Georgi Manijak – razlika između verzija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
| Red 1: | Red 1: | ||
[[Image:The seizure of Edessa in Syria by the Byzantine army and the Arabic counterattack from the Chronicle of John Skylitzes.jpg|thumb|Manijak osvaja Edesu]] |
[[Image:The seizure of Edessa in Syria by the Byzantine army and the Arabic counterattack from the Chronicle of John Skylitzes.jpg|thumb|Manijak osvaja Edesu]] |
||
'''Georgi Manijak''' ({{Lang-el|Γεώργιος Μανιάκης}}; Georgios Maniakos; {{Lang-it|Giorgio Maniace}}; ? - 1043) bio je [[ |
'''Georgi Manijak''' ({{Lang-el|Γεώργιος Μανιάκης}}; Georgios Maniakos; {{Lang-it|Giorgio Maniace}}; ? - 1043) bio je [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|bizantski]] general koji se proslavio svojim uspjesima [[vizantijsko-arapski ratovi|protiv Arapa]] na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]] i [[Sicilija|Siciliji]]. |
||
Prvi put se spominje 1031. kada je smjelim ofenzivnim operacijama uspio anulirati posljedice teškog bizantskog poraza [[Bitka kod Azaza (1030)|Azaza]] godinu dana ranije i od [[ |
Prvi put se spominje 1031. kada je smjelim ofenzivnim operacijama uspio anulirati posljedice teškog bizantskog poraza [[Bitka kod Azaza (1030)|Azaza]] godinu dana ranije i od [[Seldžuci|Seldžuka]] preuzeti [[Edesa (Mezopotamija)|Edesu]] koja će sljedećih decenija biti jedno od najvažnijih bizantskih uporište. Godine 1038. je iz Južne Italije pokrenuo veliki pohod na [[Sicilija|Siciliju]] koja je tada bila pod muslimanskom vlašću; među njegovim trupama se nalazila [[Varjaška garda]], uključujući budućeg norveškog kralja [[Harald Hardrada|Haralda Hardradu]] kao i [[normani|normanski]] najamnici pod [[Guglielmo Željeznoruki|Guillameuom de Hautevilleom]]. Tom prilkom je uspio ne samo osvojiti dio otoka, nego je ostavio snažan utisak na svoje varjaške potčinjene, zbog koga se pod imenom Gyrgir spominje u skandidnavskim sagama i opisuje kao "div". |
||
[[File:The Byzantines under Georgios Maniakes land at Sicily and defeat the Arabs.jpg|thumb|Manijakove bizantske trupe se iskrcavaju na Siciliju.]] |
[[File:The Byzantines under Georgios Maniakes land at Sicily and defeat the Arabs.jpg|thumb|Manijakove bizantske trupe se iskrcavaju na Siciliju.]] |
||
Godine 1042. je imenovan [[ |
Godine 1042. je imenovan [[katepanat Italija|katepanom Italije]], ali je njegov položaj došao u opasnost zahvaljujući spletkama Romana Sklira, predvodnika suparničke aristokratske porodice iz [[Mala Azija|Anadolije]]. On je preko svoje sestre uspio protiv Georgija okrenuti ne samo cara [[Konstantin IX Monomah|Konstantina IX Monomaha]], nego čak i zavesti Manijakovu suprugu i preuzeti njegovu kuću i imanja. Kada mu je konačno uspjelo ishoditi Manijakovu smjenu s mjesta katepana, došao je lično u [[Apulija|Apuliju]] od Manijaka preuzeti dužnost. Manijak ne samo što je to odbio učiniti, nego je Sklira dao uhapsiti, a potom mu je oči, uši, usta i nos zapušiti s izmetom te ga mučio na smrt. Nakon toga su ga trupe proglasile za cara te je krenuo marširati na [[Istanbul|Carigrad]]. Kod [[Solun]]a se sukobio sa carskom vojskom, pri čemu je ubijen. Konstantin je zarobljene pobunjenike paradirao na [[Hipodrom u Carigradu|Hipodromu]] posjednute na magarce. |
||
Po Manijaku danas ime nose sicilijanski gradić [[Maniace]], kao i citadela [[Castello Maniace]] u [[Sirakuza|Sirakuzi]]. |
Po Manijaku danas ime nose sicilijanski gradić [[Maniace]], kao i citadela [[Castello Maniace]] u [[Sirakuza|Sirakuzi]]. |
||
| Red 18: | Red 18: | ||
{{S-start}} |
{{S-start}} |
||
{{S-bef|before=[[Synodianos]]}} |
{{S-bef|before=[[Synodianos]]}} |
||
{{S-ttl|title=[[katepan Italije]]|years=1042}} |
{{S-ttl|title=[[katepanat Italija|katepan Italije]]|years=1042}} |
||
{{S-aft|after=[[Pardos]]}} |
{{S-aft|after=[[Pardos]]}} |
||
{{End}} |
{{End}} |
||
Verzija na datum 13 juni 2013 u 15:23
Georgi Manijak (grčki: Γεώργιος Μανιάκης; Georgios Maniakos; italijanski: Giorgio Maniace; ? - 1043) bio je bizantski general koji se proslavio svojim uspjesima protiv Arapa na Bliskom Istoku i Siciliji.
Prvi put se spominje 1031. kada je smjelim ofenzivnim operacijama uspio anulirati posljedice teškog bizantskog poraza Azaza godinu dana ranije i od Seldžuka preuzeti Edesu koja će sljedećih decenija biti jedno od najvažnijih bizantskih uporište. Godine 1038. je iz Južne Italije pokrenuo veliki pohod na Siciliju koja je tada bila pod muslimanskom vlašću; među njegovim trupama se nalazila Varjaška garda, uključujući budućeg norveškog kralja Haralda Hardradu kao i normanski najamnici pod Guillameuom de Hautevilleom. Tom prilkom je uspio ne samo osvojiti dio otoka, nego je ostavio snažan utisak na svoje varjaške potčinjene, zbog koga se pod imenom Gyrgir spominje u skandidnavskim sagama i opisuje kao "div".
Godine 1042. je imenovan katepanom Italije, ali je njegov položaj došao u opasnost zahvaljujući spletkama Romana Sklira, predvodnika suparničke aristokratske porodice iz Anadolije. On je preko svoje sestre uspio protiv Georgija okrenuti ne samo cara Konstantina IX Monomaha, nego čak i zavesti Manijakovu suprugu i preuzeti njegovu kuću i imanja. Kada mu je konačno uspjelo ishoditi Manijakovu smjenu s mjesta katepana, došao je lično u Apuliju od Manijaka preuzeti dužnost. Manijak ne samo što je to odbio učiniti, nego je Sklira dao uhapsiti, a potom mu je oči, uši, usta i nos zapušiti s izmetom te ga mučio na smrt. Nakon toga su ga trupe proglasile za cara te je krenuo marširati na Carigrad. Kod Soluna se sukobio sa carskom vojskom, pri čemu je ubijen. Konstantin je zarobljene pobunjenike paradirao na Hipodromu posjednute na magarce.
Po Manijaku danas ime nose sicilijanski gradić Maniace, kao i citadela Castello Maniace u Sirakuzi.
Izvori
| Prethodi: Synodianos |
katepan Italije 1042 |
Slijedi: Pardos |