Slobodan Selenić – razlika između verzija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-[[category: +[[Kategorija:) |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-[[Category: +[[Kategorija:) |
||
Red 31: | Red 31: | ||
{{Lifetime|1933|1995|Selenicć, Slobodan}} |
{{Lifetime|1933|1995|Selenicć, Slobodan}} |
||
[[Kategorija:Srpski pisci]] |
[[Kategorija:Srpski pisci]] |
||
[[ |
[[Kategorija:Dobitnici NIN-ove nagrade]] |
Verzija na datum 21 februar 2014 u 02:29
Slobodan Selenić (Pakrac, Jugoslavija 7. jul 1933. — Beograd 27. oktobra 1995.) bio je srpski pisac i kritičar, pisao je romane, drame i pozorišnu kritiku. Dopisni je član SANU. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih NIN-ove nagrade 1980. godine za roman Prijatelji.
Studirao je dramu na Beogradskom univerzitetu, a postdiplomske studije u Bristolu 1950.
Po njegovom istoimenom romanu i scenariju, 1995. je snimljen film Ubistvo s predumišljajem. U nekoliko svojih romana (Timor mortis, Pismo glava, Očevi i oci, Ubistvo s predumišljajem ), prati tokove samospoznaje i opstanka jedne imanentno tragične kulture.
Izrazito realističan, uglavnom je pisao o sukobu evropske kulture i balkanske zaostalosti na području bivše Jugoslavije. Glavna preokupacija njegovih dela bio je dolazak na vlast Komunističke partije 1945. i postepeno uništavanje privrednog i kulturnog života započetog između dva svetska rata.
Bio je član DEPOS-a (Demokratske opozicije Srbije) 1992., ali razočaran korumpiranošću opozicionih političkih lidera, napustio je dalji politički angažman.
Umro je u Beogradu od raka 1995.
Najpoznatija dela
- Memoari Pere Bogalja (1968.)
- Pismo glava (1972.)
- Prijatelji (1980.)- (od 1983.) Prijatelji sa Kosančićevog venca 7
- Očevi i oci (1985.)
- Timor mortis (1989.)
- Ubistvo s predumišljajem (1993.)
drame: "Ruženje naroda" i "Knez Pavle".