Lavoslav Ružička – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 36 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q122996 (translate me)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 6: Red 6:
| ime_rođenja = 13. septembar 1887
| ime_rođenja = 13. septembar 1887
| mjesto_rođenja = [[Vukovar]], [[Austro-Ugarska]]
| mjesto_rođenja = [[Vukovar]], [[Austro-Ugarska]]
| državljanstvo = [[Švicarska]]
| državljanstvo = [[Švajcarska|Švicarska]]
| nacionalnost = [[hrvatska]]
| nacionalnost = [[hrvatska]]
| datum_smrti = {{death date and age|1976|09|26|1887|09|13|df=y}}
| datum_smrti = {{death date and age|1976|09|26|1887|09|13|df=y}}
| mjesto_smrti = [[Mammern]], [[Švicarska]]
| mjesto_smrti = [[Mammern]], [[Švajcarska|Švicarska]]
| polje = [[Biokemija]]
| polje = [[Biohemija|Biokemija]]
| radno_mjesto = [[ETH Zurich]]
| radno_mjesto = [[ETH Zurich]]
| alma_mater = [[Universität Karlsruhe (TH)|Technische Hochschule Karlsruhe]]
| alma_mater = [[Universität Karlsruhe (TH)|Technische Hochschule Karlsruhe]]
| doktorski_savjetnik = [[Hermann Staudinger]]
| doktorski_savjetnik = [[Hermann Staudinger]]
| poznat_po = [[terpeni]]
| poznat_po = [[terpeni]]
| nagrade = [[Nobelova nagrada za kemiju]] (1939)
| nagrade = [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelova nagrada za kemiju]] (1939)
}}
}}


'''Lavoslav (Leopold) Ružička''' ([[Vukovar]], [[13. rujna]] [[1887]]. - [[Mammern]], [[Švicarska]], [[26. rujna]] [[1976]].) dobitnik je [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]], te je prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za [[Znanost|znanost]], dva za [[Medicina|medicinu]], te po jednog za [[Prirodoslovne znanosti|prirodoslovne znanosti]] i [[Pravo|pravo]]).
'''Lavoslav (Leopold) Ružička''' ([[Vukovar]], [[13. 9.|13. rujna]] [[1887]]. - [[Mammern]], [[Švajcarska|Švicarska]], [[26. 9.|26. rujna]] [[1976]].) dobitnik je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelove nagrade za kemiju]], te je prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za [[nauka|znanost]], dva za [[Medicina|medicinu]], te po jednog za [[Prirodoslovne znanosti|prirodoslovne znanosti]] i [[Pravo|pravo]]).


== Mladost i obrazovanje ==
== Mladost i obrazovanje ==
Ružička je rođen u [[Vukovar|Vukovaru]] (u to vrijeme dio [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]). Potječe iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u [[Osijek|Osijeku]]. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je [[kemija|kemiju]], vjerojatno zbog toga što se nadao poslu u novo otvorenoj rafineriji [[šećer]]a u Osijeku.
Ružička je rođen u [[Vukovar|Vukovaru]] (u to vrijeme dio [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]). Potječe iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u [[Osijek|Osijeku]]. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je [[kemija|kemiju]], vjerojatno zbog toga što se nadao poslu u novo otvorenoj rafineriji [[šećer]]a u Osijeku.


Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u [[Karlsruhe]]u u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. [[organska kemija]].
Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u [[Karlsruhe]]u u [[Nemačka|Njemačkoj]]. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. [[organska kemija]].


Ondje je Ružička uspostavio uspješnu suradnju s [[Hermann Staudinger|Hermannom Staudingerom]]. Radeći s njim, 1910. dobiva svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u [[Zurich]] i postaje njegov asistent.
Ondje je Ružička uspostavio uspješnu suradnju s [[Hermann Staudinger|Hermannom Staudingerom]]. Radeći s njim, 1910. dobiva svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u [[Zürich|Zurich]] i postaje njegov asistent.


== Rad i istraživanje ==
== Rad i istraživanje ==
Ružičkini prvi radovi bili su s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život ostao je na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke ''Pyrethrum cinerariifolium'' dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s kemijom tarpena - veoma interesantnog [[Industrija|industriji]] parfema. Namjeravao je započeti samostalna istraživanja, te je uspostavio uspješnu i produktivnu suradnju s "Cie Company" (kasnije "Firmenich") u [[Ženeva|Ženevi]].
Ružičkini prvi radovi bili su s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život ostao je na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke ''Pyrethrum cinerariifolium'' dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s kemijom tarpena - veoma interesantnog [[Industrija|industriji]] parfema. Namjeravao je započeti samostalna istraživanja, te je uspostavio uspješnu i produktivnu suradnju s "Cie Company" (kasnije "Firmenich") u [[Ženeva|Ženevi]].


1916. - 1917., dobiva podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema ''Haarman & Reimer'' iz Holzmindena u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Zbog znanja iz područja tarpena, [[1918]]. postaje izvanredni profesor, a [[1923]]. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Sveučilištu u Zurichu.
1916. - 1917., dobiva podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema ''Haarman & Reimer'' iz Holzmindena u [[Nemačka|Njemačkoj]]. Zbog znanja iz područja tarpena, [[1918]]. postaje izvanredni profesor, a [[1923]]. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Sveučilištu u Zurichu.


Godine [[1921]]. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema ''Chuit, Naef & Firmenich''. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost, te iz [[Zürich]]a odlazi u [[Basel]]. Godine [[1927]]. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u [[Utrecht]]u u [[Nizozemska|Nizozemskoj]]. Ondje ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u [[Švicarska|Švicarsku]], gdje postaje vodeći stručnjak na području [[kemijska industrija|kemijske industrije]].
Godine [[1921]]. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema ''Chuit, Naef & Firmenich''. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost, te iz [[Zürich]]a odlazi u [[Basel]]. Godine [[1927]]. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u [[Utrecht]]u u [[Holandija|Nizozemskoj]]. Ondje ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u [[Švajcarska|Švicarsku]], gdje postaje vodeći stručnjak na području [[hemijska industrija|kemijske industrije]].


Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor [[organska kemija|organske kemije]] i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i [[steroid|steroide]]. Nakon uspješne sinteze spolnih [[hormon|hormona]] ([[androsteron|androsterona]] i [[testosteron|testosterona]]), njegov [[laboratorij]] postaje vodeći na polju organske kemije.
Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor [[organska kemija|organske kemije]] i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i [[steroid|steroide]]. Nakon uspješne sinteze spolnih [[hormoni|hormona]] ([[androsteron|androsterona]] i [[testosteron|testosterona]]), njegov [[laboratorij]] postaje vodeći na polju organske kemije.


Godine [[1939]]. osvaja zajedno s [[Adolf Butenandt|Adolfom Butendandtom]] [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]] za kemiju. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], neki od njegovih najboljih suradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i obećavajuće znanstvenike, među kojima je i [[Vladimir Prelog]].
Godine [[1939]]. osvaja zajedno s [[Adolf Butenandt|Adolfom Butendandtom]] [[Nobelova nagrada|Nobelovu nagradu]] za kemiju. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], neki od njegovih najboljih suradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i obećavajuće znanstvenike, među kojima je i [[Vladimir Prelog]].


Okrenuo se proučavanju novih područja: [[biokemija|biokemije]]; problemima [[evolucija (biologija)|evolucije]] i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine [[1957]]., Ružička odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.
Okrenuo se proučavanju novih područja: [[biohemija|biokemije]]; problemima [[evolucija (biologija)|evolucije]] i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine [[1957]]., Ružička odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.


Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u [[SFRJ]], te je uspostavio Švicarsko-Jugoslavensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] u [[Zagreb|Zagrebu]]. U [[Švicarska|Švicarskoj]] je osnovana nagrada "Ružička" za mlade znanstvenike iz koji rade u Švicarskoj. U rodnom mu je [[Vukovar|Vukovaru]] u čast otvoren [[muzej]] (1977.), koji nažalost uništen 1991. za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]].
Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]], te je uspostavio Švicarsko-Jugoslavensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] u [[Zagreb|Zagrebu]]. U [[Švajcarska|Švicarskoj]] je osnovana nagrada "Ružička" za mlade znanstvenike iz koji rade u Švicarskoj. U rodnom mu je [[Vukovar|Vukovaru]] u čast otvoren [[muzej]] (1977.), koji nažalost uništen 1991. za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]].


== Eksterni linkovi ==
== Eksterni linkovi ==

Verzija na datum 16 juni 2013 u 05:01

Lavoslav Stjepan Ružička
Rođenje
Vukovar, Austro-Ugarska
Smrt 26. 9. 1976. (dob: 89)
Mammern, Švicarska
Državljanstvo Švicarska
Polje Biokemija
Alma mater Technische Hochschule Karlsruhe
Akademski mentor Hermann Staudinger
Poznat po terpeni
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju (1939)

Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 13. rujna 1887. - Mammern, Švicarska, 26. rujna 1976.) dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju, te je prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za znanost, dva za medicinu, te po jednog za prirodoslovne znanosti i pravo).

Mladost i obrazovanje

Ružička je rođen u Vukovaru (u to vrijeme dio Austro-Ugarske). Potječe iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u Osijeku. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je kemiju, vjerojatno zbog toga što se nadao poslu u novo otvorenoj rafineriji šećera u Osijeku.

Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u Karlsruheu u Njemačkoj. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. organska kemija.

Ondje je Ružička uspostavio uspješnu suradnju s Hermannom Staudingerom. Radeći s njim, 1910. dobiva svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u Zurich i postaje njegov asistent.

Rad i istraživanje

Ružičkini prvi radovi bili su s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život ostao je na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s kemijom tarpena - veoma interesantnog industriji parfema. Namjeravao je započeti samostalna istraživanja, te je uspostavio uspješnu i produktivnu suradnju s "Cie Company" (kasnije "Firmenich") u Ženevi.

1916. - 1917., dobiva podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema Haarman & Reimer iz Holzmindena u Njemačkoj. Zbog znanja iz područja tarpena, 1918. postaje izvanredni profesor, a 1923. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Sveučilištu u Zurichu.

Godine 1921. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema Chuit, Naef & Firmenich. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost, te iz Züricha odlazi u Basel. Godine 1927. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu u Nizozemskoj. Ondje ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u Švicarsku, gdje postaje vodeći stručnjak na području kemijske industrije.

Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor organske kemije i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i steroide. Nakon uspješne sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona), njegov laboratorij postaje vodeći na polju organske kemije.

Godine 1939. osvaja zajedno s Adolfom Butendandtom Nobelovu nagradu za kemiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, neki od njegovih najboljih suradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i obećavajuće znanstvenike, među kojima je i Vladimir Prelog.

Okrenuo se proučavanju novih područja: biokemije; problemima evolucije i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine 1957., Ružička odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.

Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u SFRJ, te je uspostavio Švicarsko-Jugoslavensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U Švicarskoj je osnovana nagrada "Ružička" za mlade znanstvenike iz koji rade u Švicarskoj. U rodnom mu je Vukovaru u čast otvoren muzej (1977.), koji nažalost uništen 1991. za vrijeme Domovinskog rata.

Eksterni linkovi