Boris Jeljcin: Razlika između izmjena

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dodana 104 bajta ,  prije 9 godina
m
Bot: popravljanje preusmjeravanja
m (Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q34453 (translate me))
m (Bot: popravljanje preusmjeravanja)
{{Infookvir političar
|ime= Boris Nikolajevič Jeljcin<br /><small>Борис Николаевич Ельцин</small>
|datum rođenja=[[1. 2.|1. veljače]] [[1931]].
|mjesto rođenja={{flagicon|Rusija}} [[Jekaterinburg]], [[Rusija]]
|datum smrti=[[23. 4.|23. travnja]] [[2007]].
|mjesto smrti={{flagicon|Rusija}} [[Moskva]], [[Rusija]]
|malaslika=
|podpremijer=
|zamjenik=
|godine u službi=[[12.studenog]] [[1982]]. - [[9. 2.|9. veljače]] [[1984]].
|politički čin=
|stranka= [[Komunistička partija SSSR-a|Komunistička partija]] <small>(do 1990.)</small>
|prethodnik2=[[Oleg Lobov]]
|predsjednik=
|mandat_start=[[10. 7.|10. srpnja]] [[1991]].
|mandat_kraj=[[31. 12.|31. prosinca]] [[1999]].
|mandat_start2=[[6. 11.|6. studenog]] [[1991]].
|mandat_kraj2=[[15. 6.|15. lipnja]] [[1992]].
|vjera=
}}
 
'''Boris Nikolajevič Jeljcin''' ([[Ruski jezik|rus.]] '''Борис Николаевич Ельцин''', [[Jekaterinburg]], [[1. 2.|1. veljače]] [[1931]]. - [[Moskva]], [[23. 4.|23. travnja]] [[2007]].), [[Rusija|ruski]] političar i predsjednik.
 
Po obrazovanju je inženjer, a članom [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|KPSS]]-a postao je [[1961]]. godine. Od sredine sedamdesetih godina [[20. stoljećevijek|20. stoljeća]] počeo se uspinjati u stranačkoj hijerarhiji, ali u prvi plan je došao nakon što ga je [[Mihail Gorbačov|Gorbačov]], kao čovjeka od povjerenja, doveo u [[Moskva|Moskvu]] i imenovao šefom gradske organizacije KPSS-a. Na toj dužnosti Jeljcin se iskazao izuzetnim organizatorskim sposobnostima, ali je uskoro došao u sukob s Gorbačovom jer je zagovarao radikalniju provedbu [[Perestrojka|perestrojke]]. Pod pristiskom konzervativnih snaga Gorbačov je smijenio Jeljcina s mjesta šefa gradske organizacije KPSS-a, ali istovremeno je otišao na novu dužnost zamjenika ministra graditeljstva.
 
Pod povećalo javnosti dolazi u svibnju [[1990]]. godine kada je izabran za predsjednika ruskog parlamenta u kojem je otvoreno promicao ideju ruske nezavisnosti. U lipnju iste godine ruski su deputati inaugurirali nadređenost republičkih zakona nad zakonima sovjetske federacije, a mjesec dana nakon toga Jeljcin je demonstrativno istupio iz komunističke stranke. U lipnju 1991. godine izbaran je za prvog predsjednika Ruske Federacije, a potom je skupina vodećih ortodoksnih komunista (potpredsjednik Janajev, šef [[KGB]]-a Krjučkov, ministri obrane i unutarnjih poslova Jazov i Pugov) pokušala je u kolovozu [[1991]]. godine uz pomoć vojske državnim udarom zaustaviti Jeljcinov pohod ka vlasti. Ali kada su elitne postrojbe sovjetske vojske Alfe otkazale poslušnost pučistima, a ugledni generali - [[Aleksander Lebed|Lebed]], Gromov i [[Pavel Gračov|Gračov]] povezali se s Jeljcionom, uz svestranu podršku naroda, puč je neslavno propao. Tada u trenucima najteže krize Jeljcin se obratio masi s oklopnog transportera i u oštrom govoru pozvao narod i vojsku na utemeljenje nove, samostalne i suverene Rusije. Na takvo što nije se dugo čekalo jer već je krajem kolovoza 1991. godine Jeljcin potpisao dekret o zabrani djelovanja KPSS-a i konfiskaciji partijske imovine, a početkom prosinca iste godine, uz potporu predsjednika parlamenata [[Ukrajina|Ukrajine]] i [[BjelorusijaBelorusija|Bjelorusije]], [[Leonid Kravčuk|Kravčuka]] i [[Stanislav Šuškevič|Šuškeviča]], Sovjetski Savez bio je izbrisan s političke karte svijeta.
 
Do neuspjelog puča Jeljcin je bio u političkoj sjeni. No, nakon neuspjeha puča i dijelom zahvaljujući baš tome, Jeljcin se ruskoj javnost nameće kao protuteža pučističkim snagama. To mu je pomoglo da se u prosincu iste godine usvoji novi ustav prema kojem je predsjednik Ruske Federacije imao gotovo carske ovlasti. Na narednim izborima ([[1995]].) najviše su glasova dobili neokomunisti [[Genadij Zjuganov|Genadija Zjuganova]] i profašisti pod vodstvom [[Vladimir Žirinovski|Žirinovskog]], ali je Jeljcin zahvaljujući ustavu mogao posve mirno, i bez straha od njemu nenaklonjene parlamentarne većine, vladati državom.
 
Usprkos sve lošijoj gospodarskoj situaciji Jeljcin u [[Zakavkazje|Zakavkazju]] započinje rat protiv tzv. secesionista što Rusiju dovodi u još težu situaciju. Rusko gospodarstvo posrće, inflacija sve brže raste, korpucijske afere potresaju zemlju, a mafija postaje sve prisutnija. Zemlja se našla u agoniji. Nekako u to vrijeme javnost saznaje za veliku aferu pranja novca u kojoj su glavno riječ vodili Jeljcinov savjetnik Pavel Borodin i Jeljcinova kćerka Tatjana. Navodno su na privatne račune prenijeli 25 milijuna dolara iz državne blagajne, a svoje prste u tome je navodno imao i Antolij Čubais, Jeljcinov čovjek od povjerenja. Tada se Jeljcin sve više odaje vodki i počinje teže oboljevati. To je ujedno i vrijeme kada u kratkim vremenskim razmacima smjenjuje premijere ([[Sergej Kirijenko|Kirijenko]], [[Viktor Černomirdin|Černomirdin]], [[Jevgenij Primakov|Primakov]]), želeći tako svaliti krivnju za katastrofalnu ekonomsku situaciju u zemlji na njih. Pod pritiskom liječnika i suradnika, shrvan alkoholom i operacijama na srcu (čak pet) te unatoč dugom opiranju [[31. 12.|31. prosinca]] [[1999]]. godine podnosi ostavku na mjesto predsjednika države.
 
{{DEFAULTSORT:Jeljcin, Boris}}
64.473

izmjene

Navigacijski meni