Visarion – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 24 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q299446 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1: Red 1:
'''Vasilije Visarion''' ili '''Bazilije Besarion''' ([[Grčki jezik|grč]]. Βασίλειος Βησσαρίων, oko 1403–1475), pogrešno nazivan i ''Ivan'' ili ''Jovan'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Johannes''), bio je jedan od najpoznatijih [[Vizantija|vizantijskih]] [[Humanizam|humanista]] u [[Italija|Italiji]], koji je dao snažan podstrek ponovnom izučavanju [[Antika|antičke]] književnosti, posebno [[Grčka književnost|grčke]], u [[Zapadna Evropa|zapadnoj Evropi]] [[15. vek]]a.
'''Vasilije Visarion''' ili '''Bazilije Besarion''' ([[Grčki jezik|grč]]. Βασίλειος Βησσαρίων, oko 1403–1475), pogrešno nazivan i ''Ivan'' ili ''Jovan'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Johannes''), bio je jedan od najpoznatijih [[византијско царство|vizantijskih]] [[Humanizam|humanista]] u [[Italija|Italiji]], koji je dao snažan podstrek ponovnom izučavanju [[Antika|antičke]] književnosti, posebno [[Grčka književnost|grčke]], u [[Zapadna Evropa|zapadnoj Evropi]] [[15. vijek|15. veka]].


Rođen u [[Trapezunt]]u, Visarion je bio Pletonov učenika, a 1437. postao je [[arhiepiskop]] u [[Nikeja|Nikeji]]. Bio je veliki pobornik unije sa zapadnom crkvom, pa je bio i vođa "unijatske" stranke na [[Firentinska unija|saboru u Ferari-Firenci]]. Godine 1439. postao je [[kardinal]] i posle toga ostao u [[Rim]]u, gde je oko sebe okupljao [[italija]]nske humaniste. Nakon [[Pad carigrada|pada Carigrada]], 1463. godine postao je carigradski [[latinski patrijarh]].
Rođen u [[Trabzon|Trapezuntu]], Visarion je bio Pletonov učenika, a 1437. postao je [[arhiepiskop]] u [[İznik|Nikeji]]. Bio je veliki pobornik unije sa zapadnom crkvom, pa je bio i vođa "unijatske" stranke na [[Firentinska unija|saboru u Ferari-Firenci]]. Godine 1439. postao je [[kardinal]] i posle toga ostao u [[Rim]]u, gde je oko sebe okupljao [[italija]]nske humaniste. Nakon [[Pad carigrada|pada Carigrada]], 1463. godine postao je carigradski [[latinski patrijarh]].


Pored mnogobrojnih [[Teologija|teoloških]] spisa, napisanih većinom u odbranu unije, te govora i pisama, napisao je i jedno delo upereno protiv [[Georgije iz Trapezunta|Georgija Trapezuntskog]] (koji je zastupao [[aristot]]elizam protiv Pletona i Visariona) pod naslovom ''Protiv Platonovog kvaritelja'' ''(In calumniatorem Platonis)'', u kome – slično [[Toma Akvinski|Tomi Akvinskom]], koji je koristio Aristotelova dela, – uvodi Platona u službu [[Hrišćanstvo|hrišćanske]] vere i dogme. Treba istaći i njegov prevod Aristotelove ''Metafizike'' na [[latinski jezik]]. Visarion je imao najveću zbirku grčkih rukopisa onoga vremena (482 [[Kodeks (knjiga)|kodeksa]]), koje je zaveštao [[Crkva sv. Marka u Veneciji|crkvi sv. Marka u Veneciji]].
Pored mnogobrojnih [[Teologija|teoloških]] spisa, napisanih većinom u odbranu unije, te govora i pisama, napisao je i jedno delo upereno protiv [[Georgije iz Trapezunta|Georgija Trapezuntskog]] (koji je zastupao [[aristot]]elizam protiv Pletona i Visariona) pod naslovom ''Protiv Platonovog kvaritelja'' ''(In calumniatorem Platonis)'', u kome – slično [[Toma Akvinski|Tomi Akvinskom]], koji je koristio Aristotelova dela, – uvodi Platona u službu [[Hrišćanstvo|hrišćanske]] vere i dogme. Treba istaći i njegov prevod Aristotelove ''Metafizike'' na [[latinski jezik]]. Visarion je imao najveću zbirku grčkih rukopisa onoga vremena (482 [[Kodeks (knjiga)|kodeksa]]), koje je zaveštao [[Crkva sv. Marka u Veneciji|crkvi sv. Marka u Veneciji]].

Verzija na datum 17 juni 2013 u 19:25

Vasilije Visarion ili Bazilije Besarion (grč. Βασίλειος Βησσαρίων, oko 1403–1475), pogrešno nazivan i Ivan ili Jovan (lat. Johannes), bio je jedan od najpoznatijih vizantijskih humanista u Italiji, koji je dao snažan podstrek ponovnom izučavanju antičke književnosti, posebno grčke, u zapadnoj Evropi 15. veka.

Rođen u Trapezuntu, Visarion je bio Pletonov učenika, a 1437. postao je arhiepiskop u Nikeji. Bio je veliki pobornik unije sa zapadnom crkvom, pa je bio i vođa "unijatske" stranke na saboru u Ferari-Firenci. Godine 1439. postao je kardinal i posle toga ostao u Rimu, gde je oko sebe okupljao italijanske humaniste. Nakon pada Carigrada, 1463. godine postao je carigradski latinski patrijarh.

Pored mnogobrojnih teoloških spisa, napisanih većinom u odbranu unije, te govora i pisama, napisao je i jedno delo upereno protiv Georgija Trapezuntskog (koji je zastupao aristotelizam protiv Pletona i Visariona) pod naslovom Protiv Platonovog kvaritelja (In calumniatorem Platonis), u kome – slično Tomi Akvinskom, koji je koristio Aristotelova dela, – uvodi Platona u službu hrišćanske vere i dogme. Treba istaći i njegov prevod Aristotelove Metafizike na latinski jezik. Visarion je imao najveću zbirku grčkih rukopisa onoga vremena (482 kodeksa), koje je zaveštao crkvi sv. Marka u Veneciji.