Mao Tse-tung – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dodana infokutija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 3: Red 3:
| slika = Mao Zedong portrait.jpg
| slika = Mao Zedong portrait.jpg
| opis_slike =
| opis_slike =
| datum_rođenja = [[26. decembar]] [[1893]].
| datum_rođenja = [[26. 12.|26. decembar]] [[1893]].
| mesto_rođenja = [[Šaošan]], [[Hunan]]
| mesto_rođenja = [[Šaošan]], [[Hunan]]
| država_rođenja ={{zas|Dinastija Ćing|}} [[Kina]]
| država_rođenja ={{zas|Dinastija Ćing|}} [[Narodna Republika Kina|Kina]]
| datum_smrti = [[9. septembar]] [[1976]].
| datum_smrti = [[9. 9.|9. septembar]] [[1976]].
| mesto_smrti = [[Peking]]
| mesto_smrti = [[Peking]]
| država_smrti = {{zastava|Kina}}
| država_smrti = {{zastava|Kina}}
Red 16: Red 16:
| funkcija 1 = Sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Kine
| funkcija 1 = Sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Kine
| izbori 1 =
| izbori 1 =
| početak funkcije 1 = [[19. jun]] [[1945]].
| početak funkcije 1 = [[19. 6.|19. jun]] [[1945]].
| kraj funkcije 1 = [[9. septembar]] [[1976]].
| kraj funkcije 1 = [[9. 9.|9. septembar]] [[1976]].
| prethodnik 1 = on (kao sekretar Centralnog politibiroa)
| prethodnik 1 = on (kao sekretar Centralnog politibiroa)
| naslednik 1 = [[Hua Guofeng]]
| naslednik 1 = [[Hua Guofeng]]
| funkcija 2 = Sekretar Centralnog politbiroa KP Kine
| funkcija 2 = Sekretar Centralnog politbiroa KP Kine
| izbori 2 =
| izbori 2 =
| početak funkcije 2 = [[20. mart]] [[1943]].
| početak funkcije 2 = [[20. 3.|20. mart]] [[1943]].
| kraj funkcije 2 = [[28. septembar]] [[1956]].
| kraj funkcije 2 = [[28. 9.|28. septembar]] [[1956]].
| prethodnik 2 = [[Džang Ventjen]]
| prethodnik 2 = [[Džang Ventjen]]
| naslednik 2 = on (kao sekretar Centralnog komiteta)
| naslednik 2 = on (kao sekretar Centralnog komiteta)
| funkcija 3 = Sekretar Centralne vojne komisije KP Kine
| funkcija 3 = Sekretar Centralne vojne komisije KP Kine
| izbori 3 =
| izbori 3 =
| početak funkcije 3 = [[23. avgust]] [[1945]] – [[1949]].
| početak funkcije 3 = [[23. 8.|23. avgust]] [[1945]] – [[1949]].
| kraj funkcije 3 = <br />[[8. septembar]] [[1954]] — [[9. septembar]] [[1976]].
| kraj funkcije 3 = <br />[[8. 9.|8. septembar]] [[1954]] — [[9. 9.|9. septembar]] [[1976]].
| prethodnik 3 = funkcija ustanovljena
| prethodnik 3 = funkcija ustanovljena
| naslednik 3 = [[Hua Guofeng]]
| naslednik 3 = [[Hua Guofeng]]
| funkcija 4 = Predsednik Narodne Republike Kine
| funkcija 4 = Predsednik Narodne Republike Kine
| izbori 4 =
| izbori 4 =
| početak funkcije 4 = [[27. septembar]] [[1954]].
| početak funkcije 4 = [[27. 9.|27. septembar]] [[1954]].
| kraj funkcije 4 = [[27. april]] [[1959]].
| kraj funkcije 4 = [[27. 4.|27. april]] [[1959]].
| prethodnik 4 = funkcija ustanovljena
| prethodnik 4 = funkcija ustanovljena
| naslednik 4 = [[Lju Šaoći]]
| naslednik 4 = [[Lju Šaoći]]
| funkcija 5 = Član Nacionalnog narodnog kongresa
| funkcija 5 = Član Nacionalnog narodnog kongresa
| izbori 5 =
| izbori 5 =
| početak funkcije 5 = [[15. septembar]] [[1954]] — [[18. april]] [[1959]].
| početak funkcije 5 = [[15. 9.|15. septembar]] [[1954]] — [[18. 4.|18. april]] [[1959]].
| kraj funkcije 5 = <br />[[21. decembar]] [[1964]] — [[9. septembar]] [[1976]].
| kraj funkcije 5 = <br />[[21. 12.|21. decembar]] [[1964]] — [[9. 9.|9. septembar]] [[1976]].
| prethodnik 5 =
| prethodnik 5 =
| naslednik 5 =
| naslednik 5 =
}}
}}
'''Mao Tse-tung''' ili '''Mao Zedong''' ([[26. 12.]] [[1893]]. - [[9. 9.]] [[1976]].) je [[Kina|kineski]] političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik koji se smatra najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj historiji i jednom od najvažnijih ličnosti [[20. vijek]]a.
'''Mao Tse-tung''' ili '''Mao Zedong''' ([[26. 12.]] [[1893]]. - [[9. 9.]] [[1976]].) je [[narodna Republika Kina|kineski]] političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik koji se smatra najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj historiji i jednom od najvažnijih ličnosti [[20. vijek]]a.


Kao dijete imućnih seljaka se tokom školovanja uključio u radikalnu politiku, da bi godine [[1921]]. postao članom [[Komunistička partija Kine|KP Kine]]. Kao jedan od vođa KP Kine izbjegao je [[bijeli teror]] godine [[1927]]. U planinama jugoistočne Kine je započeo ustanak i stvorio [[Kineska sovjetska republika|Kinesku sovjetsku republiku]] te razvio vlastitu marksističko-lenjinističku doktrinu koja će se poslije nazvati [[maoizam]]. Njegovo inzistiranje na seljacima kao bazi revolucionarnog pokreta i gerilskoj strategiji je dovelo do sukoba s dogmatima koji su inzistirali na oslanjanju na radničku klasu i borbu u gradovima. Mao je taj sukob izgubio, pa su kineski komunisti, odbacivši njegovu strategiju poraženi u sukobu s nacionalističkom vojskom [[Chang-Kai-Shek]]a i prisiljeni na [[Dugi marš]] u [[Yenan]]. Tamo se Mao ponovno nametnuo kao vođa i iz te baze rukovodio borbom protiv Changa i japanskih osvajača koji su napali Kinu godine [[1937]]. Nakon japanskog poraza u [[Drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]] komunisti i nacionalisti su nastavili rat, da bi krajem [[1949]]. komunisti odnijeli konačnu pobjedu. 1. oktobra 1949. je proglašena [[NR Kina]], a preživjeli nacionalisti su pobjegli na otok [[Tajvan]], koji se danas službeno smatra "otpadnutom" kineskom provincijom.
Kao dijete imućnih seljaka se tokom školovanja uključio u radikalnu politiku, da bi godine [[1921]]. postao članom [[Komunistička partija Kine|KP Kine]]. Kao jedan od vođa KP Kine izbjegao je [[bijeli teror]] godine [[1927]]. U planinama jugoistočne Kine je započeo ustanak i stvorio [[Kineska sovjetska republika|Kinesku sovjetsku republiku]] te razvio vlastitu marksističko-lenjinističku doktrinu koja će se poslije nazvati [[maoizam]]. Njegovo inzistiranje na seljacima kao bazi revolucionarnog pokreta i gerilskoj strategiji je dovelo do sukoba s dogmatima koji su inzistirali na oslanjanju na radničku klasu i borbu u gradovima. Mao je taj sukob izgubio, pa su kineski komunisti, odbacivši njegovu strategiju poraženi u sukobu s nacionalističkom vojskom [[Chang-Kai-Shek]]a i prisiljeni na [[Dugi marš]] u [[Yan'an|Yenan]]. Tamo se Mao ponovno nametnuo kao vođa i iz te baze rukovodio borbom protiv Changa i japanskih osvajača koji su napali Kinu godine [[1937]]. Nakon japanskog poraza u [[Drugi svjetski rat|drugom svjetskom ratu]] komunisti i nacionalisti su nastavili rat, da bi krajem [[1949]]. komunisti odnijeli konačnu pobjedu. 1. oktobra 1949. je proglašena [[Narodna Republika Kina|NR Kina]], a preživjeli nacionalisti su pobjegli na otok [[Tajvan]], koji se danas službeno smatra "otpadnutom" kineskom provincijom.


Mao Tse-tung je tako nakon više od jednog vijeka po prvi put uspio sve kineske teritorije staviti pod jednu vlast i okončati građanske ratove, ustanke i revolucije. Godinu dana kasnije je uspješna kineska intervencija u [[Korejski rat|korejskom ratu]] povećala prestiž mlade države. Prvih devet godina pod Mao Tse-tungom su također zapamćene po uvođenju niza reformi - pojednostavljanju kineske abecede u svrhu povećanja pismenosti, zaustavljanju inflacije i agrarnoj reformi. No, sva su ta dostignuća zasjenjena ekonomskom katastrofom u koju se pretvorio [[Veliki korak naprijed]]. Nešto kasnije se NR Kina odmetnula od svog tradicionalnog saveznika [[SSSR]]-a i postala jednom od najizoliranijih država svijeta. Pod Mao Tse-tungom Kina je stvorila i testirala [[nuklearno oružje]] i tako postala nuklearnom silom. U nastojanju da suzbije opoziciju svojoj vlasti, Mao je godine [[1966]]. pokrenuo [[Kulturna revolucija|Kulturnu revoluciju]] koja je dovela do općeg ekonomskog i društvenog kaosa. Kaos je zaustavljen tek nekoliko godina kasnije.
Mao Tse-tung je tako nakon više od jednog vijeka po prvi put uspio sve kineske teritorije staviti pod jednu vlast i okončati građanske ratove, ustanke i revolucije. Godinu dana kasnije je uspješna kineska intervencija u [[Korejski rat|korejskom ratu]] povećala prestiž mlade države. Prvih devet godina pod Mao Tse-tungom su također zapamćene po uvođenju niza reformi - pojednostavljanju kineske abecede u svrhu povećanja pismenosti, zaustavljanju inflacije i agrarnoj reformi. No, sva su ta dostignuća zasjenjena ekonomskom katastrofom u koju se pretvorio [[Veliki skok naprijed|Veliki korak naprijed]]. Nešto kasnije se NR Kina odmetnula od svog tradicionalnog saveznika [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a i postala jednom od najizoliranijih država svijeta. Pod Mao Tse-tungom Kina je stvorila i testirala [[nuklearno oružje]] i tako postala nuklearnom silom. U nastojanju da suzbije opoziciju svojoj vlasti, Mao je godine [[1966]]. pokrenuo [[Kulturna revolucija|Kulturnu revoluciju]] koja je dovela do općeg ekonomskog i društvenog kaosa. Kaos je zaustavljen tek nekoliko godina kasnije.


==Kontroverze==
==Kontroverze==
Red 57: Red 57:
Kult ličnosti koji je započeo za Maovog života u NR Kini je nastavljen i nakon njegove smrti. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, dotle ga u ostatku svijeta, pogotovo među [[Antikomunizam|antikomunističkom]] javnošću, smatraju jednim od najvećih zlotvora 20. vijeka. S druge strane, mnogi njegovu revolucionarnu strategiju smatraju jednim od najblistavijih primjera vojne teorije.
Kult ličnosti koji je započeo za Maovog života u NR Kini je nastavljen i nakon njegove smrti. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, dotle ga u ostatku svijeta, pogotovo među [[Antikomunizam|antikomunističkom]] javnošću, smatraju jednim od najvećih zlotvora 20. vijeka. S druge strane, mnogi njegovu revolucionarnu strategiju smatraju jednim od najblistavijih primjera vojne teorije.


Primjerice, [[Yang Jisheng]], glavni urednik kineske agencije za vijesti [[Xinhua]], je 1990-ih iskoristio svoj status kako bi istražio tajne arhive države. Po njima je zaključio da je Maov projekt [[Veliki korak naprijed]] od 1959. do 1961. doveo do masovne gladi od koje je preminulo 36 milijuna ljudi, među njima i njegov otac.<ref>{{cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-20410424| author=Paul Mason| publisher=BBC News| title=Yang Jisheng: The man who discovered 36 million dead| accessdate=6. veljače 2013}}</ref> 1966., Mao je započeo još jedan projekt, nazvan [[Kulturna revolucija]], kojim bi se uništilo "četiri starine": stari običaji, stara kultura, stare navike i stare ideje. Samo u Pekingu, stoga je uništeno tisuću neprocjenjivih starih hramova, relikvija i spomenika - sve primjere kineske povijesti. <ref>{{cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/magazine-19821144| author=Carrie Gracie| publisher=BBC News| title=The Duke of Zhou: The man who was Confucius's hero| date=2. listopada 2012| accessdate=6. veljače 2013}}</ref>
Primjerice, [[Yang Jisheng]], glavni urednik kineske agencije za vijesti [[Xinhua]], je 1990-ih iskoristio svoj status kako bi istražio tajne arhive države. Po njima je zaključio da je Maov projekt [[Veliki skok naprijed|Veliki korak naprijed]] od 1959. do 1961. doveo do masovne gladi od koje je preminulo 36 milijuna ljudi, među njima i njegov otac.<ref>{{cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/world-20410424| author=Paul Mason| publisher=BBC News| title=Yang Jisheng: The man who discovered 36 million dead| accessdate=6. veljače 2013}}</ref> 1966., Mao je započeo još jedan projekt, nazvan [[Kulturna revolucija]], kojim bi se uništilo "četiri starine": stari običaji, stara kultura, stare navike i stare ideje. Samo u Pekingu, stoga je uništeno tisuću neprocjenjivih starih hramova, relikvija i spomenika - sve primjere kineske povijesti. <ref>{{cite news|url=http://www.bbc.co.uk/news/magazine-19821144| author=Carrie Gracie| publisher=BBC News| title=The Duke of Zhou: The man who was Confucius's hero| date=2. listopada 2012| accessdate=6. veljače 2013}}</ref>


U svojoj knjizi ''Mao: The Unknown Story'', Jung Chang i Jon Halliday navode da je Mao "[[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|odgovoran za preko 70 milijuna smrti]] u mirnodopskom razdoblju Kine, više od ijednog diktatora 20. stoljeća" te ga kritiziraju jer je zamislio "društvo mrtvih mozgova, lišeno civilizacije, deprivirano zastupljenosti ljudskih osjećaja, nastanjeno stadom bez senzibilnosti, koje bi automatski izvršavalo sve njegove naredbe."<ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/2005/10/30/arts/30iht-booklun.html| author=Michiko Kakutani| publisher=New York Times| title=Mao: The Unknown Story| date=30. listopada 2005| accessdate=6. veljače 2013}}</ref>
U svojoj knjizi ''Mao: The Unknown Story'', Jung Chang i Jon Halliday navode da je Mao "[[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|odgovoran za preko 70 milijuna smrti]] u mirnodopskom razdoblju Kine, više od ijednog diktatora 20. stoljeća" te ga kritiziraju jer je zamislio "društvo mrtvih mozgova, lišeno civilizacije, deprivirano zastupljenosti ljudskih osjećaja, nastanjeno stadom bez senzibilnosti, koje bi automatski izvršavalo sve njegove naredbe."<ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/2005/10/30/arts/30iht-booklun.html| author=Michiko Kakutani| publisher=New York Times| title=Mao: The Unknown Story| date=30. listopada 2005| accessdate=6. veljače 2013}}</ref>

Verzija na datum 16 juni 2013 u 23:18

Mao Cedung
Mao Tse-tung

Biografija
Datum rođenja 26. decembar 1893.
Mesto rođenja Šaošan, Hunan (Šablon:Country data Dinastija Ćing Kina)
Datum smrti 9. septembar 1976.
Mesto smrti Peking ( Kina)
Politička partija Komunistička partija Kine
Supružnik Luo Jisju (1907-1910)
Jang Kajhuej (1910-1920)
He Cidžen (1930-1937)
Đang Ćing (1939-1976)
Profesija političar
Mandat(i)
Sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Kine
19. jun 1945. — 9. septembar 1976.
Prethodnik on (kao sekretar Centralnog politibiroa)
Naslednik Hua Guofeng
Sekretar Centralnog politbiroa KP Kine
20. mart 1943. — 28. septembar 1956.
Prethodnik Džang Ventjen
Naslednik on (kao sekretar Centralnog komiteta)
Sekretar Centralne vojne komisije KP Kine
23. avgust 19451949. —
8. septembar 19549. septembar 1976.
Prethodnik funkcija ustanovljena
Naslednik Hua Guofeng
Predsednik Narodne Republike Kine
27. septembar 1954. — 27. april 1959.
Prethodnik funkcija ustanovljena
Naslednik Lju Šaoći
Član Nacionalnog narodnog kongresa
15. septembar 195418. april 1959. —
21. decembar 19649. septembar 1976.

Mao Tse-tung ili Mao Zedong (26. 12. 1893. - 9. 9. 1976.) je kineski političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik koji se smatra najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj historiji i jednom od najvažnijih ličnosti 20. vijeka.

Kao dijete imućnih seljaka se tokom školovanja uključio u radikalnu politiku, da bi godine 1921. postao članom KP Kine. Kao jedan od vođa KP Kine izbjegao je bijeli teror godine 1927. U planinama jugoistočne Kine je započeo ustanak i stvorio Kinesku sovjetsku republiku te razvio vlastitu marksističko-lenjinističku doktrinu koja će se poslije nazvati maoizam. Njegovo inzistiranje na seljacima kao bazi revolucionarnog pokreta i gerilskoj strategiji je dovelo do sukoba s dogmatima koji su inzistirali na oslanjanju na radničku klasu i borbu u gradovima. Mao je taj sukob izgubio, pa su kineski komunisti, odbacivši njegovu strategiju poraženi u sukobu s nacionalističkom vojskom Chang-Kai-Sheka i prisiljeni na Dugi marš u Yenan. Tamo se Mao ponovno nametnuo kao vođa i iz te baze rukovodio borbom protiv Changa i japanskih osvajača koji su napali Kinu godine 1937. Nakon japanskog poraza u drugom svjetskom ratu komunisti i nacionalisti su nastavili rat, da bi krajem 1949. komunisti odnijeli konačnu pobjedu. 1. oktobra 1949. je proglašena NR Kina, a preživjeli nacionalisti su pobjegli na otok Tajvan, koji se danas službeno smatra "otpadnutom" kineskom provincijom.

Mao Tse-tung je tako nakon više od jednog vijeka po prvi put uspio sve kineske teritorije staviti pod jednu vlast i okončati građanske ratove, ustanke i revolucije. Godinu dana kasnije je uspješna kineska intervencija u korejskom ratu povećala prestiž mlade države. Prvih devet godina pod Mao Tse-tungom su također zapamćene po uvođenju niza reformi - pojednostavljanju kineske abecede u svrhu povećanja pismenosti, zaustavljanju inflacije i agrarnoj reformi. No, sva su ta dostignuća zasjenjena ekonomskom katastrofom u koju se pretvorio Veliki korak naprijed. Nešto kasnije se NR Kina odmetnula od svog tradicionalnog saveznika SSSR-a i postala jednom od najizoliranijih država svijeta. Pod Mao Tse-tungom Kina je stvorila i testirala nuklearno oružje i tako postala nuklearnom silom. U nastojanju da suzbije opoziciju svojoj vlasti, Mao je godine 1966. pokrenuo Kulturnu revoluciju koja je dovela do općeg ekonomskog i društvenog kaosa. Kaos je zaustavljen tek nekoliko godina kasnije.

Kontroverze

Ovaj članak je dio serije:
Marksizam
Sociologija i antropologija
Otuđenje
Buržoazija
Klasna svijest
Komunizam
Kulturalna hegemonija
Izrabljivanje
Ideologija
Proletarijat
Ekonomija
Marksistička politička ekonomija
Radna snaga
Zakon vrijednosti
Sredstva proizvodnje
Način proizvodnje
Proizvodne snage
Višak rada
Višak vrijednosti
Naknada za rad
Historija
Kapitalistička proizvodnja
Klasna borba
Diktatura proleterijata
Izvorna akumulacija
Proleterska revolucija
Proleterska internacionala
Svjetska revolucija
Filozofija
Marksistička filozofija
Historijski materijalizam
Dijalektički materijalizam
Socijalizam
Analitički marksizam
Autonomni pokreti
Feministički marksizam
Humanistički marksizam
Strukturalni marksizam
Zapadnjački marksizam
Istaknuti marksisti
Karl Marx
Friedrich Engels
Karl Kautsky
Vladimir Lenjin
Lav Trocki
Josif Staljin
Rosa Luxemburg
Mao Ce tung
Georg Lukács
Antonio Gramsci
Karl Korsch
Frankfurtska škola
Louis Althusser
Paul Lafargue
Kritike
Kritika marksizma

Kult ličnosti koji je započeo za Maovog života u NR Kini je nastavljen i nakon njegove smrti. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, dotle ga u ostatku svijeta, pogotovo među antikomunističkom javnošću, smatraju jednim od najvećih zlotvora 20. vijeka. S druge strane, mnogi njegovu revolucionarnu strategiju smatraju jednim od najblistavijih primjera vojne teorije.

Primjerice, Yang Jisheng, glavni urednik kineske agencije za vijesti Xinhua, je 1990-ih iskoristio svoj status kako bi istražio tajne arhive države. Po njima je zaključio da je Maov projekt Veliki korak naprijed od 1959. do 1961. doveo do masovne gladi od koje je preminulo 36 milijuna ljudi, među njima i njegov otac.[1] 1966., Mao je započeo još jedan projekt, nazvan Kulturna revolucija, kojim bi se uništilo "četiri starine": stari običaji, stara kultura, stare navike i stare ideje. Samo u Pekingu, stoga je uništeno tisuću neprocjenjivih starih hramova, relikvija i spomenika - sve primjere kineske povijesti. [2]

U svojoj knjizi Mao: The Unknown Story, Jung Chang i Jon Halliday navode da je Mao "odgovoran za preko 70 milijuna smrti u mirnodopskom razdoblju Kine, više od ijednog diktatora 20. stoljeća" te ga kritiziraju jer je zamislio "društvo mrtvih mozgova, lišeno civilizacije, deprivirano zastupljenosti ljudskih osjećaja, nastanjeno stadom bez senzibilnosti, koje bi automatski izvršavalo sve njegove naredbe."[3]

Izvori

  1. Paul Mason. „Yang Jisheng: The man who discovered 36 million dead”. BBC News. Pristupljeno 6. veljače 2013. 
  2. Carrie Gracie (2. listopada 2012). „The Duke of Zhou: The man who was Confucius's hero”. BBC News. Pristupljeno 6. veljače 2013. 
  3. Michiko Kakutani (30. listopada 2005). „Mao: The Unknown Story”. New York Times. Pristupljeno 6. veljače 2013. 

Vanjske veze

Šablon:Link FA Šablon:Link FA