Uslovni nastanak – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 67: | Red 67: | ||
[[Kategorija:Budistički pojmovi]] |
[[Kategorija:Budistički pojmovi]] |
||
[[Kategorija:Metafizika]] |
[[Kategorija:Metafizika]] |
||
[[sr:Условно настајање]] |
Verzija na datum 2 juni 2013 u 14:45
Uslovno nastajanje[1] ili uslovljeni nastanak[2] (sanskrit: प्रतीत्यसमुत्पाद pratītya-samutpāda, pali: paticca-samuppāda) je temeljna[3] doktrina budističke filozofije koja naučava da su sve fizičke i psihičke pojave uslovljene određenim činiocima, i da je čitavo postojanje neprekidni tok (samsara), bez ikakvog trajnog sopstva (anatta).[4] Uslovljeni nastanak (patića-samupada) predstavlja budističko shvatanje da ništa nije „stvar po sebi“ već svoje postojanje duguje drugim uzrocima.
Pratića-samutpada ukazuje na zavisnu prirodu neprekidnog toka fizičkih i psihičkih pojava, koji se obično nazivaju, ego, čovek ili životinja.[5] Na početku ovog lanca leži neznanje kao osnovni uzrok.[5] Na primer, mi govorimo o "cvetu“, ali ako uklonimo dršku, latice, polen, prašnike, tučak i ostale delove cveta, ali ne i sam cvet, vidimo da je i „cvet“ nestao. Reč „cvet“ jeste konvencionalni naziv za zbir delova od kojih je sačinjen, kao što je i svaki od tih delova samo zbir nekih drugih manjih delova. Ovo takođe važi i za ljude.[2] Stoga, prema Budi, ne postoji trajno sopstvo, duša ili suština.
Budisti veruju da nas uvid o nestalnosti i uslovljenosti svih pojava oslobađa od žudnje za životom, straha od smrti i svih negativnih emocija i postupaka koji uz njih idu.[2]
Dvanaest uzroka
Prema budističkom učenju, sve pojave nastaju uzročnim dejstvom sledećih dvanaest karika[6]:
Srpski prevod | Sanskritski izrazi |
---|---|
Iz neznanja kao uzroka, nastaje uobličavanje | Iz avidje kao uzroka, nastaje samskara |
Iz uobličavanja kao uzroka, nastaje svest | Iz samskare kao uzroka, nastaje viđnana |
Iz svesti kao uzroka, nastaje ime-i-oblik | Iz viđnane kao uzroka, nastaje namarupa |
Iz imena-i-oblik kao uzroka, nastaju čulni osnovi | Iz namarupa kao uzroka, nastaju sadajatana |
Iz čulnih osnova kao uzroka, nastaju utisci | Iz sadajatana kao uzroka, nastaju sparša |
Iz utisaka kao uzroka, nastaju osećanja | Iz sparša kao uzroka, nastaju vedana |
Iz osećanja kao uzroka, nastaje žudnja | Iz vedana kao uzroka, nastaje trsna |
Iz žudnje kao uzroka, nastaje prianjanje | Iz trsna kao uzroka, nastaje upadana |
Iz prianjanja kao uzroka, nastaje bivanje | Iz upadane kao uzroka, nastaje bhava |
Iz bivanja kao uzroka, nastaje rađanje | Iz bhava kao uzroka, nastaje đati |
Iz rađanja kao uzroka, nastaje starenje i smrt | Iz đati kao uzroka, nastaje đaramarana |
Formula pokazuje put kojim dolazi do interakcije pet sastojaka (khandha) i čula (ajatana), s jedne strane, i neznanja (aviđja) i želje (tanha), čime se stvara nespokojstvo i patnja (dukha). Pošto su ove interakcije veoma kompleksne, postoji više različitih verzija lanca uzročnosti u sutrama.
Pratitya-samutpada polazi od toga da tok života odgovara karmičkom procesu, čiji je pokretač ljudska volja. Sav mehanizam oslobađanja nalazi se u voljnom elementu, viđnani. Nečisti činovi dopiru do svesti i kaljaju je, te se nazivaju »okuženjima«, kleša. Nečisti um izaziva i podstiče novu karmu, usled čega nastupa ciklus samsare. Čistim delima viđnana postaje smirena, sile karmičke projekcije se zaustavljaju. Svest je središte ljudske odgovornosti.[7]
Izvori
- ↑ Prema srpskom prevodu Njanatilokinog Budističkog rečnika.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Budizam od A do Z: USLOVLJENI NASTANAK, Pristupljeno 27. 4. 2013.
- ↑ Garfield, Jay L. "Dependent Arising and the Emptiness:Why did Nagarjuna start with Causation? Philosophy East and West Volume 44, Number 2, April 1994
- ↑ Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
- ↑ 5,0 5,1 paticcasamuppada, Njanatiloka, Budistički rečnik, Pešić i sinovi, Beograd, 1996.
- ↑ Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
- ↑ Đuzepe Tuči, Istorija indijske filozofije (str. 68-84), NOLIT, Beograd, 1982.