Ironija – razlika između verzija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: br:Flemmerezh |
m robot Dodaje: tr:İroni |
||
Red 62: | Red 62: | ||
[[sr:Иронија]] |
[[sr:Иронија]] |
||
[[sv:Ironi]] |
[[sv:Ironi]] |
||
[[tr:İroni]] |
|||
[[uk:Іронія]] |
[[uk:Іронія]] |
||
[[zh:反諷]] |
[[zh:反諷]] |
Verzija na datum 30 januar 2008 u 20:01
Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia = hinjeno ignoriranje) jezični je izraz i figura u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju izraza, upotrijebljenih riječi.
Ironija je forma crnog humora (vidi humor). Od ironije su jači sarkazam i groteska.
Primjeri ironije
- Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u dramskom komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike.
- Osim u govoru, ponekad se spominje i ironija života (npr. Ludwig van Beethoven izgubio je sluh).
- Ironija u svakodnevnome govoru:
- A baš si krasan prijatelj.
- Sve si uspio uništiti! Prekrasno!
- Ma baš je pametna.
- Ironija kao stilsko sredstvo u poeziji:
- Na lijepo mjesto zaveo me put! (Antun Gustav Matoš, „1909.”)