Nikanor Iličić – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q136903 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 8: Red 8:
| godina_rođenja = 1906.
| godina_rođenja = 1906.
| mesto_rođenja = [[Novi Bečej]]
| mesto_rođenja = [[Novi Bečej]]
| država_rođenja = [[Austrougarska]]
| država_rođenja = [[Austro-Ugarska|Austrougarska]]
| dan_smrti = 6.
| dan_smrti = 6.
| mesec_smrti = novembar
| mesec_smrti = novembar
| godina_smrti = 1986.
| godina_smrti = 1986.
| mesto_smrti = [[Sremska Kamenica]]
| mesto_smrti = [[Sremska Kamenica]]
| država_smrti = [[SFRJ]]
| država_smrti = [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]]
}}
}}
'''Nikanor''' (svetovno ''Nedeljko Iličić''; [[Novi Bečej]], [[6. novembar]] [[1906]] — [[Sremska Kamenica]], [[6. novembar]] [[1986]]) je bio [[episkop]] [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]].
'''Nikanor''' (svetovno ''Nedeljko Iličić''; [[Novi Bečej]], [[6. 11.|6. novembar]] [[1906]] — [[Sremska Kamenica]], [[6. 11.|6. novembar]] [[1986]]) je bio [[episkopos|episkop]] [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]].


== Monaško zvanje ==
== Monaško zvanje ==
Episkop Nikanor (svetovno Nedeljko Iličić) rođen je [[6. novembar|6. novembra]] [[1906]]. u [[Novi Bečej|Novom Bečeju]] od roditelja Nedeljka i Sofije (dev. Tucakov). Osnovnu školu je završio u svom rodnom mestu, a gimnaziju u [[Veliki Bečkerek|Velikom Bečkereku]]. Posle završene [[Bogoslovija|Bogoslovije]] u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]], diplomirao je na [[Bogoslovski fakultet u Beogradu|Bogoslovskom fakultetu u Beogradu]] kao pitomac [[Eparhija temišvarska|episkopa temišvarskog]] dr [[Georgije Letić|Georgija (Letića)]]. Iste godine je zamonašen po činu male shime u [[Manastir Krušedol|manastiru Krušedolu]] na [[Đurđic]]. Zamonašio ga je arhimandrit [[Sava Gornjokarlovački|Sava (Trlajić)]], potonji [[Sava Gornjokarlovački|episkop-sveštenomučenik gornjokarlovački]], koga će budući [[episkop]] Nikanor i naslediti na [[episkop]]skoj katedri. Kao [[monah]] postao je sabrat [[Manastir Sveti Đurađ|manastira Sv. Đurđa]] u [[Eparhija temišvarska|Temišvarskoj eparhiji]] i u isto vreme postavljen za suplenta gimnazije u [[Veliki Bečkerek|Velikom Bečkereku]]. Takođe je postavljen i za parohojskog [[đakon]]a i radio na ustrojstvu [[Bogomoljački pokret|bogomoljačkog pokreta]]. Profesorski ispit položio je [[1933]]., a [[protođakon]]om je postao [[1939]].
Episkop Nikanor (svetovno Nedeljko Iličić) rođen je [[6. 11.|6. novembra]] [[1906]]. u [[Novi Bečej|Novom Bečeju]] od roditelja Nedeljka i Sofije (dev. Tucakov). Osnovnu školu je završio u svom rodnom mestu, a gimnaziju u [[Veliki Bečkerek|Velikom Bečkereku]]. Posle završene [[Bogoslovija|Bogoslovije]] u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]], diplomirao je na [[Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu|Bogoslovskom fakultetu u Beogradu]] kao pitomac [[Eparhija temišvarska|episkopa temišvarskog]] dr [[Georgije Letić|Georgija (Letića)]]. Iste godine je zamonašen po činu male shime u [[Manastir Krušedol|manastiru Krušedolu]] na [[Đurđic]]. Zamonašio ga je arhimandrit [[Sava Gornjokarlovački|Sava (Trlajić)]], potonji [[Sava Gornjokarlovački|episkop-sveštenomučenik gornjokarlovački]], koga će budući [[episkopos|episkop]] Nikanor i naslediti na [[episkopos|episkopskoj]] katedri. Kao [[monah]] postao je sabrat [[Manastir Sveti Đurađ|manastira Sv. Đurđa]] u [[Eparhija temišvarska|Temišvarskoj eparhiji]] i u isto vreme postavljen za suplenta gimnazije u [[Veliki Bečkerek|Velikom Bečkereku]]. Takođe je postavljen i za parohojskog [[đakon]]a i radio na ustrojstvu [[Bogomoljački pokret|bogomoljačkog pokreta]]. Profesorski ispit položio je [[1933]]., a [[protođakon]]om je postao [[1939]].


== Episkop ==
== Episkop ==
Nikanora Ilinčića je na položaju [[protođakon]]a zatekao i izbor za [[Episkop gornjokarlovački|episkopa gornjokarlovačkog]] [[20. maj]]a [[1947]]. U čin [[prezviter]]a rukopoložio ga je [[24. maj]]a iste godine [[mitropolit zagrebački]] dr Damaskin. Hirotonisan je za [[episkop]]a u [[Saborna crkva u Beogradu|beogradskoj Sabornoj crkvi]] [[3. jun]]a [[1947]]. Hirotoniju je izvršio [[patrijarh srpski Gavrilo]] sa [[episkop]]ima [[Eparhija zletovsko-strumička|zletovsko-strumičkim]] [[Vikentije Prodanov|Vikentijem]] i [[Eparhija šumadijska|šumadijskim]] [[Valerijan Stefanović|Valerijanom]].
Nikanora Ilinčića je na položaju [[protođakon]]a zatekao i izbor za [[eparhija gornjokarlovačka|episkopa gornjokarlovačkog]] [[20. 5.|20. maja]] [[1947]]. U čin [[prezbiter|prezvitera]] rukopoložio ga je [[24. 5.|24. maja]] iste godine [[mitropolit zagrebački]] dr Damaskin. Hirotonisan je za [[episkopos|episkopa]] u [[Saborna crkva u Beogradu|beogradskoj Sabornoj crkvi]] [[3. 6.|3. juna]] [[1947]]. Hirotoniju je izvršio [[patrijarh srpski Gavrilo (Dožić)|patrijarh srpski Gavrilo]] sa [[episkopos|episkopima]] [[Eparhija zletovsko-strumička|zletovsko-strumičkim]] [[Vikentije Prodanov|Vikentijem]] i [[Eparhija šumadijska|šumadijskim]] [[Valerijan Stefanović|Valerijanom]].


Novi [[episkop gornjokarlovački]] Nikanor dobio je za upravu i [[Eparhija dalmatinska|Eparhiju dalmatinsku]], kojom je administrirao sve do [[1951]]. Međutim, kada je pošao u [[Dalmacija|Dalmaciju]] da primi administraciju, pretučen je u [[Kistanje|Kistanju]] i fizički sprečen da dođe u sedište [[eparhija|eparhije]]. Rad episkopa Nikanora na obnovi života desetkovane [[Gornjokarlovačka eparhija|Gornjokarlovačke eparhije]] sprečavan je od građanskih vlasti na svakom koraku.
Novi [[eparhija gornjokarlovačka|episkop gornjokarlovački]] Nikanor dobio je za upravu i [[Eparhija dalmatinska|Eparhiju dalmatinsku]], kojom je administrirao sve do [[1951]]. Međutim, kada je pošao u [[Dalmacija|Dalmaciju]] da primi administraciju, pretučen je u [[Kistanje|Kistanju]] i fizički sprečen da dođe u sedište [[eparhija|eparhije]]. Rad episkopa Nikanora na obnovi života desetkovane [[Gornjokarlovačka eparhija|Gornjokarlovačke eparhije]] sprečavan je od građanskih vlasti na svakom koraku.


Četiri godine docnije, [[1951]]., episkop Nikanor je po svom pristanku premešten u [[Sremska eparhija|Sremsku eparhiju]], gde je opet trebalo vidati ratne rane i obnavljati razorene parohijske hramove i [[srem]]ske manastire. konačno, posle smrti [[Episkop bački|episkopa bačkog]] dr [[Irinej Ćirić|Irineja (Ćirića)]], izabran je [[1955]]. za [[Episkop bački|episkopa bačkog]]. Kao [[episkop bački]] negovao je u bogosluženju veleljepije nasleđeno od svoga prethodnika.
Četiri godine docnije, [[1951]]., episkop Nikanor je po svom pristanku premešten u [[Sremska eparhija|Sremsku eparhiju]], gde je opet trebalo vidati ratne rane i obnavljati razorene parohijske hramove i [[srem]]ske manastire. konačno, posle smrti [[Episkop bački|episkopa bačkog]] dr [[Irinej Ćirić|Irineja (Ćirića)]], izabran je [[1955]]. za [[Episkop bački|episkopa bačkog]]. Kao [[episkop bački]] negovao je u bogosluženju veleljepije nasleđeno od svoga prethodnika.


Pored [[Eparhija dalmatinska|Eparhije dalmatinske]], episkop Nikanor je administrirao i eparhijama [[Eparhija šabačko-valjevska|Šabačko-valjevskom]], [[Eparhija sremska|Sremskom]] (u dva maha) i više godina [[Budimska eparhija|Budimskom eparhijom]]. Još u vreme kada je bio profesor napisao je udžbenik iz liturgike za četvrti razred srednjih škola i Katihizis. Svoje radove objavljivao je uglavnom u "[[Duhovna straža|Duhovnoj straži]]" i "[[Glasnik Srpske Pravoslavne Crkve|Glasniku Srpske pravoslavne crkve]]".
Pored [[Eparhija dalmatinska|Eparhije dalmatinske]], episkop Nikanor je administrirao i eparhijama [[Eparhija šabačko-valjevska|Šabačko-valjevskom]], [[Eparhija sremska|Sremskom]] (u dva maha) i više godina [[Eparhija budimska|Budimskom eparhijom]]. Još u vreme kada je bio profesor napisao je udžbenik iz liturgike za četvrti razred srednjih škola i Katihizis. Svoje radove objavljivao je uglavnom u "[[Duhovna straža|Duhovnoj straži]]" i "[[Glasnik Srpske Pravoslavne Crkve|Glasniku Srpske pravoslavne crkve]]".


Umro je [[6. novembar|6. novembra]] [[1986]]. u [[Sremska Kamenica|Sremskoj Kamenici]], a sahranjen u kripti [[Saborna crkva u Novom Sadu|Saborne crkve u Novom Sadu]].
Umro je [[6. 11.|6. novembra]] [[1986]]. u [[Sremska Kamenica|Sremskoj Kamenici]], a sahranjen u kripti [[Saborna crkva u Novom Sadu|Saborne crkve u Novom Sadu]].


== Spoljašnje veze ==
== Spoljašnje veze ==

Verzija na datum 18 juni 2013 u 08:19

Nikanor (Ilinčić)
1906. novembar 1906.
Novi Bečej Novi BečejAustrougarska
1986. novembar 1986.
Sremska Kamenica Sremska KamenicaSFRJ

1906. 1986. Nikanor (svetovno Nedeljko Iličić; Novi Bečej, 6. novembar 1906Sremska Kamenica, 6. novembar 1986) je bio episkop Srpske pravoslavne crkve.

Monaško zvanje

Episkop Nikanor (svetovno Nedeljko Iličić) rođen je 6. novembra 1906. u Novom Bečeju od roditelja Nedeljka i Sofije (dev. Tucakov). Osnovnu školu je završio u svom rodnom mestu, a gimnaziju u Velikom Bečkereku. Posle završene Bogoslovije u Sremskim Karlovcima, diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu kao pitomac episkopa temišvarskog dr Georgija (Letića). Iste godine je zamonašen po činu male shime u manastiru Krušedolu na Đurđic. Zamonašio ga je arhimandrit Sava (Trlajić), potonji episkop-sveštenomučenik gornjokarlovački, koga će budući episkop Nikanor i naslediti na episkopskoj katedri. Kao monah postao je sabrat manastira Sv. Đurđa u Temišvarskoj eparhiji i u isto vreme postavljen za suplenta gimnazije u Velikom Bečkereku. Takođe je postavljen i za parohojskog đakona i radio na ustrojstvu bogomoljačkog pokreta. Profesorski ispit položio je 1933., a protođakonom je postao 1939.

Episkop

Nikanora Ilinčića je na položaju protođakona zatekao i izbor za episkopa gornjokarlovačkog 20. maja 1947. U čin prezvitera rukopoložio ga je 24. maja iste godine mitropolit zagrebački dr Damaskin. Hirotonisan je za episkopa u beogradskoj Sabornoj crkvi 3. juna 1947. Hirotoniju je izvršio patrijarh srpski Gavrilo sa episkopima zletovsko-strumičkim Vikentijem i šumadijskim Valerijanom.

Novi episkop gornjokarlovački Nikanor dobio je za upravu i Eparhiju dalmatinsku, kojom je administrirao sve do 1951. Međutim, kada je pošao u Dalmaciju da primi administraciju, pretučen je u Kistanju i fizički sprečen da dođe u sedište eparhije. Rad episkopa Nikanora na obnovi života desetkovane Gornjokarlovačke eparhije sprečavan je od građanskih vlasti na svakom koraku.

Četiri godine docnije, 1951., episkop Nikanor je po svom pristanku premešten u Sremsku eparhiju, gde je opet trebalo vidati ratne rane i obnavljati razorene parohijske hramove i sremske manastire. konačno, posle smrti episkopa bačkog dr Irineja (Ćirića), izabran je 1955. za episkopa bačkog. Kao episkop bački negovao je u bogosluženju veleljepije nasleđeno od svoga prethodnika.

Pored Eparhije dalmatinske, episkop Nikanor je administrirao i eparhijama Šabačko-valjevskom, Sremskom (u dva maha) i više godina Budimskom eparhijom. Još u vreme kada je bio profesor napisao je udžbenik iz liturgike za četvrti razred srednjih škola i Katihizis. Svoje radove objavljivao je uglavnom u "Duhovnoj straži" i "Glasniku Srpske pravoslavne crkve".

Umro je 6. novembra 1986. u Sremskoj Kamenici, a sahranjen u kripti Saborne crkve u Novom Sadu.

Spoljašnje veze

Prethodnik:
Sava Gornjokarlovački
episkop gornjokarlovački
19471951.
Nasljednik:
Simeon (Zloković)