Gornje Sitno.(N.N. SRH, 39/62)[5] |
||
Za socijalističke Hrvatske Splitu bili pripojeni Solin, Donje Sitno i Gornje Sitno .[5] Također su bila ova naselja pripojena Splitu, a poslije su izdvojena: Blaca, Kamen, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Sućurac, Kučine, Srinjine i Stobreč.[5] Splitu su bila pripojena i ova naselja: Grabavac, Grljevac, Sveti Martin, Torčići, Amižići, Korešnica, Sveti Kajo, Majdan (Solin), Meterize.[5] |
Za socijalističke Hrvatske Splitu bili pripojeni Solin, Donje Sitno i Gornje Sitno .[5] Također su bila ova naselja pripojena Splitu, a poslije su izdvojena: Blaca, Kamen, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Sućurac, Kučine, Lovrinac, Srinjine i Stobreč.[5] Splitu su bila pripojena i ova naselja: Grabavac, Grljevac, Sveti Martin, Torčići, Amižići, Korešnica, Sveti Kajo, Majdan (Solin), Meterize.[5] |
||
Tijekom 1980-ih, do preustroja administrativne podjele uspostavom samostalne RH, Split je bio jedan od osam velikih gradova u SFRJ koji su imali donekle različit oblik lokalne samouprave, te je jedini od velikih urbanih područja na obali organiziran u tzv. gradsku zajednicu općina (GZO) Split, a tvorile su je općine Kaštela, Solin i Split. Ovakav oblik gradske administracije u Hrvatskoj je, osim Splita, imao jedino Zagreb, koji je i danas zadržao sličan oblik ustroja lokalne samouprave, primjeren velikim gradovima, dok je Split ukidanjem statusa velikoga grada s GZO, praktički uskraćen za mogućnost integriranja njegovog urbanog područja u osmišljeniju i bolje upravljanu cjelinu, podjeljen na tri grada sa zasebnim upravama i interesima, iako su im "granice" realno nevidljive i protežu se po sredini gradskih ulica. |
Tijekom 1980-ih, do preustroja administrativne podjele uspostavom samostalne RH, Split je bio jedan od osam velikih gradova u SFRJ koji su imali donekle različit oblik lokalne samouprave, te je jedini od velikih urbanih područja na obali organiziran u tzv. gradsku zajednicu općina (GZO) Split, a tvorile su je općine Kaštela, Solin i Split. Ovakav oblik gradske administracije u Hrvatskoj je, osim Splita, imao jedino Zagreb, koji je i danas zadržao sličan oblik ustroja lokalne samouprave, primjeren velikim gradovima, dok je Split ukidanjem statusa velikoga grada s GZO, praktički uskraćen za mogućnost integriranja njegovog urbanog područja u osmišljeniju i bolje upravljanu cjelinu, podjeljen na tri grada sa zasebnim upravama i interesima, iako su im "granice" realno nevidljive i protežu se po sredini gradskih ulica. |
Verzija na datum 1 decembar 2015 u 19:10
Split | |
---|---|
Koordinate: 43°31′N 16°27′E / 43.51°N 16.45°E | |
Država | Hrvatska |
Županija | Splitsko-dalmatinska |
Uprava | |
• Gradonačelnik | Ivo Baldasar (SDP) |
Stanovništvo (2011) | |
• Grad | 165,893 |
• Metro | 178,192 |
Vremenska zona | UTC+1 (CET) |
• Ljeti (DST) | UTC+2 (CEST) |
Poštanski broj | 21000 |
Split je grad u Hrvatskoj u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Split je najveći grad u Dalmaciji i drugi po veličini grad u Hrvatskoj i administrativno središte Splitsko-dalmatinske županije. Prema prvim rezultatima popisa iz 2011. u gradu je živilo 178.192 stanovnika, a u samom naselju je živilo 165.893 stanovnika.[1]
Historija
Iako se vjeruje da su određena naselja na području Splita postojala i ranije, ime Split se povezuje s malom grčkom kolonijom zvanom Aspalathos, nazvanoj po grčkoj riječi za brnistru, biljku koja raste u okolici. To je naselje, međutim, dugo vremena bilo u sjeni obližnje Salone, daleko većeg grada koji će kasnije postati prijestolnica velike rimske provincije Dalmacije.
Početak Splita u današnjem obliku se povezuje za rimskog cara Dioklecijana, koji je navodno bio rodom iz okolice Salone. Pred kraj svog života se odlučio povući u rodni kraj, te je tamo sagradio velebnu palaču. Ta je palača nešto kasnije služila kao ljetnikovac i rezidencija careva i velmoža, od kojih je posljednji Julije Nepot, rimski vladar Dalmacije, ubijen 480. godine.
Ključni događaj za Split je bilo uništenje Salone od strane Avara i Slavena prilikom njihove invazije na Balkan godine 614. Preživjeli stanovnici su utočište našli iza zidina Palače, koja otada dobija karakter grada, odnosne jezgre oko koje će se vijekovima početi razvijati Split.
U srednjem vijeku je Split ispočetka bio bizantskom vlašću, ali je povremeno dolazio pod nominalnu vlast hrvatskih kraljeva, odnosno Mletačke republike. Split se s vremenom razvio i tipični srednjovjekovni grad-državu, koji je donosio vlastite zakone, pa čak i vodio ratove protiv svojih susjeda, tako da se bilježi rat između Splita i susjednog Trogira 1282. godine. U isto doba je Split, čije je stanovništvo ispočetka bilo romansko, zabilježio priliv slavenskog stanovništva iz zaleđa Dalmacije, što je proces koji traje sve do današnjih dana. Split se također počinje javljati kao jedno od najvažnijih kulturnih središta na ovim prostorima.
Godine 1358. Split je dopao pod hrvatsko-ugarsku vlast, da bi 1420. godine nad njim vlast trajno preuzeli Mlečani. U doba renesanse Split nastavlja svoj kulturni procvat, tako da je u njemu djelovao i Marko Marulić, koji se često naziva ocem hrvatske književnosti.
Razvoj Splita je zaustavio prodor Otomanskog imperija na zapad Balkana, što se pogotovo iskazalo nakon pada obližnjeg Klisa 1526. godine. Turska osvajanja su neposrendo ugrozila i sam Split, tako da su turske stražarske kule bile u blizini današnjeg središta grada. Split je pogotovo teško stradao za vrijeme dugotrajnog kandijskog rata u 17. vijeku, kada ga je osim rata pogodila i epidemija kuge. Tako je na početku 18. vijeka imao tek nešto više od 1000 stanovnika.
Nazadovanje Splita je tek usporeno u relativno dugom periodu relativnog stabilnosti nakon Požarevačkog mira. Godine 1797. padom Mletačke republike Split kao i ostatak Dalmacije prelazi pod vlast Austrije, a 1805. mirom u Požunu pripada Napoleonovoj Francuskoj. Godine 1813. Split ponovno zauzimaju Austrijanci, čija će vlast biti potvrđena Bečkim kongresom.
U Splitu, kao i u drugim hrvatskim krajevima, se u 19. vijeku javlja nacionalna svijest. Ona dobija i svoju političku komponentu s nastankom Austro-Ugarske, odnosno podjelom Carstva na austrijski dio - kome je pripala Dalmacija i mađarski dio- kome je pripala jezgra današnje Hrvatske. Dok se dio stanovnika Splita zalaže za ujedinjene s Hrvatskom, dio se izjašnjava kao pripadnicima italijanske nacije i traži ujedinjenje s nezavisnom Italijom. Potonji kao alternativno rješenje nude stvaranje autonomne Dalmacije, odnosno novu slavensku naciju Dalmatinaca. Tim opcijama se krajem 19. vijeka priključuje radnički pokret, odnosno zagovornici socijalizma i anarhizma čije če Split postati tradicionalno uporište, a od početka 20. vijeka i zagovornici stvaranja Jugoslavije.
Nakon prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Split postaje dijelom Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a kasnije i Kraljevine SHS. Od 1929. godine postaje središte Primorske banovine. U tom periodu je ekonomski razvoj Splita potakla činjenica da je Zadar, dotadašnje administrativno središte Dalmacije, mirovnim ugovorima postao italijanska enklava na istočnom Jadranu.
Za vrijeme drugog svjetskog rata su Split okupirale italijanske snage, a i formalno anektirale tzv. Rimskim ugovorima s Nezavisnom državom Hrvatskom. Split je ostao bez svog prirodnog zaleđa, a stanovništvo je podvrgnuto brutalnoj fašističkoj politici italijanizacije. Zbog toga je već 1941. veliki dio lokalnog stanovništva posredno ili neposredno pristupio Titovim partizanima. Partizani su grad zauzeli u septembru 1943. nakon kapitulacije Italije, ali su ga nakon žestokih borbi morali prepustiti njemačkom Wehrmachtu. Split je formalno pripao NDH, ali je 26.10. 1944. ponovno došao pod partizansku kontrolu. Do kraja rata je služio kao privremeno sjedište vlade Federalne države Hrvatske.
U doba SFRJ Split doživljava nagli ekonomski rast, dijelom vezan uz ratvoj indutsrije u obližnjem Kaštelima, ali i sve veći razvoj turizma u Dalmaciji. Porast industrije i životnog standarda je imao i značajne demografske posljedice, prvenstveno u naglom priljevu stanovništva iz ekonomski zaostalih krajeva Dalmatinske Zagore i Hercegovine.
Raspad SFRJ se u Splitu odrazio kroz niz ozbiljnih oružanih incidenata, koji su prethodili eskalaciji rata u Hrvatskoj. Razlog za to je bilo postojanje anažnog garnizona JNA u gradu, vezanog uz ratnu luku Lora, glavnu bazu JRM. Za vrijeme rata su Lora i drugi objekti JNA bili pod opsadom, okončanom tek potpisivanjem Sarajevskog primirja 1992. godine i povlačenjem snaga JNA početkom 1992. godine. U međuvremenu su se zbili mnogi incidenti, od kojih je najveći bio pomorski napad na Split, 15.11. 1991., kada je razarač Split bombardirao grad prije nego što je oštećen i prisiljen na povlačenje vatrom hrvatskih obalnih baterija. To je zasada jedini slučaj u historiji da je neki ratni brod bombardirao grad po kome je dobio ime.
Rat je nakon toga trajao još tri godine, a Split, iako ne neposredno pogođen, je dosta pretrpio zbog ekonomskog kolapsa, tek djelomično ublaženog činjenicom da je služio kao glavna logistička baza snagama UNPROFOR-a u BiH.
Teška ekonomska situacija se nastavila i nakon rata, s obzirom da se Split, slično kao i ostatak Dalmacije daleko teže oporavljao u odnosu na Zagreb i druge dijelove Hrvatske. Zbog toga se Split - pogotovo njegova okolica - pokazao daleko plodnije tlo za održavanje nacionalističke desnice. To se između ostaloga iskazalo i u čuvenom mitingu na Rivi održanom početkom 2001. godine u znak podrške generalu Mirku Norcu, hrvatskom generalu optuženom, a kasnije i osuđenom za ratne zločine.
Gradska naselja
Splitu su 1952. upravno pripojena naselja Strožanac, Kaštel Gomilica, Kaštel Sućurac, Kaštel Kambelovac, Grljevac, Vranjic, Rupotina Donja i Rupotina Gornja.(N.N. NRH, 16/52)[5]
Godine 1954. su mu pripojena naselja Amižići, Most, Stobreč, Podstrana, Sirotkovići, Dvori, Korešnica, Gajine Žrnovničke, Kamen, Glavica i Privor (N.N. NRH, 33/54).[5]
Godine 1952. odnosno 1954. Splitu su bili pripojeni Mravince, Podstrana, Sitno Gornje i Sitno Donje, Solin i Strana Solinska.(N.N. NRH, 16/52 I 33/54)[5]
Godine 1962. su iz Splita upravno odvojena i osamostaljena mjesta Solin, Kaštel Kambelovac, Kaštel Sućurac, Kamen, Kaštel Gomilica, Kučine, Slatine("Slatina", Čiovo), Mravince, Stobreč, Blaca, Podstrana (kojoj je pripojen iz Splita netom odvojen i osamostaljen Strožanac), Vranjic, Žrnovnica, Srinjine, zatim Sitno Gajine od kojeg su stvoreni Donje Sitno i Gornje Sitno.(N.N. SRH, 39/62)[5]
Za socijalističke Hrvatske Splitu bili pripojeni Solin, Donje Sitno i Gornje Sitno .[5] Također su bila ova naselja pripojena Splitu, a poslije su izdvojena: Blaca, Kamen, Kaštel Gomilica, Kaštel Kambelovac, Kaštel Sućurac, Kučine, Lovrinac, Srinjine i Stobreč.[5] Splitu su bila pripojena i ova naselja: Grabavac, Grljevac, Sveti Martin, Torčići, Amižići, Korešnica, Sveti Kajo, Majdan (Solin), Meterize.[5]
Tijekom 1980-ih, do preustroja administrativne podjele uspostavom samostalne RH, Split je bio jedan od osam velikih gradova u SFRJ koji su imali donekle različit oblik lokalne samouprave, te je jedini od velikih urbanih područja na obali organiziran u tzv. gradsku zajednicu općina (GZO) Split, a tvorile su je općine Kaštela, Solin i Split. Ovakav oblik gradske administracije u Hrvatskoj je, osim Splita, imao jedino Zagreb, koji je i danas zadržao sličan oblik ustroja lokalne samouprave, primjeren velikim gradovima, dok je Split ukidanjem statusa velikoga grada s GZO, praktički uskraćen za mogućnost integriranja njegovog urbanog područja u osmišljeniju i bolje upravljanu cjelinu, podjeljen na tri grada sa zasebnim upravama i interesima, iako su im "granice" realno nevidljive i protežu se po sredini gradskih ulica.
Gradu Splitu danas pripada 8 naselja (stanje 2006), to su: Donje Sitno, Gornje Sitno, Kamen, Slatine, Split, Srinjine, Stobreč i Žrnovnica. Split je podijeljen na više gradskih kotareva: Bačvice, Blatine-Škrape, Bol, Brda, Firule, Grad, Gripe, Kman, Kocunar, Lokve, Lora, Lovret, Lučac-Manuš, Mejaši, Meje, Mertojak, Neslanovac, Žnjan-Pazdigrad, Plokite, Pujanke, Ravne njive, Sirobuja, Skalice, Smokovik, Split 3 (Smrdečac), Sućidar, Šine, Špinut, Trstenik , Veli Varoš, Visoka, Žnjan [6].
Poznati Splićani i Splićanke
Ovdje ulaze osobe koje su rođene i/ili su djelovale u Splitu.
Glazbenici
Zabavne glazba i "lake note"
- Ivo Amulić, pjevač zabavne glazbe
- Marijan Ban, skladatelj i pjevač
- Neno Belan, kantautor
- Maja Blagdan, pjevačica zabavne glazbe
- Meri Cetinić, kantautorica
- Oliver Dragojević, pjevač zabavne glazbe
- Doris Dragović, pjevačica zabavne glazbe
- Dean Dvornik, pjevač pop glazbe
- Dino Dvornik, pjevač popa i funka
- Petar Grašo, pjevač zabavne glazbe
- Željko Kerum, gradonačenik Splita i poznati privrednik
- Matko Jelavić, pjevač zabavne glazbe
- Goran Karan, pjevač zabavne glazbe
- Luka Nižetić, pjevač zabavne glazbe
- Toni Kljaković, pjevač zabavne glazbe
- Zorica Kondža, pjevačica zabavne glazbe
- Danijela Martinović, pjevačica zabavne glazbe
- Đorđi Peruzović, pjevač zabavne glazbe
- Zdenko Runjić, skladatelj popularne glazbe
- Tedi Spalato, kantautor
- Zlatan Stipišić - Gibonni, skladatelj i pjevač
- Ksenija Urličić, poznata jugoslovenska i hrvatska novinarka, spikerica, glumica i televizijska voditeljica na HRT-u.
- Robert Pauletić, poznati kvizolog
- Severina Vučković, pjevačica zabavne glazbe
- Siniša Vuco, skladatelj i pjevač
- Milo Vasić - "Jasmin Stavros", pjevač
- Nikola Vujčić, poznati košarkaš
- Vanja Perišić, poznata atletičarka
- Mario Peričić, maneken
- Barbara Ljiljak, miss Dalmacije
- Jelena Katarina Kapa, manekenka i model
- Ana Sasso - "Pipi", poznata manekenka i bivša Miss Jugoslavije.
- Tomislav Zuppa, hrvatski pjesnik i tekstopisac, profesor talijanskog i engleskog jezika
- Ava Karabatić,
- Andrea Šušnjara, hrvatska pjevačica muzičke skupine "Magazin"
Muzika
- TBF, (The Beat Fleet) Hip Hop/Ping Pong glazba zdravog đira
"Klasični muzičari"
- Ivo Tijardović, skladatelj
- Jakov Gotovac, skladatelj
- Josip Hatze, skladatelj
- Boris Papandopulo, skladatelj i dirigent
- Franz von Suppé, skladatelj, otac bečke operete
Likovni umjetnici
- Emanuel Vidović, slikar
- Ivan Meštrović, kipar
- Vasko Lipovac, slikar, kipar
- Matko Trebotić, slikar
- Josip Botteri-Dini, slikar
- Kažimir Hraste, kipar
- Kuzma Kovačić, kipar
Književnici (pisci, pjesnici, esejisti...)
- Toma Arhiđakon, srednjovjekovni povjesničar
- Marko Marulić, književnik, ,,otac hrvatske književnosti"
- Luka Botić, književnik i botaničar
- Tonči Petrasov Marović, književnik
- Miljenko Smoje, novinar i pisac
- Bogdan Radica, publicist, esejist, kritičar, povjesničar, diplomat
- Enzo Betizza, književnik
- Ante Tomić, pisac
Dramski umjetnici (glumci, redatelji...)
- Boris Dvornik, glumac
- Zdravka Krstulović, glumica
- Josip Genda, glumac
- Ena Begović, glumica
- Mia Begović, glumica
- Žarko Radić, glumac
- Jagoda Kumrić, glumica
- Frane Perišin, glumac
- Nives Ivanković, glumica
- Robert Kurbaša, glumac
- Nataša Janjić, glumica
- Filip Radoš, glumac
- Vicko Ruić, glumac
- Siniša Popović, glumac
- Više...
Sportaši
Nogomet
- Tomislav Ivić, nogometni trener
- Frane Matošić,
- Bernard Vukas,
- Ante Mladinić, igrač i trener
- Pero Nadoveza, igrač i trener
- Vladimir Beara,
- Ivan Katalinić, igrač i trener
- Ivan Buljan, trener
- Ivica Šurjak,
- Ivo Bego,
- Ivan Gudelj, trener
- Zlatko Vujović,
- Dragan Holcer,
- Dražen Mužinić,
- Vilson Džoni,
- Jurica Jerković,
- Slaven Bilić, igrač i trener
- Aljoša Asanović, igrač i trener
- Igor Štimac, igrač i trener
- Tomislav Erceg,
- Zoran Vulić, igrač i trener
- Tonči Gabrić,
- Stipe Pletikosa,
- Luka Bonačić, trener
- Igor Tudor, igrač i trener
- Ivica Vastić,
- Ivica Mornar,
- Goran Vučević,
- Stanko Poklepović, nogometni trener
- Vlatko Đolonga,
- Giovanni Rosso, (Đovani Roso)
- Ivan Leko,
- Nenad Pralija,
- Mate Baturina,
- Jurica Vučko,
- Ivan Perišić,
- Sergije Jurić - Krešić, nogometaš i nogometni trener
- Luka Peruzović, nogometaš i nogometni trener
- Ivan Strinić,
- Marko Livaja,
- Srđan Andrić,
Novinari
- Edo Pezzi, poznati sportski novinar
- Milorad Bibić Mosor, hrvatski novinar, pisac, TV-voditelj i sportski aktivist.
Košarka
- Branko Radović,
- Toni Kukoč,
- Dino Rađa,
- Željko Jerkov,
- Rato Tvrdić,
- Petar Skansi,
- Velimir Perasović,
- Nikola Plećaš,
- Nikola Vujčić,
- Vinko Bajrović,
- Veljko Mršić,
- Andrija Žižić,
- Roko-Leni Ukić,
- Krešimir Lončar,
Tenis
- Goran Ivanišević,
- Nikola Pilić,
- Željko Franulović,
- Mario Ančić,
- Željko Franulović,
- Marko Ostoja,
- Zoran Ercegović - "Mek",
- Ladislav Kačer,
Atletika
Plivanje
- Đurđica Bjedov,
- Miloš Milošević, poznati plivač europski i svjetski rekorder u disciplini na 50 m delfin
- Duje Draganja,
- Veljko Rogošić,
Alpinizam
Veslanje
Borilački sportovi
- Branko Cikatić,
- Hrvoje Znaor, majstor jiu jitsu primljen u "Hall of Fame".
Jedrenje
Rukomet
- Ivano Balić,
- Petar Metličić,
- Jakov Gojun,
- Drago Vuković,
- Dragica Palaversa - Mijač,
- Ivan Slišković,
- Mario Tomljanović, kondicioni trener
Odbojka
Stolni Tenis
- Herman Vukušić, poznati stolnoteniski trener i izbornik
Taekwando
- Lucija Zaninović,
- Ana Zaninović,
- Dražen Čular, majstor taekwandoa primljen u "Hall of Fame".
Vaterpolo
Političari
- Dioklecijan, rimski car
- Antonio Bajamonti,liječnik, gradonačelnik, vođa autonomaša
- Ivo Tartaglia,odvjetnik, gradonačelnik, ban Primorske banovine
- Ante Trumbić, odvjetnik,hrvatski političar, prvi ministar vanjskih poslova kraljevine SHS,
- Ivo Sanader, hrvatski premijer
- Igor Zidić, povjesničar hrvatske umjetnosti, likovni kritičar, predsjednik Matice Hrvatske, pjesnik i esejist
- Markantun de Dominis, znanstvenik i splitski nadbiskup
- Emil Tedeschi, poznati hrvatski ugledni privrednik i vlasnik kompanije Adria Group
- Zlatko Gall,hrvatski novinar, pisac i glazbeni kritičar
- Branko Nađvinski, poznati hrvatski televizijski voditelj, urednik i novinar na HRT-U.
- Hloverka Novak Srzić, hrvatska televizijska voditeljica, urednica i novinarka na HRT-U.
- Petar Pereža, televizijski voditelji, urednik i novinar na Novoj TV.
- Mirko Galić, poznati sportski radnik, član IK OK i ZOI 84 .
- Tito Kirigin, poznati sportski radnik i predsjednik HNK Hajduka
Reference
- ↑ „Popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice, prvi rezultati popisa 2011.”. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. Pristupljeno 28. 8. 2012.
V. također
Vanjske veze
- Interaktivna karta grada Splita
- Službene stranice gradske uprave
- Splitski portal
- Vodič grada Splita
- Dalmacija News - Neovisni hrvatski portal
- Slobodna Dalmacija - Najveće dnevne novine u Dalmaciji
- Splitska televizija
- Dalmacijavino
- Vremenska prognoza za Split
- Prve web stranice grada Splita (1995)