Jelena Đurović – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene Kalinikhta (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Edgar Allan Poe
Poništena izmjena 20194291 korisnika Edgar Allan Poe (razgovor)
Red 1: Red 1:
{{Infokutija biografija
{{Infokutija biografija
|ime = Jelena Đurović
|ime = Jelena Đurović
|slika =
|slika = 51897 big.jpg
|širina_slike =
|širina_slike =
|alt =
|alt =

Verzija na datum 2 septembar 2015 u 20:55

Jelena Đurović
Jelena Đurović
Rođenje13. 7. 1973. (1973-07-13) (dob: 50)
Beograd, SFR Jugoslavija
EtnicitetJevrejka
DržavljanstvoCrna Gora
RoditeljiVukašin Đurović
Svetlana (Davidovac) Đurović

Jelena Đurović (13. 7. 1973, Beograd), crnogorska novinarka, spisateljica, politička aktivistkinja i potpredsednica Jevrejske zajednice Crne Gore.[1][2]

Biografija

Jelena je rođena u jevrejskoj građanskoj porodici. Kćerka je Vukašina Đurovića, uspešnog advokata koji je 1983 poginuo u saobraćajnoj nesreći, i Svetlane Davidovac. Njena majka Svetlana i baka Helena Škarda su tokom Jeleninog odrastanja držale jedinu rukavičarsku radnju u Beogradu, zanat koji je baka usavršila posle dolaska porodice u Kraljevinu Srbiju, početkom 20. veka. Tetka Jelenine prabake Serafine bila je Lotika "Loti" Cilermajer, junakinja romana "Na Drini ćuprija", Ive Andrića, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1961. Lotikina i Serafinina porodica je u 19. veku došla iz Krakova u Višegrad, da bi se po izbijanju ekonomske krize početkom 20. veka, jedan njen deo preselio u Beograd. Očeva familija potiče iz sela Vukovci, u dolini Zete, okolina Titograda (današnja Podgorica). I baba i deda po očevoj strani su bili partizani u NOB-u, što je zainteresovalo Jelenu za istoriju ovog pokreta. Takođe, i majčin deo familije podržavao je predratnu komunističku partiju, ali činjenica da niko nije bio član SK posle Drugog svetskog rata uzrokuje da porodica bude primorana da proda nekoliko radnji i imanje u centru Beograda.

Književnost

Jelena je diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, odsek Pozorišna i radio produkcija, i sredinom devedesetih radi na nekoliko pozorišnih projekata, ali od teatra ubrzo odustaje, prvenstveno zbog korupcije i nepotizma[3] koji vladaju u ovoj oblasti srpske kulture. Jelenin diplomski rad "Pozornica u senci vešala" tretirao je programsku politiku beogradskih pozorišta za vreme vladavine Slobodana Miloševića, a deo ovog rada publikovan je u pozorišnom časopisu "Teatron". Period bombardovanja provodi živeći u Budimpešti gde pravi teze koji će kasnije postati roman "Kraljevstvo"[4]. Iako se tokom devedesetih specijalizovala za oblast odnosa sa javnošću, Jelena silom prilika prihvata ove poslove u marketinškim agencijama, u kojima radi u periodu 2000-2004. Tokom ovog perioda završava i objavljuje roman "Kraljevstvo", čiji je deo objavljen i u knjizi "Voices from the faultline"[5].

Iskustva u srpskom advertajzingu i aktivnost na srpskoj političkoj sceni daju joj inspiraciju za naredni roman, "30. februar", objavljen u oktobru 2011. godine.

Po rečima autorke ovo je "ljubavna priča o kraju sveta", dok je jedan od recezenata, Dimitrije Vojnov, napisao[6]: "30. februar je ljubavni roman o ljudima koji su toliko uvereni u vlastitu pamet pa misle da su iznad ljubavi; politički roman o vlastodršcima toliko uverenim u svoju nezamenjivost da pomisle kako su iznad elementarne etike; naučnofantastični roman o vanzemaljcima koji su civilizacijski toliko superiorni da misle da su iznad srpskog prkosa. Ovo je roman o svima onima koje su ponekad uništili ljubav, pravda i Srbi."

Stil

Kako sama izjavljuje, najjači uticaj na stvaralaštvo Jelene Đurović imaju dela američkog pisca Breta Istona Elisa, koga ističe kao svoj "dvadesetogodišnji uzor". Takođe, Jelena često pominje i filmove "Dogvil" i "Element zločina" danskog reditelja Larsa Von Trira, i knjigu "Running wild" J.G. Ballarda kao presudne za razmišljanje o literarnim formama. O Triru i Elisu je napisala nekoliko novinskih članaka. U tekstovima, kao inspiraciju često spominje i radove Miroslava Krleže i dramu "Hrvatski Faust" Slobodana Šnajdera. Fascinacija anti-utopijom, satirom i transgresijom oseća se u "Kraljevstvu", gde je podsmevanje istoriji i pojmu nacije jedan od ključnih motiva. "Kraljevstvo" preispituje i meta-religiozna kabalistička učenja, slično načinu na koji to radi film PI Darena Aronofskog. Iako za sebe tvrdi da je ateista[7], Đurovićeva često ističe svoje jevrejsko poreklo[8] i poštovanje prema tradiciji i kulturi jevrejske zajednice.

Novinarstvo

Đurovićeva je sredinom devedesetih završila višemesečni novinarski kurs koji je bio finansiran od strane tadašnjeg Soroš Fonda Jugoslavija. Od 1994. do 1995. radi na radiju "Studio B" kao autor i urednik emisije "Time in", a koju je takođe sponzorisao Soroš Fond. Od oktobra 2005. uređuje i piše na popularnom blogu "Agit Pop"[9] čiji je moto citat iz Frojdovog pisma Ajnštajnu, napisanog u Beču, septembra 1932: "DRAGI PROFESORE AJNŠTAJN... ...NO IPAK MOŽEMO DA KAŽEMO JEDNO: SVE ŠTO PODSTIČE RAZVOJ KULTURE, ISTOVREMENO DELUJE PROTIV RATA..."[10]. U međuvremenu Jelena piše za nekoliko srpskih novina[11], a od septembra 2008. postaje i deo uredničkog tima prve nezavisne internet radio stanice u Srbiji "Novi Radio Beograd"[12]. Napisala je i nekoliko tekstova o fenomenu Evrovizije, a zalaže se za ukidanje granica između "elitne" i "popularne" kulture[13].

U januaru 2011. godine Jelena pokreće portal agitpop.me na kojem nastavlja da obrađuje teme iz kulture i kritikuje pojave u društvu koje se protive demokratskim principima. Ciljevi portala mogu se sažeti u sledećih nekoliko rečenica: "Srbijа u EU. Srbija u NATO. Stop kulturnom genocidu državnih medija. Smanjenje uticaja crkve na društvo. Stop kultur-rasizmu. Stop istorijskom revizionizmu. Pomirenje sa susedima. Hapšenje ratnih zločinaca. Sva prava manjinama."[14]

Od marta 2013. godine emisija Agitpop se emituje na nacionalnom radiju B92[15].

Privatni život

31. januara 2009. Jelena se udala se za Tomicu Oreškovića, potomka hrvatskog narodnog heroja Marka Oreškovića..

Izvori