Luteranizam – razlika između verzija
Red 8: | Red 8: | ||
== Veronauka == |
== Veronauka == |
||
Luternanska Crkve je sama po sebi jedna od prvih Crkvi protestantizma,Njeno ucenje je da postoji samo Jedan Istiniti i Svemocni Bog,koji je sve stvorio,sve odrzava,svime vlada i svemu sudi,tako da je Bog Apsolutno i Beskonacno Bice Kome niko i nista jednako nije.Samim time bilo kakvo uzdizanje bilo ljudi ili drugih bica na nivo Bozanstva je kako nezamisliv tako i jeretnicki(ovo je uglavnom razlog zasto Protestanti nemaju svetce u ortrodoksnom smislu kao Katolicka i Pravoslavna Crkva. |
|||
⚫ | Luteranska veronauka detaljno je izložena u [[Knjiga saglasja|„Knjizi saglasja“]] (''Concordia''). Luteranci veruju u [[Sveto Trojstvo]] i [[Bogočovek|bogočovečiju]] prirodu [[Isus Hristos|Isusa Hrista]] raspetog na krstu, koji se spustio u ad, vaskrsao i [[Voznesenje|vazneo se na nebo]], da posle kraja sveta sudi živima i mrtvima. Važno mesto u doktrini zauzima koncepcija prvobitnog [[greh]]a, koji može biti otkupljen isključivo dejstvom |
||
Crkva vjeruje da je Bog Tvorac i Stvoritelj svih stvari i svjetova,te samo on posjeduje Beskonacnu Moc i samo On zasluzuje slavu kao takav. |
|||
Crkva vjeruje u gresnst svih ljudi i njihovu nemogucnos da se sami od sebe priblize Bogu.Jedino ukoliko sam Bog odluci da privuce osbu ka sebi ,jedimo tada covjek dobija priliku za spasenje.U ovome lezi svrha zcovjecanstva,da nadju svoje spasenje u Vjeri u Boga kao Spasitelja i da dijele u Njegovoj Ljubavi. |
|||
Crkva vjeruje u zivot posle smrti i Poslednji Sudnji Dan u kome ce Bog suditi svim bicima kako ljudima tako i andjelima te ce im presuditi dvije moguce destinacije Raj (vjecni zivot u prisustvu Bozijem) i Pakao(vjecna *smrt* u mukama daleko od Bozije Milosti). |
|||
Bog je Izvor svih stvari i po tome Izvor svih Bozanskih objava.Time je Biblija Bozanski Tekst i iz nje se iskoljucivo crpe sve Dogme Svete Vjere. |
|||
⚫ | Luteranska veronauka detaljno je izložena u [[Knjiga saglasja|„Knjizi saglasja“]] (''Concordia''). Luteranci veruju u [[Sveto Trojstvo]] i [[Bogočovek|bogočovečiju]] prirodu [[Isus Hristos|Isusa Hrista]] raspetog na krstu, koji se spustio u ad, vaskrsao i [[Voznesenje|vazneo se na nebo]], da posle kraja sveta sudi živima i mrtvima. Važno mesto u doktrini zauzima koncepcija prvobitnog [[greh]]a, koji može biti otkupljen isključivo dejstvom Božje [[Blagodat|blagodati]] ({{lang-la|Sola Gratia}}), koja je izražena u veri ({{lang-la|Sola Fide}}). Stoga spasenje nije u prećenju crkvenih zapovesti, nego u verovanju. Oproštaj grehova daje samo božja milost ({{lang-la|Sola Gratia}}). Glava crkve je Isus Hrist ({{lang-la|Solus Christus}}), a ne neki ovozemaljaki posrednik. Iako poriču ulogu slobodne volje u spasenju, luterani na poriču slobodnu volju u svetovnom životu, i ne veruju u [[Predestinacija|predestinaciju]]. Glavni kriterijum ispravnosti vere je Biblija ({{lang-la|Sola Scriptura}}). Dopunska svedočanstva su predanja crkvenih otaca i drugi tradicionalni izvori, ne uvek luteranski, ali uvek uz opasku da su oni samo onoliko istiniti koliko su u saglasju sa Biblijom. Isti takav kritički pristup primenjuje se na sve teološke izvore, uključujući samoga Lutera, čije se delo poštuje, ali nema kultno značenje. |
||
Luteranska crkva daje veliki znacaj umjetnosti,kako likovnoj tako i njenom muzickom aspektu.Luteranske crkve su cesto bogato ukrasene simbolicnom arhitekturom,mozaicima,freskama,stuama,murialima,reljefima i umjetnickim djelima,itd.Usred svega toga strogo je zabranjeno svako ljubljenje slika ili fresaka,klanjanje statuama i kipovima kao i kontakt snjima prilikom molitve.Razlog ovome je strah od prekrsavanja Druge Bozije Zapovjesti koja brani svaki oblik idolopoklonstva. |
|||
Luteranci priznaju dve [[svete tajne]]: [[krštenje]] i [[evharistija|pričešće]]. Posredstvom krštenja ljudi postaju hrišćani. Oni se pričešćem učvršćuju u veri. Specifičnost luteranskog pričešća među crkvama zapadnog obreda je to što se vinom pričešćuju svi vernici, a ne samo sveštenici. To je u vezi sa crkvenim stavom da su sveštenici samo propovednici (pastori) u svojoj zajednici, i da se ničim ne razlikuju od običnih vernika. Luteranska crkva smatra da ima kontinuitet od apostolskih vremena. Ovo nasleđe se ne shvata kao direktno, kao na primer u pravoslavlju, već pre u duhovnom smislu. |
Luteranci priznaju dve [[svete tajne]]: [[krštenje]] i [[evharistija|pričešće]]. Posredstvom krštenja ljudi postaju hrišćani. Oni se pričešćem učvršćuju u veri. Specifičnost luteranskog pričešća među crkvama zapadnog obreda je to što se vinom pričešćuju svi vernici, a ne samo sveštenici. To je u vezi sa crkvenim stavom da su sveštenici samo propovednici (pastori) u svojoj zajednici, i da se ničim ne razlikuju od običnih vernika. Luteranska crkva smatra da ima kontinuitet od apostolskih vremena. Ovo nasleđe se ne shvata kao direktno, kao na primer u pravoslavlju, već pre u duhovnom smislu. |
Verzija na datum 19 januar 2014 u 01:54
Luteranizam ili luteranstvo je deo zapadnog hrišćanstva koje se zasniva na učenju reformiste iz 16. veka Martina Lutera. Luterovi pokušaji reforme teologije i crkvene prakse doveli su do protestantske reformacije. Reakcije vlasti i crkve na širenje Luterovih ideja (95 teza) Evropom dovele su do verskih ratova i podele hrišćanstva.
Za razliku od reformatorskih crkvi, luterani i dalje praktikuju mnoge sakramente i liturgijsku praksu iz pre-reformatorskih crkvi.
Naziv „luteranac“ je prvi put u pogrdnom smislu upotrebio Johan Ek tokom debate jula 1519.[1] Ek i drugi rimokatolici su sledili uobičajenu praksu da se jeres naziva po svom vođi, tako da su svi pobornici teologije Martina Lutera označeni kao luteranci.[2] Sam Martin Luter je odbacivao ovaj naziv i svoj reformatorski pokret je nazivao „jevanđeoski“ (grč. ευαγγελιον - dobre vesti, jevanđelje).[1] Luteranci su i sami počeli da koriste ovaj naziv sredinom 16. veka da bi se razlikovali od ostalih reformističkih grupa (filipisti, kalvinisti). Teolozi sa Univerziteta u Vitenbergu su 1597. upotrebili za svoju crkvu naziv „luteranska“.[2]
Veronauka
Luternanska Crkve je sama po sebi jedna od prvih Crkvi protestantizma,Njeno ucenje je da postoji samo Jedan Istiniti i Svemocni Bog,koji je sve stvorio,sve odrzava,svime vlada i svemu sudi,tako da je Bog Apsolutno i Beskonacno Bice Kome niko i nista jednako nije.Samim time bilo kakvo uzdizanje bilo ljudi ili drugih bica na nivo Bozanstva je kako nezamisliv tako i jeretnicki(ovo je uglavnom razlog zasto Protestanti nemaju svetce u ortrodoksnom smislu kao Katolicka i Pravoslavna Crkva. Crkva vjeruje da je Bog Tvorac i Stvoritelj svih stvari i svjetova,te samo on posjeduje Beskonacnu Moc i samo On zasluzuje slavu kao takav. Crkva vjeruje u gresnst svih ljudi i njihovu nemogucnos da se sami od sebe priblize Bogu.Jedino ukoliko sam Bog odluci da privuce osbu ka sebi ,jedimo tada covjek dobija priliku za spasenje.U ovome lezi svrha zcovjecanstva,da nadju svoje spasenje u Vjeri u Boga kao Spasitelja i da dijele u Njegovoj Ljubavi. Crkva vjeruje u zivot posle smrti i Poslednji Sudnji Dan u kome ce Bog suditi svim bicima kako ljudima tako i andjelima te ce im presuditi dvije moguce destinacije Raj (vjecni zivot u prisustvu Bozijem) i Pakao(vjecna *smrt* u mukama daleko od Bozije Milosti). Bog je Izvor svih stvari i po tome Izvor svih Bozanskih objava.Time je Biblija Bozanski Tekst i iz nje se iskoljucivo crpe sve Dogme Svete Vjere. Luteranska veronauka detaljno je izložena u „Knjizi saglasja“ (Concordia). Luteranci veruju u Sveto Trojstvo i bogočovečiju prirodu Isusa Hrista raspetog na krstu, koji se spustio u ad, vaskrsao i vazneo se na nebo, da posle kraja sveta sudi živima i mrtvima. Važno mesto u doktrini zauzima koncepcija prvobitnog greha, koji može biti otkupljen isključivo dejstvom Božje blagodati (latinski: Sola Gratia), koja je izražena u veri (latinski: Sola Fide). Stoga spasenje nije u prećenju crkvenih zapovesti, nego u verovanju. Oproštaj grehova daje samo božja milost (latinski: Sola Gratia). Glava crkve je Isus Hrist (latinski: Solus Christus), a ne neki ovozemaljaki posrednik. Iako poriču ulogu slobodne volje u spasenju, luterani na poriču slobodnu volju u svetovnom životu, i ne veruju u predestinaciju. Glavni kriterijum ispravnosti vere je Biblija (latinski: Sola Scriptura). Dopunska svedočanstva su predanja crkvenih otaca i drugi tradicionalni izvori, ne uvek luteranski, ali uvek uz opasku da su oni samo onoliko istiniti koliko su u saglasju sa Biblijom. Isti takav kritički pristup primenjuje se na sve teološke izvore, uključujući samoga Lutera, čije se delo poštuje, ali nema kultno značenje. Luteranska crkva daje veliki znacaj umjetnosti,kako likovnoj tako i njenom muzickom aspektu.Luteranske crkve su cesto bogato ukrasene simbolicnom arhitekturom,mozaicima,freskama,stuama,murialima,reljefima i umjetnickim djelima,itd.Usred svega toga strogo je zabranjeno svako ljubljenje slika ili fresaka,klanjanje statuama i kipovima kao i kontakt snjima prilikom molitve.Razlog ovome je strah od prekrsavanja Druge Bozije Zapovjesti koja brani svaki oblik idolopoklonstva.
Luteranci priznaju dve svete tajne: krštenje i pričešće. Posredstvom krštenja ljudi postaju hrišćani. Oni se pričešćem učvršćuju u veri. Specifičnost luteranskog pričešća među crkvama zapadnog obreda je to što se vinom pričešćuju svi vernici, a ne samo sveštenici. To je u vezi sa crkvenim stavom da su sveštenici samo propovednici (pastori) u svojoj zajednici, i da se ničim ne razlikuju od običnih vernika. Luteranska crkva smatra da ima kontinuitet od apostolskih vremena. Ovo nasleđe se ne shvata kao direktno, kao na primer u pravoslavlju, već pre u duhovnom smislu.
Obožavanje svetaca i ikona nije primereno božjoj zapovedi: „Ne imaj drugih bogova“. Marija se poštuje kao Isusova majka, ali se ne slavi. Smatra se da celibat nije Isusovo pravilo, stoga se ne primenjuje.
Rasprostranjenost
Luteranske crkve širom sveta okupljaju preko 80 miliona vernika. Od toga ih u Nemačkoj ima 25,6 miliona, 19 miliona u Skandinaviji, 8,5 miliona u Kanadi i SAD. To je dominantna religija u: Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Islandu, Estoniji i Letoniji. Namibija je jedina neevropska većinski luteranska zemlja. Značajne luteranske zajednice postoje još u: Brazilu, Etiopiji, Indoneziji, Madagaskaru i Tanzaniji.
Status tradicionalne verske zajednice u Srbiji imaju: Slovačka Evangelička crkva i Evangelička hrišćanska crkva.
Reference
- ↑ 1,0 1,1 Espín, Orlando O. and Nickoloff, James B. An introductory dictionary of theology and religious studies. Collegeville, Minnesota: Liturgical Press, p. 796.
- ↑ 2,0 2,1 Fahlbusch, Erwin, and Bromiley, Geoffrey William, The Encyclopedia of Christianity, Volume 3. Grand Rapids, Michigan: Eerdmans, 2003. p.362.