Meritokracija – razlika između verzija
m etimološki dio |
m stub na dno |
||
| Red 4: | Red 4: | ||
Meritokracija (engl. meritocracy, od lat. meritum: zasluga; vrijednost + -kracija), stvaranje upravljačke elite prema sposobnostima; vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka. [[Platon]] je u djelu Država postavio temelje teorije o vladavini meritokracije tezom da za državu nema lijeka sve dok se politička vlast i filozofija ne spoje, dok filozofi ne budu kraljevi, a kraljevi i vladari filozofi. Termin meritokracija stvorio je britanski sociolog Michael Young u djelu Uspon meritokracije (The Rise of the Meritocracy, 1958). Teoriju meritokracije obrazložio je formulom IQ + uloženi napor = vrijednost. Meritokracija kao tip vladavine uvjetovana je: sustavom školovanja svih, a ne samo bogatih, sposobnih mladih ljudi; obaveznim javnim natječajima za javne službe; uspostavom formalnog i stvarnoga sustava upravljanja u kojem neće biti ometan dolazak najsposobnijih ljudi na najodgovornija mjesta. |
Meritokracija (engl. meritocracy, od lat. meritum: zasluga; vrijednost + -kracija), stvaranje upravljačke elite prema sposobnostima; vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka. [[Platon]] je u djelu Država postavio temelje teorije o vladavini meritokracije tezom da za državu nema lijeka sve dok se politička vlast i filozofija ne spoje, dok filozofi ne budu kraljevi, a kraljevi i vladari filozofi. Termin meritokracija stvorio je britanski sociolog Michael Young u djelu Uspon meritokracije (The Rise of the Meritocracy, 1958). Teoriju meritokracije obrazložio je formulom IQ + uloženi napor = vrijednost. Meritokracija kao tip vladavine uvjetovana je: sustavom školovanja svih, a ne samo bogatih, sposobnih mladih ljudi; obaveznim javnim natječajima za javne službe; uspostavom formalnog i stvarnoga sustava upravljanja u kojem neće biti ometan dolazak najsposobnijih ljudi na najodgovornija mjesta. |
||
| ⚫ | |||
== Vidi još == |
== Vidi još == |
||
| Red 12: | Red 10: | ||
{{Oblici vodstva}} |
{{Oblici vodstva}} |
||
| ⚫ | |||
[[Kategorija:Država]] |
[[Kategorija:Država]] |
||
Aktualna verzija na datum 20 novembar 2015 u 01:31
Meritokracija ili meritokratija (engl. meritocracy, od lat. meritum: zasluga; vrijednost + -kracija), oblik vlasti u kojem se administrativni i javni poslovi, odnosno svaka uloga koja zahtijeva društvenu odgovornost, dodjeljuje na temelju zasluga, a ne na temelju pripadnosti nekom lobiju, obitelji (nepotizam i klijentelizam u najširem smislu) ili ekonomskoj kasti (oligarhiji).
Začeci ideje i razvoj pojma[uredi | uredi kod]
Meritokracija (engl. meritocracy, od lat. meritum: zasluga; vrijednost + -kracija), stvaranje upravljačke elite prema sposobnostima; vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka. Platon je u djelu Država postavio temelje teorije o vladavini meritokracije tezom da za državu nema lijeka sve dok se politička vlast i filozofija ne spoje, dok filozofi ne budu kraljevi, a kraljevi i vladari filozofi. Termin meritokracija stvorio je britanski sociolog Michael Young u djelu Uspon meritokracije (The Rise of the Meritocracy, 1958). Teoriju meritokracije obrazložio je formulom IQ + uloženi napor = vrijednost. Meritokracija kao tip vladavine uvjetovana je: sustavom školovanja svih, a ne samo bogatih, sposobnih mladih ljudi; obaveznim javnim natječajima za javne službe; uspostavom formalnog i stvarnoga sustava upravljanja u kojem neće biti ometan dolazak najsposobnijih ljudi na najodgovornija mjesta.
Vidi još[uredi | uredi kod]
Oblici i stilovi vodstva: v. također Oblici vladavine
|
