Belorusi – razlika između verzija
m Bot: Migrating 52 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q483569 (translate me) |
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
||
| Red 3: | Red 3: | ||
|slika= [[Datoteka:Soviet_Union-1961-Stamp-0.03._Belarusians.jpg|200px]]<br />Belorusi u tradicionalnoj nošnji |
|slika= [[Datoteka:Soviet_Union-1961-Stamp-0.03._Belarusians.jpg|200px]]<br />Belorusi u tradicionalnoj nošnji |
||
|upopulacija=preko 8 miliona |
|upopulacija=preko 8 miliona |
||
|populacija=[[Belorusija]], [[Rusija]], [[Poljska]], [[Ukrajina]], [[Kazahstan]], [[Litvanija]], [[SAD]], [[Kanada]], [[Letonija]] |
|populacija=[[Belorusija]], [[Rusija]], [[Poljska]], [[Ukrajina]], [[Kazahstan]], [[Litvanija]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], [[Kanada]], [[Letonija]] |
||
|religija=Dominira [[Pravoslavlje|pravoslavna]], ali ima Ateista. |
|religija=Dominira [[Pravoslavlje|pravoslavna]], ali ima Ateista. |
||
|jezik=[[ |
|jezik=[[Bjeloruski jezik|Beloruski]], [[ruski jezik|Ruski]] |
||
|grupa=[[Indoevropljani|Indo-Evropska]] |
|grupa=[[Indoevropljani|Indo-Evropska]] |
||
; [[Sloveni]] |
; [[Slaveni|Sloveni]] |
||
; [[Istočni Sloveni]] |
; [[Istočni Slaveni|Istočni Sloveni]] |
||
}} |
}} |
||
[[Datoteka:Belarus-sidorski.jpg|frame|Bjelorus: Uladzimir Jarmošin (1942), premijer.]] '''Belorusi''' ili '''Bjelorusi''' ([[Bjeloruski jezik|bjeloruski]]: ''беларусы'') su [[ |
[[Datoteka:Belarus-sidorski.jpg|frame|Bjelorus: Uladzimir Jarmošin (1942), premijer.]] '''Belorusi''' ili '''Bjelorusi''' ([[Bjeloruski jezik|bjeloruski]]: ''беларусы'') su [[indoevropljani|indoeuropski]] narod iz grupe [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] naseljen u [[Belorusija|Bjelorusiji]]. Jezično i etnički su srodni [[Rusi]]ma i [[Ukrajinci]]ma. |
||
== Ime == |
== Ime == |
||
| Red 17: | Red 17: | ||
== Kratka histrorija == |
== Kratka histrorija == |
||
[[Datoteka:Belarus.jpg|left|frame|Bjelorusi, selo Juroviči, Bjelorusija]]Početkom 6. stoljeća teritorij moderne Bjelorusije bio je naseljen Istočno-slavenskim plemenima, precima suvremenim Bjelorusima. U [[9. |
[[Datoteka:Belarus.jpg|left|frame|Bjelorusi, selo Juroviči, Bjelorusija]]Početkom 6. stoljeća teritorij moderne Bjelorusije bio je naseljen Istočno-slavenskim plemenima, precima suvremenim Bjelorusima. U [[9. vijek|9.]] i [[10. vijek|10. stoljeću]] pojavljuje se nekoliko kneževina a najvažnija se nalazi u području [[Polock]]a, postaje dio Kijevske Rusije i preobraćena je na ortodoksno kršćanstvo. Nakon dezintegracije Kijevske Rusije u 13. stoljeću bjeloruske zemlje su inkorporirane u Veliko vojvodstvo Litvanije, na koje oni imaju snažan kulturni i religiozni utjecaj. Nakon dinastijske unije Litvanije i Poljske [[1386]]., [[Litvanci]] se preobraćuju na latinsko kršćanstvo a značaj pravoslavnog kršćanstva opada. Godine [[1596]]. bjeloruski biskupi prihvaćaju uniju s Rimom. Većina populacije pripada unijatskoj crkvi ali plemstvo u većini adoptira katoličanstvo zajedno s poljskim jezikom i kulturom. U diobi Poljske [[1772]], [[1793]]. i [[1795]]. Bjelorusija je aneksirana Ruskom cvarstvu. U [[19. vijek|19. stoljeću]] [[Rusi]] i [[Poljaci]] natječu se u lojalnosti bjeloruskim seoskim masama. Završetkom seoskog ustanka 1863. koji je poveo Konstantin Kalinovski ([[Kastus Kalinouski]]) dolazi do razvoja Bjelorusije i dalje se stimulira kroz radove bjeloruskih pjesnika [[Jakub Kolas]]a i [[Janka Kupala]]. [[Belorusija|Bjelorusija]] proklamira svoju nezavisnost u ožujku [[1918]]., po kolapsu Ruskog carstva. Nakon poljsko-sovjetskog rata [[1920]]. zapadnu Bjelorusiju okupirala je Poljska a istočna postaje SSR, odnosno dijelom Sovjetske unije. Godine 1939. počekom Drugog svjetsog rata i zapadne teritorije okupirana je od Sovjetske Rusije, ovo područje postaje veliko ratište u kojemu je došlo do enormnog uništenja, a Bjelorusi gube četvrtinu populacije. U poslije-ratnom razdoblju konačno dolazi do ekonomskog razvoja i nagle industrijalizacije. |
||
[[Datoteka:Akaryna.jpg|frame|bjeloruska okarina.]] Reformama sovjetskog vođe Mihaila Gorbačeva sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća među narodom dolazi do nacionalne svijesti s masovnim pokretom [[1989]]. 'Adradzhenne' (ponovno rođenje) što je uz tadašnje krize samo dovelo do skorog raspada Sovjetskog Saveza. Godine [[1991]]. formiran je Commonwealth Nezavisnih Država od bivših sovjetskih republika, a [[Minsk]] postaje glavni grad Bjelorusije. |
[[Datoteka:Akaryna.jpg|frame|bjeloruska okarina.]] Reformama sovjetskog vođe Mihaila Gorbačeva sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća među narodom dolazi do nacionalne svijesti s masovnim pokretom [[1989]]. 'Adradzhenne' (ponovno rođenje) što je uz tadašnje krize samo dovelo do skorog raspada Sovjetskog Saveza. Godine [[1991]]. formiran je Commonwealth Nezavisnih Država od bivših sovjetskih republika, a [[Minsk]] postaje glavni grad Bjelorusije. |
||
| Red 31: | Red 31: | ||
== Jezik == |
== Jezik == |
||
Danas Bjelorusi u gradovima govore pretežno [[ruski]] ili ''[[trasjanka]]'' (prijev. "stočna hrana"), kako zovu jednu mješavinu ruskih i bjeloruskih elemenata. [[Bjeloruski jezik]] je nakon razdoblja procvata u 90-tim godinama, ponovo potisnut jezičnom politikom [[Aleksandar Lukašenko|Lukašenka]] koji je opet ruski proglasio drugim [[službeni jezik|službenim jezikom]]. |
Danas Bjelorusi u gradovima govore pretežno [[ruski jezik|ruski]] ili ''[[trasjanka]]'' (prijev. "stočna hrana"), kako zovu jednu mješavinu ruskih i bjeloruskih elemenata. [[Bjeloruski jezik]] je nakon razdoblja procvata u 90-tim godinama, ponovo potisnut jezičnom politikom [[Aleksandar Lukašenko|Lukašenka]] koji je opet ruski proglasio drugim [[službeni jezik|službenim jezikom]]. |
||
{{Commonscat|People of Belarus}} |
{{Commonscat|People of Belarus}} |
||
Verzija na datum 10 juni 2013 u 07:57
| Belorusi | ||
|---|---|---|
 Belorusi u tradicionalnoj nošnji | ||
| Ukupna populacija: | preko 8 miliona | |
| Populacija: | Belorusija, Rusija, Poljska, Ukrajina, Kazahstan, Litvanija, SAD, Kanada, Letonija | |
| Jezik: | Beloruski, Ruski | |
| Religija: | Dominira pravoslavna, ali ima Ateista. | |
| Etnička grupa: | Indo-Evropska | |
Belorusi ili Bjelorusi (bjeloruski: беларусы) su indoeuropski narod iz grupe Istočnih Slavena naseljen u Bjelorusiji. Jezično i etnički su srodni Rusima i Ukrajincima.
Ime
Ime Bjelorusi dolazi od naziva "Belaya Rus'" (ili Bijeli Rus), otuda Bjelorus i Bjelorusija (Belorussia =White Russia).
Kratka histrorija
Početkom 6. stoljeća teritorij moderne Bjelorusije bio je naseljen Istočno-slavenskim plemenima, precima suvremenim Bjelorusima. U 9. i 10. stoljeću pojavljuje se nekoliko kneževina a najvažnija se nalazi u području Polocka, postaje dio Kijevske Rusije i preobraćena je na ortodoksno kršćanstvo. Nakon dezintegracije Kijevske Rusije u 13. stoljeću bjeloruske zemlje su inkorporirane u Veliko vojvodstvo Litvanije, na koje oni imaju snažan kulturni i religiozni utjecaj. Nakon dinastijske unije Litvanije i Poljske 1386., Litvanci se preobraćuju na latinsko kršćanstvo a značaj pravoslavnog kršćanstva opada. Godine 1596. bjeloruski biskupi prihvaćaju uniju s Rimom. Većina populacije pripada unijatskoj crkvi ali plemstvo u većini adoptira katoličanstvo zajedno s poljskim jezikom i kulturom. U diobi Poljske 1772, 1793. i 1795. Bjelorusija je aneksirana Ruskom cvarstvu. U 19. stoljeću Rusi i Poljaci natječu se u lojalnosti bjeloruskim seoskim masama. Završetkom seoskog ustanka 1863. koji je poveo Konstantin Kalinovski (Kastus Kalinouski) dolazi do razvoja Bjelorusije i dalje se stimulira kroz radove bjeloruskih pjesnika Jakub Kolasa i Janka Kupala. Bjelorusija proklamira svoju nezavisnost u ožujku 1918., po kolapsu Ruskog carstva. Nakon poljsko-sovjetskog rata 1920. zapadnu Bjelorusiju okupirala je Poljska a istočna postaje SSR, odnosno dijelom Sovjetske unije. Godine 1939. počekom Drugog svjetsog rata i zapadne teritorije okupirana je od Sovjetske Rusije, ovo područje postaje veliko ratište u kojemu je došlo do enormnog uništenja, a Bjelorusi gube četvrtinu populacije. U poslije-ratnom razdoblju konačno dolazi do ekonomskog razvoja i nagle industrijalizacije.
Reformama sovjetskog vođe Mihaila Gorbačeva sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća među narodom dolazi do nacionalne svijesti s masovnim pokretom 1989. 'Adradzhenne' (ponovno rođenje) što je uz tadašnje krize samo dovelo do skorog raspada Sovjetskog Saveza. Godine 1991. formiran je Commonwealth Nezavisnih Država od bivših sovjetskih republika, a Minsk postaje glavni grad Bjelorusije.
Život i običaji Bjelorusa
Narodna glazba i glazbala
Narodna glazba Bjelorusa je bogata a izvodi se na raznim domaćim instrumentima. Kao i u mnogim drugim krajevima u svijetu, ona se danas sve manje čuje, uglavnom u ruralnim predjelima, a njezino mjesto zauzeo je šund sa zapada. Od duhačkih glazbala oni imaju dvojnu frulu poznatu kao (parniouka, dvzajchatki, dudki, pasvisceli, hoosli, parnyia dudki) koja se sastoji od dviju cijevi različitih dužina. U istu skupunu glazbala spada i 'duda', sastoji se od mješine sačinjene od kože jazavca, koze ili teleta i s ne manje od tri cijevi različitih dužina 'soska', koja služi za upuhivanje zraka; 'perabor' koji daje melodiju i 'huk'. U južnoj Bjelorusiji
poznat je rog 'roh', obično goveđi, ali se izrađuje i od drveta breze, javora ili omorike. Rogovi naravno koriste lovcima pri lovu. "Dudka" je jedan od najstarijih glazbala kod Bjelorusa, to je frula s šest rupa za prste izrađena od ražine slame. U Minsku je zovu "Zhalejka" ili "Dudachka". Postoje i instrumenti za udaranje kao "Vuhol'nik" i "Cymbalki" ; glazbala koja zvuk daju okretanjem: "Shmyhala" i "Trashchotka".
Kuhinja
Kruh, krumpir, kupus i svinjetina uobičajena su hrana današnjih Bjelorusa. Tradicionalni su im obroci doručak koji se satoji od sendviča i kave. Ručak dolazi u 3 sata iza podne i sastoji se od juhe, salate i glavnog obroka. Treći, ali glavni obrok je većera, koja se služi u 8 sati navečer. Svinjetina je najpopularnija i tradicionalno uživaju u jelu znanom kao 'kotleta po krestyansky', u stvari to su svinjski kotleti koji se služe u umaku od gljiva. Machanka je umak koji se opet poslužuje s različitim mesom i palačinkama. Od juha je kod Bjelorusa uobičajena 'shtchi' (izgovor šč) koja se priprema od kisaelog zelja, krumpira i prženog luka i služi se uz kiselu kremu. Riječna riba i riječni rak uglavnom se poslužuju i jedu po restoranima.
Jezik
Danas Bjelorusi u gradovima govore pretežno ruski ili trasjanka (prijev. "stočna hrana"), kako zovu jednu mješavinu ruskih i bjeloruskih elemenata. Bjeloruski jezik je nakon razdoblja procvata u 90-tim godinama, ponovo potisnut jezičnom politikom Lukašenka koji je opet ruski proglasio drugim službenim jezikom.
