Enkratiti – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 2: Red 2:
'''Enkratiti''' (gr. Ἐγκρατηταί ''Egkratetai'' - "samo-savladani", lat. ''abstinentes'', ''continentes'') su bili ranohrišćanski asketski pokret iz [[2. vijek]]a, nastao oko [[170]]. godine.<ref name="Šagi-Bunić"/>
'''Enkratiti''' (gr. Ἐγκρατηταί ''Egkratetai'' - "samo-savladani", lat. ''abstinentes'', ''continentes'') su bili ranohrišćanski asketski pokret iz [[2. vijek]]a, nastao oko [[170]]. godine.<ref name="Šagi-Bunić"/>


[[Irenej Lionski|Irinej]] tvrdi da je [[Tacijan]] bio osnivač i vođa enkratita<ref name="Šagi-Bunić"/>, što potvrđuje i [[Euzebije]].<ref>Eusebius, iv. 28, 29</ref> Irinej navodi sa su nastali pod uticajem [[Saturnin]]a i [[Markion]]a.<ref name="Eusebije"/> Današnji naučnici, pak, smatraju da je razvitak enkratizma bio kompleksniji.<ref>E. PETERSON, Fruehkirche, Judentum und Gnosis, str. 183—220</ref>
[[Irenej Lionski|Irinej]] tvrdi da je [[Tacijan]] bio osnivač i vođa enkratita<ref name="Šagi-Bunić"/>, što potvrđuje i [[Euzebije iz Cezareje|Euzebije]].<ref>Eusebius, iv. 28, 29</ref> Irinej navodi sa su nastali pod uticajem [[Saturnin]]a i [[Markion]]a.<ref name="Eusebije"/> Današnji naučnici, pak, smatraju da je razvitak enkratizma bio kompleksniji.<ref>E. PETERSON, Fruehkirche, Judentum und Gnosis, str. 183—220</ref>


Enkratiti su upražnjavali uzdržavanje od [[meso|mesa]] i [[vino|vina]], a naročito od [[brak]]a. Odbacuju upotrebu vina tako da [[evharistija|evharistiju]] vrše sa vodom.<ref name="Eusebije">[http://www.scribd.com/doc/53070992/Eusebije-Istorija-crkve Eusebije, Istorija crkve] (scribd)</ref> [[Hipolit]] tvrdi da su smatrali sebe jedinim pravednicima. Irinej o njima piše:
Enkratiti su upražnjavali uzdržavanje od [[meso|mesa]] i [[vino|vina]], a naročito od [[brak]]a. Odbacuju upotrebu vina tako da [[euharistija|evharistiju]] vrše sa vodom.<ref name="Eusebije">[http://www.scribd.com/doc/53070992/Eusebije-Istorija-crkve Eusebije, Istorija crkve] (scribd)</ref> [[Hipolit Rimski|Hipolit]] tvrdi da su smatrali sebe jedinim pravednicima. Irinej o njima piše:
{{citat|Propovedaju bezbračnost, odriču da je Bog stvorio svet a takođe su Boga u tajnosti osuđivali što je stvorio muškarca i ženu radi rađanja dece. U svojoj neblagodarnosti Bogu, Tvorcu svega, oni su uvodili uzdržavanja i smatrali su da je nemoguće spasenje prvog čoveka.<ref name="Eusebije"/>|[[Irenej Lionski]]}}
{{citat|Propovedaju bezbračnost, odriču da je Bog stvorio svet a takođe su Boga u tajnosti osuđivali što je stvorio muškarca i ženu radi rađanja dece. U svojoj neblagodarnosti Bogu, Tvorcu svega, oni su uvodili uzdržavanja i smatrali su da je nemoguće spasenje prvog čoveka.<ref name="Eusebije"/>|[[Irenej Lionski]]}}


[[Klement Aleksandrijski]] povezuje enkratizam s nekim indijskim oblicima asketizma.<ref>Klement Aleksandrijski, Strom. 1, 15; 3, 7</ref> Od Klementa znamo za predstavnika enkratizma [[Julije Kasijan|Julija Kasijana]] (oko g. 170. u Egiptu), od kojega je Klement čitao dva spisa: ''Exegetica'' i »''O uzdržavanju ili o eunuhiji''« (''Peri enkrateias e peri eunouchias''). Kasijan je u drugom spisu osuđivao svaki [[seksualni odnos]], a u svoju potvrdu je citirao [[Egipatsko Evanđelje]]. Po Klementu, Julije Kasijan je naučavao i [[doketizam]], i on ga dovodi u vezu s [[Marcion]]om i [[Valentin]]om.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>
[[Klement Aleksandrijski]] povezuje enkratizam s nekim indijskim oblicima asketizma.<ref>Klement Aleksandrijski, Strom. 1, 15; 3, 7</ref> Od Klementa znamo za predstavnika enkratizma [[Julije Kasijan|Julija Kasijana]] (oko g. 170. u Egiptu), od kojega je Klement čitao dva spisa: ''Exegetica'' i »''O uzdržavanju ili o eunuhiji''« (''Peri enkrateias e peri eunouchias''). Kasijan je u drugom spisu osuđivao svaki [[koitus|seksualni odnos]], a u svoju potvrdu je citirao [[Grčko evanđelje po Egipćanima|Egipatsko Evanđelje]]. Po Klementu, Julije Kasijan je naučavao i [[doketizam]], i on ga dovodi u vezu s [[Markion|Marcionom]] i [[Valentin]]om.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>


Enkratiti su upotrebljavali [[ranohrišćanski spis]] [[Evanđelje po Egipćanima]], nastalo u [[Egipat|Egiptu]] između [[100]]. i [[150]]. godine.<ref name="ntcanon">[http://www.ntcanon.org/Gospel_of_the_Egyptians.shtml Gospel of the Egyptians (Egypt, 100-150 CE)]</ref> Spis ima oblik dijaloga između [[Isus]]a i [[Saloma (učenica)|Salome]], koja je prikazana kao njegova bliska učenica. Isusu se ovde pripisuje zastupanje [[celibat]]a, što je učenje koje su zastupali enkratiti.<ref name="ntcanon"/>
Enkratiti su upotrebljavali [[ranohrišćanski spisi|ranohrišćanski spis]] [[Grčko evanđelje po Egipćanima|Evanđelje po Egipćanima]], nastalo u [[Egipat|Egiptu]] između [[100]]. i [[150]]. godine.<ref name="ntcanon">[http://www.ntcanon.org/Gospel_of_the_Egyptians.shtml Gospel of the Egyptians (Egypt, 100-150 CE)]</ref> Spis ima oblik dijaloga između [[Isus]]a i [[Saloma (učenica)|Salome]], koja je prikazana kao njegova bliska učenica. Isusu se ovde pripisuje zastupanje [[celibat]]a, što je učenje koje su zastupali enkratiti.<ref name="ntcanon"/>


{{citiranje|[[Saloma (učenica)|Saloma]]: "Dokle će smrt vladati?"<br/>
{{citiranje|[[Saloma (učenica)|Saloma]]: "Dokle će smrt vladati?"<br/>
[[Isus]]: "Dokle god žene budu rađale. A ja sam došao da okončam [[ženske radnje]]." <br/>
[[Isus]]: "Dokle god žene budu rađale. A ja sam došao da okončam [[djela ženskosti|ženske radnje]]." <br/>
Saloma: "Onda sam dobro učinila što nisam rodila."<ref name="earlychristianwritings"/>}}
Saloma: "Onda sam dobro učinila što nisam rodila."<ref name="earlychristianwritings"/>}}


U spisu se rabi termin "[[ženske radnje]]" (ili "[[djela ženskosti]]"), pod kojim je podrazumevana požuda, rađanje i truljenje.<ref name="earlychristianwritings">[http://www.earlychristianwritings.com/text/gospelegyptians.html The Gospel of the Egyptians]</ref>
U spisu se rabi termin "[[djela ženskosti|ženske radnje]]" (ili "[[djela ženskosti]]"), pod kojim je podrazumevana požuda, rađanje i truljenje.<ref name="earlychristianwritings">[http://www.earlychristianwritings.com/text/gospelegyptians.html The Gospel of the Egyptians]</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Verzija na datum 12 juni 2013 u 22:52

Tacijan Sirijski, navodni osnivač i vođa enkratita.

Enkratiti (gr. Ἐγκρατηταί Egkratetai - "samo-savladani", lat. abstinentes, continentes) su bili ranohrišćanski asketski pokret iz 2. vijeka, nastao oko 170. godine.[1]

Irinej tvrdi da je Tacijan bio osnivač i vođa enkratita[1], što potvrđuje i Euzebije.[2] Irinej navodi sa su nastali pod uticajem Saturnina i Markiona.[3] Današnji naučnici, pak, smatraju da je razvitak enkratizma bio kompleksniji.[4]

Enkratiti su upražnjavali uzdržavanje od mesa i vina, a naročito od braka. Odbacuju upotrebu vina tako da evharistiju vrše sa vodom.[3] Hipolit tvrdi da su smatrali sebe jedinim pravednicima. Irinej o njima piše:

Propovedaju bezbračnost, odriču da je Bog stvorio svet a takođe su Boga u tajnosti osuđivali što je stvorio muškarca i ženu radi rađanja dece. U svojoj neblagodarnosti Bogu, Tvorcu svega, oni su uvodili uzdržavanja i smatrali su da je nemoguće spasenje prvog čoveka.[3]

Klement Aleksandrijski povezuje enkratizam s nekim indijskim oblicima asketizma.[5] Od Klementa znamo za predstavnika enkratizma Julija Kasijana (oko g. 170. u Egiptu), od kojega je Klement čitao dva spisa: Exegetica i »O uzdržavanju ili o eunuhiji« (Peri enkrateias e peri eunouchias). Kasijan je u drugom spisu osuđivao svaki seksualni odnos, a u svoju potvrdu je citirao Egipatsko Evanđelje. Po Klementu, Julije Kasijan je naučavao i doketizam, i on ga dovodi u vezu s Marcionom i Valentinom.[1]

Enkratiti su upotrebljavali ranohrišćanski spis Evanđelje po Egipćanima, nastalo u Egiptu između 100. i 150. godine.[6] Spis ima oblik dijaloga između Isusa i Salome, koja je prikazana kao njegova bliska učenica. Isusu se ovde pripisuje zastupanje celibata, što je učenje koje su zastupali enkratiti.[6]

Saloma: "Dokle će smrt vladati?"

Isus: "Dokle god žene budu rađale. A ja sam došao da okončam ženske radnje."

Saloma: "Onda sam dobro učinila što nisam rodila."[7]

U spisu se rabi termin "ženske radnje" (ili "djela ženskosti"), pod kojim je podrazumevana požuda, rađanje i truljenje.[7]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  2. Eusebius, iv. 28, 29
  3. 3,0 3,1 3,2 Eusebije, Istorija crkve (scribd)
  4. E. PETERSON, Fruehkirche, Judentum und Gnosis, str. 183—220
  5. Klement Aleksandrijski, Strom. 1, 15; 3, 7
  6. 6,0 6,1 Gospel of the Egyptians (Egypt, 100-150 CE)
  7. 7,0 7,1 The Gospel of the Egyptians

Vidi još

Vanjske veze