Enciklopedija

Datoteka:Der Neue Pauly.jpg

Enciklopedija je pisani pregled ljudskog znanja. Izraz potiče od grčkog ἐγκύκλιος παιδεία (enkuklios paideia), bukvalno prevedeno kao "zaokruženo obrazovanje".

Nauka koja proučava enciklopedijske priručnike naziva se enciklopedistika. Ona se pre svega bavi istorijskim proučavanjem enciklopedija. Leksikografija se više bavi pisanjem rečnika nego pisanjem enciklopedijskih leksikona. Druge srodne nauke su kulturne nauke, medijske nauke i naučnoteoretske nauke.

Enciklopedija može biti opšta, kada sadrži članke o različitim temama (poznati primeri su engleska Britannica i nemački Brockhaus), ili mogu biti specijalizovane (npr. medicinska, filozofska ili pravna enciklopedija). Postoje i enciklopedije koje pokrivaju veliki spektar tema, ali iz određenog ugla, kao što je Velika Sovjetska Enciklopedija (Большая Советская Энциклопедия).

Razgraničavanje pojma

Enciklopedija ne mora da bude u obliku priručnika. Enciklopedije mogu da budu u različitim organizacionim formama. Njena specifična osobina, za razliku od drugih literarnih vrsta, je univerzalnost. Posebna forma enciklopedije su alfabetski sortirani priručnici kao što su leksikoni i rečnici koji ne predstavljaju celokupno i opširno znanje u jednoj struci. Posebno priručnici sa ograničenim stručnim obimom se češće označavaju kao stručni leksikoni ili stručni rečnici. Leksikoni se proučavaju uz pomoć leksikonske teorije u nauci leksikografiji. Ponekad se i rečnici označavaju kao leksikoni. Rečnik je spisak pojedinačnih leksikonskih jedinica sa objašnjenjima (na prihjjhmer, pojedinačnih reči jednoga jezika). Osim enciklopedije i rečnika postoje još i rečnici pojmova. Oni istražuju upotrebu reči iz ideološke i/ili socijalno istorijske perspektive i predstavljaju mnogo zahtevniji oblik nego stručni rečnici. Tipični primeri tog oblika su "Rečnik istorijskih osnovnih pojmova" i "istorijski rečnici filozofije".

Samokritično istraživanje same enciklopedije ili konkretnih aspekata enciklopedije se označava kao enciklopedijska kritika. Pojam enciklopedija nastaje početkom 16. veka od francuske reči encyclopédie koja od latinske reči encyclopaedia a ta opet od starogrčkih riječi εγκύκλιος i παιδεία, koje su pogrešno od reči egkios (okruglo, zaokruženo) i reči peía (nauka, obrazovanje) spojene u egkyklopaideia (osnovno znanje svih nauka i umetnosti). Sta je Enciklopedija:Kada netko u knjižarskom izlogu primijeti ovelik, lijepo uvezan enciklopedijski svezak i kada ga poprilično teška donese kući, siguran je da je dobro utrošio novac, da je kupio dobru knjigu.

Takva je fama i zajamčena vrijednost enciklopedije. Čitatelj je siguran da je dobio knjigu u kojoj će naći sažeto, znanstveno i suvremeno napisan tekst o predmetu koji ga zanima. Ako uščita, polako i razmišljajući, mnogobrojne one strane, morat će se diviti opsežnosti ljudskoga znanja, raznolikosti i moći ljudskoga umijeća, moći će se krijepiti veličinom i plemenitošću ljudske baštine i obodriti svoje pouzdanje u budućnost. Ako pak samo lista enciklopediju, opazit će kako je to bogato ilustrirano i umno djelo plod rada mnogih pisaca - znanstvenika, umjetnika, publicista. I vjerojatno će se time zadovoljiti. Zadovoljit će se onim što se u enciklopediji vidi, a toga ima dosta. Međutim, u enciklopediji ima i onoga što se ne vidi. Unutar sjajna uveza, iza umnih stranica, nakon čitava golema posla, na prvi se mah ne vidi trud brojne i raznorodne ekipe suradnika, gotovo nepoznatih, natiskanih u guste skupine uzastopnih i nerazlučenih imena u tzv. »nultom arku«. Njihov se rad za javnoga nastupa neke enciklopedije ne vidi, a bez njega ne bi bilo ni njezina pobjedonosna hoda između reflektora, među pljeskom. Ni fame ni zajamčene vrijednosti. Dakle, kako zapravo nastaje enciklopedijski svezak, enciklopedija? Prvi korak u nastanku enciklopedije jest sastavljanje abecedarija, golema popisa jednostavnih i složenih natuknica koje će biti obrađene i uvrštene u enciklopediju. Taj posao obavljaju stručnjaci u enciklopedijskom uredništvu na temelju cjelokupnoga leksikografskog iskustva i najrazličitijih predložaka (starih enciklopedija, suvremenih biografskih pregleda, različitih spomenica i mjestopisa, pregleda povijesti pojedinih znanosti ili umjetnosti, najraznovrsnijih stručnih djela i bibliografija, anketa mnogih ustanova, društava ili pojedinaca, novinstva i svih drugih mogućih i pristupačnih izvora i građe), a uz neophodno savjetovanje s vrhunskim stručnjacima u pojedinim granama znanosti, umjetnosti i svim drugim oblicima ljudske djelatnosti. Nakon toga uredništvo - unutrašnji i vanjski urednici - traže najbolje poznavaoce pojedinih predmeta i nastoje osigurati njihovu suradnju. No i najbolji poznavaoci svoje struke moraju se prilagoditi enciklopedijskom načinu pisanja, zapravo stanovitom idealnu obrascu koji uvijek nije lako poštovati i kojemu se svi pisci i ne mogu dovinuti. Tekst je prenesen iz Dnevnog listića Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža povodom održavanja Interlibera 2003. godine,

Od davnina, ljudi su postavljali najbitnija pitanja počevši od nastanka svemira i razumevanje prirode do upoznavanja sa razvojem tehniologije. Koje je čovekovo mesto u kosmosu? Šta je poreklo života? Odakle dolazimo i kuda nas vode razna tehnička i tehnološka otkrića? U tom smislu, edicija Velika enciklopedija, nudi ogroman broj odgovora na razna naučna pitanja.

Edicija Velika enciklopedija sadrži 12 tomova koji pružaju uvid u sve naučne oblasti najbitnije za naše postojanje i život na Zemlji. Naučni serijal s naslovima: Svemir, Evolucija i genetika, Biljni svet, Beskičmenjaci, Ribe i vodizemci, Gmizavci i dinosaurusi, Ptice, Sisari, Ljudsko telo, Energija i kretanje, Tehnologija , Klima i vremenske prilike je namenjen svim radoznalima i spremnim da pronađu odgovore u ovoj bogatoj riznici znanja.

Prva knjiga je posvećena istraživanju Sunca i svake planete koja čini naš solarni sistem. Vrhunske fotografije, 3D ilustracije i grafike podrobno prikazuju stvaranje i prirodu brojnih blistavih tačaka koje krase noćno nebo i daju odgovor šta se nalazi iza njih. Takođe, knjiga sadrži i beleške o onima koji su istraživali istinu o postanku života na Zemlji, od starogrčkih astronoma, preko Kopernika, Galilea, do Njutna i Haleja.

Ovu knjigu, kao i ostale iz edicije Velika enciklopedija, možete sami naručiti klikom na dugme Stavi u korpu ili pozivom na broj telefona 011/33-34-773 radnim danima u periodu od 09-19h, kao i vikendom od 10-16 (za naručivanje vam nije neophodna e-mail adresa) i knjiga će vam biti dostavljena kurirskom službom na adresu koju nam ostavite. Plaćanje vršite prilikom preuzimanje knjige. Troškovi dostave se dodatno naplaćuju i iznose 165.00 dinara za bilo koje mesto u Srbiji.

Ima samo nekoliko leksikografskih kuća koje su poznate u celom svetu, a među njima posebno mesto zauzima Larus koji je pojam savremene enciklopedistike. Larus nastavlja moćnu francusku tradiciju u kojoj se i pojavila savremena enciklopedija – to je ona koju su Didro i D’Alamber objavili u XVIII veku i koja je vrhunac epohe prosvećenosti. Ponekad se čitavo jedno razdoblje po njoj naziva doba enciklopedije. Vizionar Pjer Larus obnovio je ovaj projekat u XIX veku i od tada pa do naših dana Larus je univerzalno i u celom svetu prepoznatljivo ime za najbolje enciklopedije. Larus je sinonim za pouzdanu i neophodnu enciklopediju. Svetski ugled stečen zbog kvaliteta Larusovih izdanja razlog je što se ona redovno prevode na mnoge jezike. Kod nas je stigao početkom XX veka zajedno s velikim brojem srpskih intelektualaca koji su oblikovali srpsku nauku i kulturu u XX veku. Oni su se za vreme Prvog svetskog rata školovali u Francuskoj zahvaljujući savezničkoj pomoći francuske vlade. Prvo izdanje Larusa doslo je, međutim, tek drugom polovine XX veka. Od tada je Larus prisutan na jugoslovenskom i srpskom tržištu i to je od izuzetnog značaja za naše čitaoce jer je to najbolji put za upoznavanje francuske kulture i pogleda na svet. Larusova širina i pouzdanost učinili su da ova izdanja predstavljaju glavnu referentnu literaturu i da se ime Larus u srpkoj kulturi shvata kao sinonim za enciklopediju.

Larusova izdanja koja je Mono i Manjana do sada objavila imala su puno uspeha na srpskom tržištu. To je dovelo do izbora velike enciklopedije i vođena tradicijom i uspešnom saradnjom Mono i Manjana se odlučila za Veliku enciklopediju Larus.

Rad na novom izdanju započeo je 2006. godine. Prvo je oformljeno jezgro uredničkog tima koji je onda proučio Larusovo izdanje i odredio nivo lokalizacije – onoga što u eneciklopediju treba uneti da bi ona odgovarala svim potrebama ovdašnjeg čitaoca. Zatim je za svaku oblast Larusa oformljen tim urednika, prevodilaca, redaktora i lektora.Oko trideset urednika su mahom profesori Beogradskog univerziteta za oblasti koje su im poverene ili renomirani urednici posebnih oblasti referentne literature. Pored urednika svaka oblast ima i redaktore prevoda i recenzente.Za svaku oblast izabrani su prevodioci stručnjaci, lektori i saradnici koji se staraju o jeziku i tehničkim detaljima izdanja.

Ovo izdanje Larusa u pet tomova, najobuhvatnije i najpotpunije do sada, sadrži odgovore na skoro sva pitanja koje sebi možete postaviti. Uostalom, prva moderna enciklopedija i nastala je u XVIII veku u Francuskoj. Sve što ikada poželite da znate, već je u ovoj enciklopediji jedinstvenog francuskog „ukusa“. Rad na enciklopediji je bio izuzetno zahtevan jer je pored prevoda trebalo uneti sve ono što je od značaja za srpsku kulturu i kulturu zemalja bivše Jugoslavije ili okruženja. Uz pomoć naših eminentnih stručnjaka i prevodioca za nauku, istoriju, medicinu, umetnosti, sport, srpsko izdanje dopunjeno je, po Larusovom modelu, odrednicama iz svih oblasti koje su vezane za našu zemlju, kulturu, istoriju, jezike, ljude i gradove. Ovaj poduhvat je jedan od načina da su susretnu kulture: da se razlika između svog i drugog izbriše.

Zato smatramo da ovo izdanje nije samo izdavački poduhvat već i pravi trujumf dodira dve kulture koji je čitavog prošlog veka bio izuzetno značajan za srpske čitaoce.

Do sada su objavljena četiri toma a poslednji, peti, tom izaćiće 01. aprila ove godine.

Tipovi enciklopedija

Enciklopedijske forme:

• Generalne ili univerzalne enciklopedije
• Specijalne enciklopedije
• Nacionalne i kulturne enciklopedije

Specijalne forme:

• Antienciklopedije

Međuforme:

• Konverzacijski leksikoni i realne enciklopedije

Leksikonske forme:

• Stručni i predmetni leksikoni
• Kućni leksikoni

Nove forme enciklopedije

U prošlosti su pod pojmom enciklopedije spadale na papiru štampane skupine objašnjenja i tumačenja o mnogim predmetima ljudskog znanja koji su od uvaženih autoriteta i poznavaoca tih istih pisani. Danas je to drugačije. Moderne enciklopedije (npr. Vikipedija) se mnogo brže ažuriraju. Stara kao i nova saznanja su odmah svakome dostupna (npr. preko Interneta). Nove enciklopedije ne robuju tradiciji. Klasične štampane enciklopedije su uglavnom pisane da bi se ostvario materijalni dobitak dok nove više teže širenju znanja. Pronalazak novih medija (DVD i CD) doveo je do jednostavnije i jeftinije mogućnosti da se enciklopedije proizvode i publiciraju. Do velike senzacije došlo je 2002. godine kada je engleska Enciklopedija Britanika izjavila da je neće više štampati na hartiji veće će se izdavati samo u elektronskom obliku. Od ovog plana se kasnije odustalo.

Enciklopedija na Wikimedijinoj ostavi