Nikola Strajnić – razlika između verzija
m Izmena |
m Dodat tekst |
||
| Red 6: | Red 6: | ||
Prof. dr '''Nikola Strajnić''' ([[Popovac]], [[11. V.]] [[1945]]), profesor svjetske [[književnost]]i na filozofskim fakultetima u [[Novi Sad|Novom Sadu]] i [[Banjaluka|Banjaluci]]. Bavi se [[esejistika|esejistikom]], [[književna kritika|književnom kritikom]] iz domaće i strane književnosti. Objavio je više esejističkih i književnokritičkih knjiga i knjiga pjesama. Do [[Raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] živio je i radio u [[Osijek]]u, a otad živi u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]]. |
Prof. dr '''Nikola Strajnić''' ([[Popovac]], [[11. V.]] [[1945]]), profesor svjetske [[književnost]]i na filozofskim fakultetima u [[Novi Sad|Novom Sadu]] i [[Banjaluka|Banjaluci]]. Bavi se [[esejistika|esejistikom]], [[književna kritika|književnom kritikom]] iz domaće i strane književnosti. Objavio je više esejističkih i književnokritičkih knjiga i knjiga pjesama. Do [[Raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] živio je i radio u [[Osijek]]u, a otad živi u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]]. |
||
Jure Kaštelan<ref>[https://hr.wikipedia.org/wiki/Jure_Ka%C5%A1telan Jure Kaštelan]</ref> hrvatski pesnik i književnik 1984. godine napisao je tekst ''Portret Nikole Stajnića''. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kao i njegovim odnosom prema tajnama i zagonetkama pesništva. |
Jure Kaštelan<ref>[https://hr.wikipedia.org/wiki/Jure_Ka%C5%A1telan Jure Kaštelan]</ref> hrvatski pesnik i književnik 1984. godine napisao je tekst ''Portret Nikole Stajnića''. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kao i njegovim odnosom prema tajnama i zagonetkama pesništva. |
||
Strajnić je težak i strog mislilac. Otvoren je jednako životnoj struji kritičko teorijskih istraživanja ovog i prošlog veka, kao i samim vrelima antičke filozofije koja kreativno napaja ljudsku misao. Istovremena prisutnost Heraklita, Aristotela, Marksa i Hajdegera označava kontinuitet mišljenja i „rodbinske veze“ univerzalne kulture. Poznavanje univerzalne kulture ovde, kod Strajnića, potvrđuje se u kvaliteti zaključaka, a ne u kvantiteti citata i navoda. Poznavanje predmeta pretpostavka je svakog ozbiljnog znanja, što je u celini ovog dela ozbiljno pokazano. |
|||
Poezija je osnovna i dosledna tema Strajnićevih istraživanja. Susret kritičara i pesme za njega je uvek kreativan čin koji ostvaruje poseban oblik interpretacije, a to je otvoreni razgovor između razmišljanja i pevanja. To gledanje dodiruje se sa Hajdegerovom težnjom: „Svako objašnjenje mora crpsti ne samo iz teksta, već neopaženo mora dodati nešto svoga“ ( Holzwege ). |
|||
Tajnu ili zagonetku pesme Strajnić ne zatvara u konstrukciju poetike nego je prepušta otvorenosti mišljenja. I upravo je ta otvorenost, ta živa upitanost, ono dragoceno „nešto svoga“, koje se ne može oponašati. Temenjno načelo da „ pesma nije govor o nečemu: ona je govor nečega“, potvrđeno je implicitno i eksplicitno kroz sve Strajnićeve studije. Izuzetnost i samostalnost naučno utemeljene Strajnićeve poetike izražava se u odnosu na tekst. Njegov interpretativni postupak sastoji se u tome da skida nataložene slojeve privida i omogućava da sakrivena ili zatamnjena svetlost reči sama iznova svetli i sama vidi. A to je dragoceni prilog i samostalno poglavnje i kreativni smer u književnoj teoriji. |
|||
(Iz teksta akademika Jure Kaštelana) |
|||
== Bibliografija == |
== Bibliografija == |
||
Verzija na datum 10 septembar 2015 u 14:14
| Prof. dr Nikola Strajnić | |
|---|---|
| Datoteka:Prof. dr Nikola Strajnić, pesnik i književni kritičar.jpg Profesor Strajnić, 2013. |
Prof. dr Nikola Strajnić (Popovac, 11. V. 1945), profesor svjetske književnosti na filozofskim fakultetima u Novom Sadu i Banjaluci. Bavi se esejistikom, književnom kritikom iz domaće i strane književnosti. Objavio je više esejističkih i književnokritičkih knjiga i knjiga pjesama. Do raspada Jugoslavije živio je i radio u Osijeku, a otad živi u Sremskim Karlovcima.
Jure Kaštelan[1] hrvatski pesnik i književnik 1984. godine napisao je tekst Portret Nikole Stajnića. U njemu se bavi Strajnićevim pristupom mišljenju kao i njegovim odnosom prema tajnama i zagonetkama pesništva.
Strajnić je težak i strog mislilac. Otvoren je jednako životnoj struji kritičko teorijskih istraživanja ovog i prošlog veka, kao i samim vrelima antičke filozofije koja kreativno napaja ljudsku misao. Istovremena prisutnost Heraklita, Aristotela, Marksa i Hajdegera označava kontinuitet mišljenja i „rodbinske veze“ univerzalne kulture. Poznavanje univerzalne kulture ovde, kod Strajnića, potvrđuje se u kvaliteti zaključaka, a ne u kvantiteti citata i navoda. Poznavanje predmeta pretpostavka je svakog ozbiljnog znanja, što je u celini ovog dela ozbiljno pokazano. Poezija je osnovna i dosledna tema Strajnićevih istraživanja. Susret kritičara i pesme za njega je uvek kreativan čin koji ostvaruje poseban oblik interpretacije, a to je otvoreni razgovor između razmišljanja i pevanja. To gledanje dodiruje se sa Hajdegerovom težnjom: „Svako objašnjenje mora crpsti ne samo iz teksta, već neopaženo mora dodati nešto svoga“ ( Holzwege ). Tajnu ili zagonetku pesme Strajnić ne zatvara u konstrukciju poetike nego je prepušta otvorenosti mišljenja. I upravo je ta otvorenost, ta živa upitanost, ono dragoceno „nešto svoga“, koje se ne može oponašati. Temenjno načelo da „ pesma nije govor o nečemu: ona je govor nečega“, potvrđeno je implicitno i eksplicitno kroz sve Strajnićeve studije. Izuzetnost i samostalnost naučno utemeljene Strajnićeve poetike izražava se u odnosu na tekst. Njegov interpretativni postupak sastoji se u tome da skida nataložene slojeve privida i omogućava da sakrivena ili zatamnjena svetlost reči sama iznova svetli i sama vidi. A to je dragoceni prilog i samostalno poglavnje i kreativni smer u književnoj teoriji. (Iz teksta akademika Jure Kaštelana)
Bibliografija
- "Poezija ili optimizam" (studija o Branku Miljkoviću), Osijek, 1972.
- "Zvjezdani sati" (pjesme), Osijek, 1975.
- "Jasike bele" (studija o Momčilu Nastasijeviću), Beograd, 1978.
- "Oči zemne" (pjesme), Osijek, 1981.
- "Pepeo svoj razdajem" (pjesme), 1982.
- "Vid i riječ" (studije), Osijek, 1984.
- "Vožnja u krug" (pjesme), Osijek, 1990.
- "Haire" (eseji), TIZ "Zrinski" Čakovec, 1991. (Biblioteka posebnih izdanja, knj. 64; 163 str.; 1000 primjeraka; fotografija na naslovnici: Marin Topić; ISBN 86-7003-072-1)
- "Zamah i mirovanje" (eseji o pjesništvu Jovana Zivlaka), "Krovovi", Sremski Karlovci, 1993. (Edicija Krovovi; 142 str.; 300 primjeraka; YU ISBN 86-7851-016-1)
- "Pesme", "Svetovi", Novi Sad, 1993. (Savremena književnost; 52 str.; 300 primjeraka; YU ISBN 86-7047-186-8)
- "Preko" (studija o Novalisovim Himnama noći), 1993.
- "Karlovačke pesme", "Krovovi", Sremski Karlovci,1994. (50 str.)
- "Slike s izložbe" (eseji i kritike), 1994.
- "Anđeoski pesnik Rajner Marija Rilke" (o Devinskim elegijama R. M.Rilkea), 1995.
- "Stari grčki liričari" (eseji), Savez pedagoških društava Vojvodine, Novi Sad, 1999. (143 str.; 300 primjeraka; nema ISBN)
- "Srce pčela" (pjesme), 2000.
- "Milić od Mačve", "Besjeda", Banjaluka; "Ars libri", Beograd 2001. Biblioteka Monografije, knj. 2; 218 str.; 1000 primjeraka; ISBN 86-7492-021-7)
Nagrade
- Orden za izuzetno delo Ministarstva prosvete NR Mađarske (1983)
- Orden rada sa srebrnim vencem Predsedništva SFR Jugoslavije (1984)
- Plaketa Visoke nastavničke škole u Pečuju, NR Mađarska (1984)
- Plaketa Pedagoškog fakulteta u Osijeku (1988)
- Nagrada za književno delo „Petar Kočić“, Republika Srpska, Banja Luka (2010)
- Nagrada Društva književnika Vojvodine za knjigu godine (2010)
- Nagrada za životno delo Univerziteta u Novom Sadu (2011)
- Nagrada Udruženja pisaca Bugarske „Početna Gramota“ (2014)