Leoncija (kćer Lava I) – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 5 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q2542817 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1: Red 1:
'''Leoncija''' ili '''Leontija''' (457 - iza 479) je bila [[Istočno Rimsko Carstvo|istočnorimska]] princeza, odnosno kćer cara [[Lav I (car)|Lava I]] i carice [[Verina|Verine]]. Bila je mlađa sestra buduće carice [[Arijadna (carica)|Arijadne]]. Otac ju je 470. namjeravao udati za [[Julius Patricius|Julija Patricija]], sina [[Alani|alanskog]] vojskovođe [[Aspar]]a, koji je služio kao istočnorimski ''[[magister militum]]''. S obzirom da su otac i sin bili [[arijanstvo|arijanci]], na vijest o braku su izbili [[neredi]] na [[Carigradski hipodrom|Hipodromu]], jer se [[pravoslavlje|pravoslavno]] svećenstvo i narod nisu mogli pomiriti s mogućnošću da preko tog braka na prijestolje dođe arijanac. Neredi su smireni tek kada je Julije svečano obećao da će se preobratiti na pravoslavlje. Godine 471. brak je prestao nakon atentata na Julija. Leoncija se udala za [[Marcijan (uzurpator)|Marcijana]], sina [[Zapadno Rimsko Carstvo|zapadnorimskog]] cara [[Antemije|Antemija]]. Nakon 474. je na prijestolje došao [[Zenon (car)|Zenon]], Arijadnin muž. Leoncija i Marcijan su ga pokušali svrgnuti, ali bez rezultata.
'''Leoncija''' ili '''Leontija''' (457 - iza 479) je bila [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|istočnorimska]] princeza, odnosno kćer cara [[Car Lav I|Lava I]] i carice [[Verina|Verine]]. Bila je mlađa sestra buduće carice [[Arijadna (carica)|Arijadne]]. Otac ju je 470. namjeravao udati za [[Julije Patricije|Julija Patricija]], sina [[Alani|alanskog]] vojskovođe [[Aspar]]a, koji je služio kao istočnorimski ''[[magister Militum|magister militum]]''. S obzirom da su otac i sin bili [[arijanstvo|arijanci]], na vijest o braku su izbili [[neredi]] na [[Hipodrom u Carigradu|Hipodromu]], jer se [[pravoslavlje|pravoslavno]] svećenstvo i narod nisu mogli pomiriti s mogućnošću da preko tog braka na prijestolje dođe arijanac. Neredi su smireni tek kada je Julije svečano obećao da će se preobratiti na pravoslavlje. Godine 471. brak je prestao nakon atentata na Julija. Leoncija se udala za [[Markijan (uzurpator)|Marcijana]], sina [[zapadno Rimsko carstvo|zapadnorimskog]] cara [[Antemije|Antemija]]. Nakon 474. je na prijestolje došao [[Zenon (car)|Zenon]], Arijadnin muž. Leoncija i Marcijan su ga pokušali svrgnuti, ali bez rezultata.


== Literatura ==
== Literatura ==

Verzija na datum 16 juni 2013 u 07:39

Leoncija ili Leontija (457 - iza 479) je bila istočnorimska princeza, odnosno kćer cara Lava I i carice Verine. Bila je mlađa sestra buduće carice Arijadne. Otac ju je 470. namjeravao udati za Julija Patricija, sina alanskog vojskovođe Aspara, koji je služio kao istočnorimski magister militum. S obzirom da su otac i sin bili arijanci, na vijest o braku su izbili neredi na Hipodromu, jer se pravoslavno svećenstvo i narod nisu mogli pomiriti s mogućnošću da preko tog braka na prijestolje dođe arijanac. Neredi su smireni tek kada je Julije svečano obećao da će se preobratiti na pravoslavlje. Godine 471. brak je prestao nakon atentata na Julija. Leoncija se udala za Marcijana, sina zapadnorimskog cara Antemija. Nakon 474. je na prijestolje došao Zenon, Arijadnin muž. Leoncija i Marcijan su ga pokušali svrgnuti, ali bez rezultata.

Literatura

  • Alemany, Agustí, Sources on the Alans: A Critical Compilation, Brill Academic Publishers, 2000, ISBN 9004114424, p. 114.
  • Amory, Patrick, People and Identity in Ostrogothic Italy, 489-554, Cambridge University Press, 1997, ISBN 0521526353, p. 284, 288.
  • Bury, John Bagnall, "X.1 Leo I (A.D. 457‑474)", History of the Later Roman Empire, 1958, Dover Books, pp. 389–395
  • Thiele, Andreas, Erzählende genealogische Stammtafeln zur europäischen Geschichte Band III Europäische Kaiser-, Königs- und Fürstenhäuser Ergänzungsband, R.G. Fischer Verlag 1994 Tafel 490
  • Williams, Stephen, The Rome That Did Not Fall: the survival of the East in the fifth century, Routledge, 1999, ISBN 0415154030, p. 180.