Trilobiti – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 50 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q17170 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 2: Red 2:




Trilobiti (Trilobita) su izumrli [[zglavkari]] koji su živeli u morima i bili veoma brojni u [[paleozoik]]u. Najviši stepen razvoja su dostigli u [[kambrijum]]u, a u [[perm (geološki period)|permu]] su nestali sa planete Zemlje. Smatra se da su živele puzeći po morskom dnu ili plivajući, dok su najsitnije vodile planktinski način života. Veličina im se u proseku kretala od 4-10 cm, ali su se javljali i jako sitni oblici, npr. neke [[plankton]]ske vrste koje nisu prelazile 0,5 mm, kao i vrste veće od 75 cm. Hranile su se drugim [[životinja]]ma ili organskim otpacima iz [[mulj]]evitog morskog dna.
Trilobiti (Trilobita) su izumrli [[zglavkari]] koji su živeli u morima i bili veoma brojni u [[paleozoik]]u. Najviši stepen razvoja su dostigli u [[kambrij]]umu, a u [[perm (geologija)|permu]] su nestali sa planete Zemlje. Smatra se da su živele puzeći po morskom dnu ili plivajući, dok su najsitnije vodile planktinski način života. Veličina im se u proseku kretala od 4-10 cm, ali su se javljali i jako sitni oblici, npr. neke [[plankton]]ske vrste koje nisu prelazile 0,5 mm, kao i vrste veće od 75 cm. Hranile su se drugim [[životinje|životinjama]] ili organskim otpacima iz [[mulj]]evitog morskog dna.


== Telesni regioni ==
== Telesni regioni ==
[[Datoteka:SamGonIII_cepthopyg.png|right|telesni regioni trilobita]]
[[Datoteka:SamGonIII_cepthopyg.png|right|telesni regioni trilobita]]
Telo im je bilo ovalno, dorzo-ventralno spljošteno i zaštićeno [[skelet]]om. Poprečnim i uzdužnim brazadama telo je bilo podeljeno na tri režnja (po čemu su dobili ime):
Telo im je bilo ovalno, dorzo-ventralno spljošteno i zaštićeno [[kostur|skeletom]]. Poprečnim i uzdužnim brazadama telo je bilo podeljeno na tri režnja (po čemu su dobili ime):
* [[glava]] (cephalon)
* [[glava]] (cephalon)
* [[trup]] (torax)
* [[trup]] (torax)
Red 15: Red 15:
=== Glaveni region ===
=== Glaveni region ===


Glava se sastojala od [[akron]]a i 4 pridodata [[segment]]a koji su na leđnoj strani spojeni i grade zaštitnu, polukružnu ploču nazvanu [[karapaks]]. Sa obe strane glabele nalaze se dobro razvijene [[oko|oči]], a na vantralnoj strani se nalaze [[usta]] iza nabora u obliku usne koji se naziva [[labrum]].
Glava se sastojala od [[akron]]a i 4 pridodata [[segment]]a koji su na leđnoj strani spojeni i grade zaštitnu, polukružnu ploču nazvanu [[karapaks]]. Sa obe strane glabele nalaze se dobro razvijene [[oko|oči]], a na vantralnoj strani se nalaze [[usna duplja|usta]] iza nabora u obliku usne koji se naziva [[labrum]].


Bočno od labruma nalaze se:
Bočno od labruma nalaze se:
* dve krupne segmentisane [[antena (biologija)|antene]] koje su [[homologija (biologija)|homologe]] antenama 1 [[rakovi|rakova]] i antenama [[insekti|insekata]];
* dve krupne segmentisane [[antena (biologija)|antene]] koje su [[homologija (biologija)|homologe]] antenama 1 [[rakovi|rakova]] i antenama [[insekt|insekata]];
* četiri para jednakih, glavenih [[ekstremitet]]a koji su slični ekstremitetima ostalih telesnih regiona.
* četiri para jednakih, glavenih [[ekstremitet]]a koji su slični ekstremitetima ostalih telesnih regiona.


Red 44: Red 44:
* [[holaspis]].
* [[holaspis]].


Iz oplođenih [[jaja]] izleže se sitna, dužine oko 1 mm, planktonska protaspis [[larva]] koja se sastojala od akrona i 4 segmenta pokrivena karapaksom. Presvlačenjem od nje se obrazuje meraspis larva koja pored glavenog regiona dobija i pigidijum. Poslednji larveni stupanj, holaspis se presvlači nekoliko puta da bi postigla izgled odrasle jedinke.
Iz oplođenih [[jaje|jaja]] izleže se sitna, dužine oko 1 mm, planktonska protaspis [[larva]] koja se sastojala od akrona i 4 segmenta pokrivena karapaksom. Presvlačenjem od nje se obrazuje meraspis larva koja pored glavenog regiona dobija i pigidijum. Poslednji larveni stupanj, holaspis se presvlači nekoliko puta da bi postigla izgled odrasle jedinke.


== Literatura ==
== Literatura ==

Verzija na datum 17 juni 2013 u 07:05

fosil: Koneprusia brutoni


Trilobiti (Trilobita) su izumrli zglavkari koji su živeli u morima i bili veoma brojni u paleozoiku. Najviši stepen razvoja su dostigli u kambrijumu, a u permu su nestali sa planete Zemlje. Smatra se da su živele puzeći po morskom dnu ili plivajući, dok su najsitnije vodile planktinski način života. Veličina im se u proseku kretala od 4-10 cm, ali su se javljali i jako sitni oblici, npr. neke planktonske vrste koje nisu prelazile 0,5 mm, kao i vrste veće od 75 cm. Hranile su se drugim životinjama ili organskim otpacima iz muljevitog morskog dna.

Telesni regioni

telesni regioni trilobita
telesni regioni trilobita

Telo im je bilo ovalno, dorzo-ventralno spljošteno i zaštićeno skeletom. Poprečnim i uzdužnim brazadama telo je bilo podeljeno na tri režnja (po čemu su dobili ime):

Celom dužinom tela se uzdizalo uzvišenje od koga su se bočno pružale dve niže-postavljene površine. U glavenom delu se to uzvišenje naziva glabela (glabella), a bočne površine su obrazi (gennae), dok se na trupu zvalo trahis (trachis), a bočne površine su bile pleure.

Glaveni region

Glava se sastojala od akrona i 4 pridodata segmenta koji su na leđnoj strani spojeni i grade zaštitnu, polukružnu ploču nazvanu karapaks. Sa obe strane glabele nalaze se dobro razvijene oči, a na vantralnoj strani se nalaze usta iza nabora u obliku usne koji se naziva labrum.

Bočno od labruma nalaze se:

Ekstremiteti su dvograni:

  • unutrašnja grana služi za hodanje i izgrađena je od 7 segmenata od kojih poslednji obrazuje kukicu;
  • spoljašnja grana je slabije razvijena (broj segmenata koji je grade varira) i nosi škrge u vidu mnogobrojnih filamenata

Trupni region

Trup trilobita se sastojao od različitog broja segmenata, od 2 - 29, koji su bili pokretno zglobljeni što je omogućavalo da se sklupčaju štiteći na taj način osetljivu trbušnu stranu.

Repni štit

Pseudoasaphus praecurrens

Izgrađen je od nekoliko segmenata čiji broj varira i koji se postepeno smanjuju idući ka zadnjem kraju tela. Duž dorzalne (leđne) strane tela ovi segmenti se spajaju gradeći štit.

Unutrašnja građa

Građa unutrašnjih, mekanih delova tela je potpuno nepoznata, ali se smatra da je veoma slična današnjim zglavkarima.

Razviće

Odvija se preko larenih stupnjeva:

Iz oplođenih jaja izleže se sitna, dužine oko 1 mm, planktonska protaspis larva koja se sastojala od akrona i 4 segmenta pokrivena karapaksom. Presvlačenjem od nje se obrazuje meraspis larva koja pored glavenog regiona dobija i pigidijum. Poslednji larveni stupanj, holaspis se presvlači nekoliko puta da bi postigla izgled odrasle jedinke.

Literatura

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Spoljašnje poveznice

Šablon:Link FA