Mezeji – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
| Red 2: | Red 2: | ||
podplemena Panoni.<ref>Wilkes J. J. (1992): The Illyrians, ISBN 0-631-19807-5.</ref>Bili su su autohtono [[Iliri|ilirsko]] [[pleme]], koje je naseljavalo unutrašnjost današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], pretežno u slivu [[Sana|Sane]] i srednjem toku [[Vrbas]]a, oko [[Vrbanja|Vrbanje]] i [[Ugar|Ugra]] ([[550]]. p.n.e - [[300]]. n.e.). |
podplemena Panoni.<ref>Wilkes J. J. (1992): The Illyrians, ISBN 0-631-19807-5.</ref>Bili su su autohtono [[Iliri|ilirsko]] [[pleme]], koje je naseljavalo unutrašnjost današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], pretežno u slivu [[Sana|Sane]] i srednjem toku [[Vrbas]]a, oko [[Vrbanja|Vrbanje]] i [[Ugar|Ugra]] ([[550]]. p.n.e - [[300]]. n.e.). |
||
Ovo područje se na kartama onoga doba označava kao [[Donji |
Ovo područje se na kartama onoga doba označava kao [[Donji Kraji]]. Neka područja te teritorije su dijelili sa Ditionima, Desidijatima/[[Desitijati|Desitijatima]] i Autarijatima. Graničili su se sa Dardanima (istok), Japodima (zapad, oko [[Una|Une]] i [[Krka|Krke]]), Jasima, Kolapijanima i Varcijanima (sjever: [[Sava]] – [[Drava]] – [[Dunav]]), Liburnima i Delmatima (jug), Breucima (sjeveroistok: današnja [[Semberija]]) te Deriopima (jugoistok: oko [[Jajce|Jajca]] i [[Pliva|Plive]]). |
||
Kao i ostali Iliri, Mezeji su živjeli u utvrđenim ili poluutvrđenim naseljima, od poljoprivrede, [[lov]]a i [[ribolov]]a. Antički pisci (Herodijan, [[Livije]], Plinije, [[Strabon]], Teopomp i drugi) Ilire opisuju kao ljude visokog rasta, jake i dobre [[ratnik]]e, odane piću. Nisu održavali ličnu higijenu, a živjeli su u [[patrijarh]]alnim zajednicama. Preme njima, svake osme godine su dijelili zemlju (teritoriju), razjedinjeni u međusobnim borbama i otporima neprijatelju. Maizaioi su imali 269 sudija. |
Kao i ostali Iliri, Mezeji su živjeli u utvrđenim ili poluutvrđenim naseljima, od poljoprivrede, [[lov]]a i [[ribolov]]a. Antički pisci (Herodijan, [[Livije]], Plinije, [[Strabon]], Teopomp i drugi) Ilire opisuju kao ljude visokog rasta, jake i dobre [[ratnik]]e, odane piću. Nisu održavali ličnu higijenu, a živjeli su u [[patrijarh]]alnim zajednicama. Preme njima, svake osme godine su dijelili zemlju (teritoriju), razjedinjeni u međusobnim borbama i otporima neprijatelju. Maizaioi su imali 269 sudija. |
||
Među [[Iliri]]ma |
|||
{{Citat|najpoznatiji su Dezitijati, Mezeji, Daorsi, Dalmati, Japodi, Ardijejci, Autarijati, Deuri, Deretini...}}<ref>Benac A., Ur. (1986): Bosna i Herzegovina / Bosnia and Herzegovia / Bosnien und Herzegowina. Svjetlost, Sarajevo.</ref> |
|||
Kada su osvojili prve [[Dalmacija|dalmatinske]] [[otok]]e ([[229.]] god. p.n.e.), [[Rimljani]] su osnovali svoju provinciju ''Ilirik''. Nakon žilavog ilirskog otpora njihovim najezdama u unutrašnjost, konačno su osvojili državu značajnog [[kralj]]a Gencija (Gentius, 167 ili 168. godine p.n.e.). Čitavo jedno [[stoljeće]], u krvavim borbama, prodirali su u unutrašnjost Ilirika.<ref>Šentija J. (1977): Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.</ref> |
Kada su osvojili prve [[Dalmacija|dalmatinske]] [[otok]]e ([[229.]] god. p.n.e.), [[Rimljani]] su osnovali svoju provinciju ''Ilirik''. Nakon žilavog ilirskog otpora njihovim najezdama u unutrašnjost, konačno su osvojili državu značajnog [[kralj]]a Gencija (Gentius, 167 ili 168. godine p.n.e.). Čitavo jedno [[stoljeće]], u krvavim borbama, prodirali su u unutrašnjost Ilirika.<ref>Šentija J. (1977): Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.</ref> |
||
Postepeno su osvajali unutrašnjost [[Balkan]]a, u kojoj je bilo i područje Mezeja. Ova višestoljetna ilirska drama okončana je između [[6.]] i [[ 9.]] godine nove ere, a zbila se u središtu današnje [[BiH]]. Bio je to poznati ''Bellum batonianum'' – batonski ustanak (nazvan po dvojici vođa – imenjaka: dezitijatskom i breučkom [[Baton]]u). Posljednji put su ujedinila mnoga [[Iliri|ilirska]] plemena pa su, prema rimskim hroničarima, [[Rim]]om kružile panične priče o 800.000 ustanika, uključujući 200.000 elitnih boraca i 8.000 konjanika. |
Postepeno su osvajali unutrašnjost [[Balkan]]a, u kojoj je bilo i područje Mezeja. Ova višestoljetna ilirska drama okončana je između [[6.]] i [[ 9.]] godine nove ere, a zbila se u središtu današnje [[BiH]]. Bio je to poznati ''Bellum batonianum'' – batonski ustanak (nazvan po dvojici vođa – imenjaka: dezitijatskom i breučkom [[Baton]]u). Posljednji put su ujedinila mnoga [[Iliri|ilirska]] plemena pa su, prema rimskim hroničarima, [[Rim]]om kružile panične priče o 800.000 ustanika, uključujući 200.000 elitnih boraca i 8.000 konjanika. Ustanak je izazvan prisilnom mobilizacijom Ilira u rimsku vojsku. |
||
== Reference == |
== Reference == |
||
Verzija na datum 26 august 2015 u 01:05
Mezeji ili Maezaei ili Maizaioi ili Mazaioi (grč.: Μαζαῖοι) su bili Iliri podplemena Panoni.[1]Bili su su autohtono ilirsko pleme, koje je naseljavalo unutrašnjost današnje Bosne i Hercegovine, pretežno u slivu Sane i srednjem toku Vrbasa, oko Vrbanje i Ugra (550. p.n.e - 300. n.e.).
Ovo područje se na kartama onoga doba označava kao Donji Kraji. Neka područja te teritorije su dijelili sa Ditionima, Desidijatima/Desitijatima i Autarijatima. Graničili su se sa Dardanima (istok), Japodima (zapad, oko Une i Krke), Jasima, Kolapijanima i Varcijanima (sjever: Sava – Drava – Dunav), Liburnima i Delmatima (jug), Breucima (sjeveroistok: današnja Semberija) te Deriopima (jugoistok: oko Jajca i Plive).
Kao i ostali Iliri, Mezeji su živjeli u utvrđenim ili poluutvrđenim naseljima, od poljoprivrede, lova i ribolova. Antički pisci (Herodijan, Livije, Plinije, Strabon, Teopomp i drugi) Ilire opisuju kao ljude visokog rasta, jake i dobre ratnike, odane piću. Nisu održavali ličnu higijenu, a živjeli su u patrijarhalnim zajednicama. Preme njima, svake osme godine su dijelili zemlju (teritoriju), razjedinjeni u međusobnim borbama i otporima neprijatelju. Maizaioi su imali 269 sudija.
Među Ilirima
najpoznatiji su Dezitijati, Mezeji, Daorsi, Dalmati, Japodi, Ardijejci, Autarijati, Deuri, Deretini...
Kada su osvojili prve dalmatinske otoke (229. god. p.n.e.), Rimljani su osnovali svoju provinciju Ilirik. Nakon žilavog ilirskog otpora njihovim najezdama u unutrašnjost, konačno su osvojili državu značajnog kralja Gencija (Gentius, 167 ili 168. godine p.n.e.). Čitavo jedno stoljeće, u krvavim borbama, prodirali su u unutrašnjost Ilirika.[3] Postepeno su osvajali unutrašnjost Balkana, u kojoj je bilo i područje Mezeja. Ova višestoljetna ilirska drama okončana je između 6. i 9. godine nove ere, a zbila se u središtu današnje BiH. Bio je to poznati Bellum batonianum – batonski ustanak (nazvan po dvojici vođa – imenjaka: dezitijatskom i breučkom Batonu). Posljednji put su ujedinila mnoga ilirska plemena pa su, prema rimskim hroničarima, Rimom kružile panične priče o 800.000 ustanika, uključujući 200.000 elitnih boraca i 8.000 konjanika. Ustanak je izazvan prisilnom mobilizacijom Ilira u rimsku vojsku.
Reference
- ↑ Wilkes J. J. (1992): The Illyrians, ISBN 0-631-19807-5.
- ↑ Benac A., Ur. (1986): Bosna i Herzegovina / Bosnia and Herzegovia / Bosnien und Herzegowina. Svjetlost, Sarajevo.
- ↑ Šentija J. (1977): Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
<ref> oznaka s imenom "podrucje" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.