Državni udar u Čileu 1973 – razlika između verzija
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 20: | Red 20: | ||
}} |
}} |
||
'''[[Čile]]anski [[državni udar]] [[1973]]. godine''' predstavljao je kulminaciju višegodišnje političke krize u Čileu, izazvane eskalacijom sukoba između [[levica|ljevičarskog]] predsjednika [[Salvador Allende|Salvadora Allendea]] na jednoj, i [[desnica|desničarskog]] [[Nacionalni kongres Čilea|Nacionalnog kongresa]] (parlamenta) na drugoj strani, koji je svoje korijene imao u Allendeovoj namjeri da u Čile uvede [[socijalizam]]. Sukob, koji je zahvaljujući [[hladni rat|hladnom ratu]] osim ideološke i ekonomske imao i međunarodnu dimenziju, te u kome su Allendea podržavali [[SSSR]] i [[Kuba]], a čileanske desničare [[SAD]], riješen je kada su [[oružane snage Čilea|čileanske oružane snage]] uz finacijsku i propagandnu podršku [[CIA]]-e, izvele državni udar 11. septembra 1973. Pučisti su za nekoliko sati uspjeli preuzeti nadzor nad zemljom, a Allende je izvršio samoubistvo nakon što je s najvjernijim pristašama nekoliko sati pružao otpor opkoljen u [[La Moneda (palača)|predsjedničkoj palači]]. Pučisti, organizirani u [[vojna hunta|huntu]] čiji je vođa kasnije postao [[Augusto Pinochet]], su potom tokom sljedećih nekoliko dana započeli [[strahovlada|strahovladu]] tokom koje su uhapšene i [[tortura|mučene]] na desetine hiljada ljevičara i Allendeovih pristaša; pri tome je [[fizička likvidacija|likvidirano]] između 1500 i 3000 ljudi, među kojima je bio i niz uglednih ličnosti kao muzičar [[Victor Jara]]. Pinochetov režim je zahvaljujući tome u korijenu sasjekao pokušaje ljevičara da organiziraju kontra-puč, odnosno neutralizirao kasnije pokušaje pokretanja [[gerila|gerile]]; zahvaljujući tome je ostao na vlasti sve do 1990. godine i proveo radikalne [[neoliberalizam|neoliberalne]] ekonomske reforme koje će kasnije postati uzor mnogim razvijenim državama. Puč je, bez obzira na to, predstavljao jedan od najvažnijih, ali i najtraumatičnijih događaja u [[historija Čile|historiji Čilea]], ali i šire; svjetskoj javnosti su razmjeri krvoprolića bili neshvatljivim s obzirom na raniju reputaciju Čilea kao oaze stabilnosti i "uredne" [[liberalna demokracija|liberalne demokracije]] u Latinskoj Americi. |
'''[[Čile]]anski [[puč|državni udar]] [[1973]]. godine''' predstavljao je kulminaciju višegodišnje političke krize u Čileu, izazvane eskalacijom sukoba između [[levica|ljevičarskog]] predsjednika [[Salvador Allende|Salvadora Allendea]] na jednoj, i [[desnica|desničarskog]] [[Nacionalni kongres Čilea|Nacionalnog kongresa]] (parlamenta) na drugoj strani, koji je svoje korijene imao u Allendeovoj namjeri da u Čile uvede [[socijalizam]]. Sukob, koji je zahvaljujući [[hladni rat|hladnom ratu]] osim ideološke i ekonomske imao i međunarodnu dimenziju, te u kome su Allendea podržavali [[Sovjetski Savez|SSSR]] i [[Kuba]], a čileanske desničare [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], riješen je kada su [[oružane snage Čilea|čileanske oružane snage]] uz finacijsku i propagandnu podršku [[CIA]]-e, izvele državni udar 11. septembra 1973. Pučisti su za nekoliko sati uspjeli preuzeti nadzor nad zemljom, a Allende je izvršio samoubistvo nakon što je s najvjernijim pristašama nekoliko sati pružao otpor opkoljen u [[La Moneda (palača)|predsjedničkoj palači]]. Pučisti, organizirani u [[vojna hunta|huntu]] čiji je vođa kasnije postao [[Augusto Pinochet]], su potom tokom sljedećih nekoliko dana započeli [[strahovlada|strahovladu]] tokom koje su uhapšene i [[tortura|mučene]] na desetine hiljada ljevičara i Allendeovih pristaša; pri tome je [[fizička likvidacija|likvidirano]] između 1500 i 3000 ljudi, među kojima je bio i niz uglednih ličnosti kao muzičar [[Víctor Jara|Victor Jara]]. Pinochetov režim je zahvaljujući tome u korijenu sasjekao pokušaje ljevičara da organiziraju kontra-puč, odnosno neutralizirao kasnije pokušaje pokretanja [[gerila|gerile]]; zahvaljujući tome je ostao na vlasti sve do 1990. godine i proveo radikalne [[neoliberalizam|neoliberalne]] ekonomske reforme koje će kasnije postati uzor mnogim razvijenim državama. Puč je, bez obzira na to, predstavljao jedan od najvažnijih, ali i najtraumatičnijih događaja u [[historija Čile|historiji Čilea]], ali i šire; svjetskoj javnosti su razmjeri krvoprolića bili neshvatljivim s obzirom na raniju reputaciju Čilea kao oaze stabilnosti i "uredne" [[liberalna demokracija|liberalne demokracije]] u Latinskoj Americi. |
||
Verzija na datum 12 juni 2013 u 18:00
Čileanski državni udar 1973 | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment hladnog rata | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Čileanska vlada: | Čileanske oružane snage: | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Salvador Allende Orlando Letelier Ariel Fontana Miguel Enríquez |
Augusto Pinochet Gustavo Leigh José Toribio Merino César Mendoza |
Čileanski državni udar 1973. godine predstavljao je kulminaciju višegodišnje političke krize u Čileu, izazvane eskalacijom sukoba između ljevičarskog predsjednika Salvadora Allendea na jednoj, i desničarskog Nacionalnog kongresa (parlamenta) na drugoj strani, koji je svoje korijene imao u Allendeovoj namjeri da u Čile uvede socijalizam. Sukob, koji je zahvaljujući hladnom ratu osim ideološke i ekonomske imao i međunarodnu dimenziju, te u kome su Allendea podržavali SSSR i Kuba, a čileanske desničare SAD, riješen je kada su čileanske oružane snage uz finacijsku i propagandnu podršku CIA-e, izvele državni udar 11. septembra 1973. Pučisti su za nekoliko sati uspjeli preuzeti nadzor nad zemljom, a Allende je izvršio samoubistvo nakon što je s najvjernijim pristašama nekoliko sati pružao otpor opkoljen u predsjedničkoj palači. Pučisti, organizirani u huntu čiji je vođa kasnije postao Augusto Pinochet, su potom tokom sljedećih nekoliko dana započeli strahovladu tokom koje su uhapšene i mučene na desetine hiljada ljevičara i Allendeovih pristaša; pri tome je likvidirano između 1500 i 3000 ljudi, među kojima je bio i niz uglednih ličnosti kao muzičar Victor Jara. Pinochetov režim je zahvaljujući tome u korijenu sasjekao pokušaje ljevičara da organiziraju kontra-puč, odnosno neutralizirao kasnije pokušaje pokretanja gerile; zahvaljujući tome je ostao na vlasti sve do 1990. godine i proveo radikalne neoliberalne ekonomske reforme koje će kasnije postati uzor mnogim razvijenim državama. Puč je, bez obzira na to, predstavljao jedan od najvažnijih, ali i najtraumatičnijih događaja u historiji Čilea, ali i šire; svjetskoj javnosti su razmjeri krvoprolića bili neshvatljivim s obzirom na raniju reputaciju Čilea kao oaze stabilnosti i "uredne" liberalne demokracije u Latinskoj Americi.
Vanjske veze
- CIA acknowledges involvement in Allende's overthrow Pinochet's rise, CNN.
- Cronología, Salvador-Allende.cl, originally published in Archivo Salvador Allende, number 14. An extensive Spanish-language site providing a day-by-day chronology of the Allende era. This is clearly a partisan, pro-Allende source, but the research and detail are enormous. (es)
- National Security Archive's Chile Documentation Project which provides documents obtained from FOIA requests regarding U.S. involvement in Chile, beginning with attempts to promote a coup in 1970 and continuing through U.S. support for Pinochet
- US Dept. of State FOIA Church Report (Covert Action in Chile)
- 11 September 1973, When US-Backed Pinochet Forces Took Power in Chile – video report by Democracy Now!