Benedikt VIII – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 51 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q162102 na Wikidati
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 6: Red 6:
| slika_širina = 220px
| slika_širina = 220px
| slika_opis =
| slika_opis =
| papa_od = [[18. maj]] [[1012]].
| papa_od = [[18. 5.|18. maj]] [[1012]].
| papa_do = [[9. april]] [[1024]].
| papa_do = [[9. 4.|9. april]] [[1024]].
| prethodnik = [[Sergije IV.]]
| prethodnik = [[Sergije IV|Sergije IV.]]
| nasljednik = [[Ivan XIX.]]
| nasljednik = [[Ivan XIX|Ivan XIX.]]
| datum_rođenja =
| datum_rođenja =
| mjesto_rođenja = [[Rim]], [[Italija]]
| mjesto_rođenja = [[Rim]], [[Italija]]
Red 17: Red 17:
| fusnota =
| fusnota =
}}
}}
'''Benedikt VIII..''', rođen kao Teofilatto II. od Tuscola bio je 143. po redu [[papa]], čiji je pontifikat trajao od [[18. maj]]a [[1012]]. do [[9. april]]a [[1024]]. godine.
'''Benedikt VIII..''', rođen kao Teofilatto II. od Tuscola bio je 143. po redu [[papa]], čiji je pontifikat trajao od [[18. 5.|18. maja]] [[1012]]. do [[9. 4.|9. aprila]] [[1024]]. godine.


Rodio se kao pripadnik aristokratskog klana Tusculani, koji je dominirao papinstvom u vrijeme tzv. ''[[saeculum obscurum]]a'' nekoliko decenija ranije. Otac mu je bio grof Gregorio od Tuscola, a brat mu je bio budući papa [[Ivan XIX]]. Poticao je od grofa [[Teofilakt I od Tuskula|Teofilakta]], a stariji rođak mu je bio i prethodni papa [[Benedikt VI]].
Rodio se kao pripadnik aristokratskog klana Tusculani, koji je dominirao papinstvom u vrijeme tzv. ''[[saeculum obscurum]]a'' nekoliko decenija ranije. Otac mu je bio grof Gregorio od Tuscola, a brat mu je bio budući papa [[Ivan XIX]]. Poticao je od grofa [[Teofilatto I od Tuscola|Teofilakta]], a stariji rođak mu je bio i prethodni papa [[Benedikt VI]].


Na vlast je došao u proljeće 1012. poslije smrti pape [[Sergije IV (papa)|Sergija IV]] i kratke borbe za vlast sa antipapom [[antipapa Grgur VI|Grgurom VI]]. Grgur je protjeran te je iste godine otišao u Njemačku na dvor kod njemačkog kralja [[Heinrich II Sveti|Heinricha II]] kako bi ishodio vojnu intervenciju u svoju korist. Benedikt ga je, međutim, preduhitrio otpočevši tajne pregovore s Heinrichom; kada je za njih Grgur doznao, odustao je od papinstva. Heinrichu se odužio tako što ga je formalno okrunio za [[Sveti Rimsko Carstvo|svetog rimskog cara]] 14. februara 1014.
Na vlast je došao u proljeće 1012. poslije smrti pape [[Sergije IV|Sergija IV]] i kratke borbe za vlast sa antipapom [[antipapa Grgur VI|Grgurom VI]]. Grgur je protjeran te je iste godine otišao u Njemačku na dvor kod njemačkog kralja [[Heinrich II Sveti|Heinricha II]] kako bi ishodio vojnu intervenciju u svoju korist. Benedikt ga je, međutim, preduhitrio otpočevši tajne pregovore s Heinrichom; kada je za njih Grgur doznao, odustao je od papinstva. Heinrichu se odužio tako što ga je formalno okrunio za [[Sveti Rimsko Carstvo|svetog rimskog cara]] 14. februara 1014.


Tako stečeni politički kapital je iskoristio kako bi diplomatskim putem poboljšao sigurnost Papinske Države. Pri tome su najozbiljniji problem predstavljali [[Saraceni]], koji su ponovno intenzivirali pomorske napade na gradove u [[Južna Italija|Južnoj Italiji]]. Benedikt je u tu svrhu organizirao savez [[Republika Pisa|Pise]] i [[Republika Genova|Genove]] koje su 1015-16. poduzele uspješan [[Pizansko-đenoveška ekspedicija na Sardiniju (1015-16)|pohod]] kojim je odbijena muslimanska invazija [[Sardinija|Sardinije]]. S juga je počelo prijetiti [[Bizantsko Carstvo]], zbog čega je papa pružao podršku [[Normani]]ma koji su se tada počeli doseljavati na jug Italije. Na unutrašnjem planu se obračunao sa klanom [[Crescenzi]], a potom oko 1020. posjetio cara od koga je uspješno ishodio pohod protiv Bizantinaca, koji međutim, nije dao željene vojničke rezultate. Nakon smrti ga je naslijedio brat Ivan XIX.
Tako stečeni politički kapital je iskoristio kako bi diplomatskim putem poboljšao sigurnost Papinske Države. Pri tome su najozbiljniji problem predstavljali [[Saraceni]], koji su ponovno intenzivirali pomorske napade na gradove u [[Južna Italija|Južnoj Italiji]]. Benedikt je u tu svrhu organizirao savez [[Republika Pisa|Pise]] i [[Republika Genova|Genove]] koje su 1015-16. poduzele uspješan [[pizansko-đenoveške ekspedicije na Sardiniju|pohod]] kojim je odbijena muslimanska invazija [[Sardinija|Sardinije]]. S juga je počelo prijetiti [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantsko Carstvo]], zbog čega je papa pružao podršku [[Normani]]ma koji su se tada počeli doseljavati na jug Italije. Na unutrašnjem planu se obračunao sa klanom [[Crescenzi]], a potom oko 1020. posjetio cara od koga je uspješno ishodio pohod protiv Bizantinaca, koji međutim, nije dao željene vojničke rezultate. Nakon smrti ga je naslijedio brat Ivan XIX.


{{pape}}
{{pape}}

Verzija na datum 10 juni 2013 u 08:07

Benedikt VIII.
Benedictus Octavus

Pravo ime Teofilakt II. od Tuskuluma
Papinstvo počelo 18. maj 1012.
Papinstvo završilo 9. april 1024.
Prethodnik Sergije IV.
Nasljednik Ivan XIX.
Rođen
Rim, Italija
Ostali pape imena Benedikt

Benedikt VIII.., rođen kao Teofilatto II. od Tuscola bio je 143. po redu papa, čiji je pontifikat trajao od 18. maja 1012. do 9. aprila 1024. godine.

Rodio se kao pripadnik aristokratskog klana Tusculani, koji je dominirao papinstvom u vrijeme tzv. saeculum obscuruma nekoliko decenija ranije. Otac mu je bio grof Gregorio od Tuscola, a brat mu je bio budući papa Ivan XIX. Poticao je od grofa Teofilakta, a stariji rođak mu je bio i prethodni papa Benedikt VI.

Na vlast je došao u proljeće 1012. poslije smrti pape Sergija IV i kratke borbe za vlast sa antipapom Grgurom VI. Grgur je protjeran te je iste godine otišao u Njemačku na dvor kod njemačkog kralja Heinricha II kako bi ishodio vojnu intervenciju u svoju korist. Benedikt ga je, međutim, preduhitrio otpočevši tajne pregovore s Heinrichom; kada je za njih Grgur doznao, odustao je od papinstva. Heinrichu se odužio tako što ga je formalno okrunio za svetog rimskog cara 14. februara 1014.

Tako stečeni politički kapital je iskoristio kako bi diplomatskim putem poboljšao sigurnost Papinske Države. Pri tome su najozbiljniji problem predstavljali Saraceni, koji su ponovno intenzivirali pomorske napade na gradove u Južnoj Italiji. Benedikt je u tu svrhu organizirao savez Pise i Genove koje su 1015-16. poduzele uspješan pohod kojim je odbijena muslimanska invazija Sardinije. S juga je počelo prijetiti Bizantsko Carstvo, zbog čega je papa pružao podršku Normanima koji su se tada počeli doseljavati na jug Italije. Na unutrašnjem planu se obračunao sa klanom Crescenzi, a potom oko 1020. posjetio cara od koga je uspješno ishodio pohod protiv Bizantinaca, koji međutim, nije dao željene vojničke rezultate. Nakon smrti ga je naslijedio brat Ivan XIX.

.