Svetosavski kongres – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
KLBot2 (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:Q2316727 na Wikidati
Red 18: Red 18:
[[Kategorija:Ravnogorski pokret]]
[[Kategorija:Ravnogorski pokret]]
[[Kategorija:Istorijski dokumenti]]
[[Kategorija:Istorijski dokumenti]]

[[sr:Светосавски конгрес]]

Verzija na datum 8 juli 2013 u 04:36

Svetosavski kongres u selu Ba, održan od 25. do 28. januara 1944. godine, je bio četnički odgovor na Drugo zasedanje AVNOJ-a.

Pojavljuje se i pod imenom Ravnogorski kongres.

Odluke Drugog zasedanja AVNOJ-a nanele su težak politički udarac pokretu Draže Mihailovića, koji je u ovom periodu i u inostranstvu raskrinkavan kao kolaboracionistički. Draža i njegovi saradnici shvatili su da im u takvoj situaciji može pomoći manevar, kojim bi uspeli da svoj pokret prikažu kao pokret širokih narodnih masa.

Draža je još ranije, pod pritiskom razvoja unutrašnje i međunarodne situacije, prihvatio saradnju sa političarima iz srpskih građanskih partija i da se poveže sa Hrvatskom seljačkom strankom i Mačekom u Hrvatskoj, kao i sa građanskim partijama u Sloveniji, naročito s klerikalcima. Kontakti sa građanskim političarima naročito su pojačani u Beogradu uz aktivno učešće Živka Topalovića. Ideja za održavanje kongresa rođena je u prvoj polovini decembra 1943.[1]

O prisustvu delegata na kongresu u četničkim dokumentima postoje različiti podaci: kreću se između 274 i 302 delegata. Učesnici kongresa bili su pristalice četničke organizacije i građanski političari koji su želeli restauraciju starog režima. Referat na kongresu podneo je Živko Topalović, a pored ostalih govorili su Draža Mihailović, Mustafa Mulalić, inž. Vladimir Predavec, Anton Krejči i drugi. Kongres je pozdravio kapetan armije SAD Đorđe Musulin, dok je britanski general Čarls Armstrong odbio da prisustvuje.[2]

Na kongresu je donesena rezolucija i poslati telegrami, između ostalih, Ruzveltu, Staljinu i Čerčilu.

Izvori