Slavko Mihalić – razlika između verzija
m Bot: migracija 6 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1288758 na Wikidati |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-[[category: +[[Kategorija:) |
||
Red 60: | Red 60: | ||
{{Lifetime|1928|2007|Mihalicć, Slavko}} |
{{Lifetime|1928|2007|Mihalicć, Slavko}} |
||
[[ |
[[Kategorija:Hrvatski pisci]] |
||
[[ |
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]] |
||
[[ |
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]] |
||
[[ |
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Tin Ujević]] |
Verzija na datum 20 februar 2014 u 21:00
Slavko Mihalić (Karlovac, 16. ožujka 1928. - Zagreb, 5. veljače 2007.) je bio hrvatski pjesnik.
Život
Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik "Tribina" (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću "Lykos". Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista "Književna tribina". Kad je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika, radi u kulturnom tjedniku "Telegram", više puta ga biraju za tajnika Društva, gdje pokreće "The Bridge", reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike, i zasniva međunarodne "Zagrebačke književne razgovore". 1970-ih uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog, za što prima "Župančičevu listinu". Postaje tajnikom biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti".
Od 1984. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1995. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Razreda za književnost naše Akademije "Forum", a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Zbirke pjesama objavljene su mu diljem svijeta na više od 20 jezika.
Na hrvatski jezik prevodi i bugarske pjesme iz Makedonije, preveo je neke pjesme Konstantina Miladinova [1].
Djela (do 2005.)
- Komorna muzika, Zagreb 1954.
- Put u nepostojanje, Zagreb 1956.
- Početak zaborava, Zagreb 1957.
- Darežljivo progonstvo, Zagreb 1958.
- Ljubav za stvarnu zemlju, Zagreb 1964.
- Jezero, Beograd 1966.
- Posljednja večera, Zagreb 1969.
- Vrt crnih jabuka, Zagreb 1972.
- Klopka za uspomene, Zagreb 1977.
- Izabrane pjesme, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 164, Zagreb 1980.
- Pohvala praznom džepu, Zagreb 1981.
- Tihe lomače, Zagreb 1985.
- Iskorak, Zagreb 1987.
- Izabrane pjesme, Zagreb 1988.
- Mozartova čarobna kočija, Zagreb 1990.
- Ispitivanje tišine, Zagreb 1990.
- Zavodnička šuma, Zagreb 1992.
- Baršunasta žena, Zagreb 1993.
- Karlovački diptih, Karlovac 1995.
- Približavanje oluje, Zagreb 1996.
- Pandorina kutija, Zagreb 1997.
- Sabrane pjesme, Zagreb 1998.
- Akordeon, Zagreb 2000.
- Močvara, Zagreb 2004.
- Posljednja večera, Vinkovci 2005.[2]
Književne nagrade
- 1957. – Nagrada Društva književnika Hrvatske za knjigu pjesama “Put u nepostojanje”
- 1962. – Nagrada grada Zagreba za knjigu pjesama “Godišnja doba”
- 1967. – Nagrada Matice hrvatske za knjigu “Izabrane pjesme”
- 1970. – Nagrada grada Zagreba za knjigu pjesama “Posljednja večera”
- 1976. – Nagrada “Ivana Brlić Mažuranić” za knjigu pripovijesti “Petrica Kerempuh”
- 1982. – Nagrada “Tin Ujević” za knjigu pjesama “Pohvala praznom džepu”
- 1986. – Nagrada Fonda Miroslav Krleža – Zmajeva nagrada za knjigu pjesama “Tihe lomače”
- 1990. – “Goranov vijenac” za zbirku pjesama “Ispitivanje tišine”
- 1992. – Godišnja nagrada “Vladimir Nazor” za knjigu pjesmama u prozi “Zavodnička šuma”
- 1996. – Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo
- 1997. - Povelja "Visoka žuta žita", za trajni doprinos hrvatskoj književnosti - 9. Pjesnički [[Datoteka:]]susreti "Drenovci 1997."
1998. – Nagrada dnevnika “Vjesnik” za književnost “Ivan Goran Kovačić”, za knjigu pjesama “Pandorina kutija”
- 1999. – Nagrada “Dobrojutro, more” za trajni doprinos hrvatskoj književnosti
- 2000. - poetum oliveatus na manifestaciji "Croatia rediviva:Ča, Kaj, Što - baštinski dani"