Druga Srbija – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Nema sažetka izmjene
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Druga srbija.jpg|thumb|Druga Srbija]]

'''Druga Srbija''' ({{jez-en|The Other Serbia}}) je izraz koji se koristi u srpskim intelektualnim krugovima. Nastao je na osnovu knjige „''Druga Srbija''“ ([[Ivan Čolović]], [[Aljoša Mimica]], Beogradski Krug, [[Borba (novine)|Borba]], [[1992]]), a predstavlja zbirku od 80 govora sa 10 javnih [[tribina]] u [[Beograd]]u tokom proleća 1992. Govori su predstavljali otvoreni [[protest]] protiv [[diktatura|diktature]], [[mediji|medijskog]] jednoumlja, rasta [[nacionalizam|nacionalizma]] i [[rat]]a.
'''Druga Srbija''' ({{jez-en|The Other Serbia}}) je izraz koji se koristi u srpskim intelektualnim krugovima. Nastao je na osnovu knjige „''Druga Srbija''“ ([[Ivan Čolović]], [[Aljoša Mimica]], Beogradski Krug, [[Borba (novine)|Borba]], [[1992]]), a predstavlja zbirku od 80 govora sa 10 javnih [[tribina]] u [[Beograd]]u tokom proleća 1992. Govori su predstavljali otvoreni [[protest]] protiv [[diktatura|diktature]], [[mediji|medijskog]] jednoumlja, rasta [[nacionalizam|nacionalizma]] i [[rat]]a.
{{citat|Druga Srbija je ona Srbija koja se ne miri sa zločinom.<ref>[http://pescanik.net/2011/11/filozofija-srbije/ Filozofija Srbije]</ref>|[[Radomir Konstantinović]]}}
{{citat|Druga Srbija je ona Srbija koja se ne miri sa zločinom.<ref>[http://pescanik.net/2011/11/filozofija-srbije/ Filozofija Srbije]</ref>|[[Radomir Konstantinović]]}}

Verzija na datum 17 juni 2015 u 13:39

Druga Srbija (engl. The Other Serbia) je izraz koji se koristi u srpskim intelektualnim krugovima. Nastao je na osnovu knjige „Druga Srbija“ (Ivan Čolović, Aljoša Mimica, Beogradski Krug, Borba, 1992), a predstavlja zbirku od 80 govora sa 10 javnih tribina u Beogradu tokom proleća 1992. Govori su predstavljali otvoreni protest protiv diktature, medijskog jednoumlja, rasta nacionalizma i rata.

Druga Srbija je ona Srbija koja se ne miri sa zločinom.[1]

Glavna aktivnost Druge Srbije početkom jugoslovenskih ratova bili su antiratni protesti u Beogradu 1991-1992 godine, koje su vodili Žene u crnom, Centar za antiratnu akciju i Beogradski krug.[2] „Druga Srbija“ je postala sinonim otpora svih koji su odbili da se pomire sa vlašću i nacionalističkom ideologijom[3] i podržavaju novu, različitu, paralelnu Srbiju[4]. Izraz se često koristi sa ciljem tačnog razdvajanja od nacionalista, populista i drugih militarističkih opcija kao i vladine opcije. U istom značenju se upotrebljava i izraz građanska Srbija.[5][6] Ponekad se istoričarka Latinka Perović naziva "majkom druge Srbije"[7], dok se filozof Radomir Konstantinović naziva "guru druge Srbije".[8]

Obnova ideje „Druge Srbije“ započela je 2002. godine kada je Helsinški odbor za ljudska prava objavio knjigu „Druga Srbija – deset godina posle (1992-2002)“. Latinka Perović u svom predgovoru govori o „nacional boljševičkoj ideologiji u Srbiji“ koja je „do ludila fanatizovala mase“, a kao glavnog nacionalističkog ideologa imenuje Dobricu Ćosića. Radomir Konstantinović u svom predgovoru kaže da „srpski nacionalizam ne pristaje na Haški tribunal onako kako ne pristaje na suočavanje sa sopstvenim zločinima“, i zato je Druga Srbija i dan-danas „jedina moguća budućnost Srbije“. U oktobru 2002. godine Mirko Đorđević, Milan Đorđević, Filip David, Dragan Velikić, Predrag Čudić, Vladimir Arsenijević, Bogdan Bogdanović, Radmila Lazić i Laslo Vegel su uputili „Pismo upozorenja srpskoj kulturnoj javnosti“ u kojem kažu da je u Srbiji „sve prisutnije ponovno oživljavanje radikalnog nacionalizma“ i da „sprega struktura moći od SANU do Generalštaba i Crkve, uz učešće partijskih moćnika, stvara atmosferu (…) novog jednoumlja“.[9]

2007. godine je pokrenut sajt „Peščanika“, sa rubrikom koja je nazvana „Druga Srbija“, čiji su autori opisani kao „intelektualci građanske orijentacije“.

Izvori

Vidi još

Vanjske veze