Samoubilački napad – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
preformuliranje uvoda
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Robot: mijenja preusmjerenje kategorije Samoubistvo u Suicid
 
Red 20: Red 20:


[[Kategorija:Terorizam]]
[[Kategorija:Terorizam]]
[[Kategorija:Samoubistvo]]
[[Kategorija:Suicid]]

Aktualna verzija na datum 17 juli 2015 u 05:32

Samoubilački napad je izraz kojim se opisuje nasilni čin koji za cilj ima izazvati smrt jedne ili većeg broja osoba, odnosno veliku materijalnu štetu, a koji se izvodi na način koji izaziva neizbježnu smrt samog počinitelja, a koji se time unaprijed upoznat i pomiren, čime takav čin istovremeno predstavlja i samoubistvo.

Samoubilačke napade mogu izvoditi pojedinci, kao i grupe više osoba. U prošlosti su se smaoubilački napadi znali koristiti u konvencionalnim sukobima, bilo u taktičke svrhe, bilo kao dio strategije (pri čemu su najpoznatiji primjer japanske kamikaze u Drugom svjetskom ratu. Danas se samoubilački napadi najčešće vezuju uz terorističke aktivnosti ilegalnih paravojnih formacija, odnosno kao sredstvo tzv. asimetričnog ratovanja kojim slabija strana nastoji, prije svega psihološki, iscrpiti onu koja je brojčano i tehnički jača. Samoubilački napadi se obično vezuju uz militantne oblike islamskog fundamentalizma, iako su korišteni i od ne-islamskih, odnosno nacionalističkih organizacija, pa su tako predstavljali omiljenu taktiku Oslobodilačlih tigrova tamiskog Elama, separatističkog pokreta koji je okupljao pretežno hinduske Tamile u Šrilakanskom građanskom ratu od 1983. do 2009. godine.

Prema jednoj studiji 1981. i 2006. odigralo se sveukupno 1.200 samoubilačkih napada, koji su činili tek 4% svih terorističkih napada, ali su odnijeli 32% sveukupnih žrtava terorizma (14.599 osoba).[1] Najpoznatiji i najspektakularniji teroristički čin u modernoj historiji, napadi 11. septembra 2001., su također predstavljali samoubilački napad.


Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Hassan, Riaz (3 September 2009). „What Motivates the Suicide Bombers?”. YaleGlobal. Yale Center for the Study of Globalization. 

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]