Manmohan Singh – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Autobot (razgovor | doprinos)
m +sablon
Red 5: Red 5:
| opis = Manmohan Sing
| opis = Manmohan Sing
| ime_po_rođenju =
| ime_po_rođenju =
| datum_rođenja = <!-- {{Birth date and age|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
| datum_rođenja = <!-- {{Birth date and age|1932|MM|DD|df=y}} -->
| mjesto_rođenja =
| mjesto_rođenja =
| datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
| datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
Red 14: Red 14:
| roditelji =
| roditelji =
}}
}}
'''Manmohan Sing ''' je predsednik vlade [[Indija|Indije]] od [[22. 5.|22. maja]] [[2004]]. do sada ( novembar 2006.). Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo [[1991]]. dok je bio ministar finansija. Rođen je [[26. 9.|26. septembra]] [[1932]]. u Gahu u [[Zapadni Pendžab|Zapadnom Pendžabu]] u današnjem [[Pakistan]]u. Član je partije [[Indijski nacionalni kongres]]. Prvi je [[Sik]], koji je postao predsednik vlade.
'''Manmohan Sing ''' je predsednik vlade [[Indija|Indije]] od [[22. 5.]] [[2004]]. do sada ( novembar 2006.). Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo [[1991]]. dok je bio ministar finansija. Rođen je [[26. 9.]] [[1932]]. u Gahu u [[Zapadni Pendžab|Zapadnom Pendžabu]] u današnjem [[Pakistan]]u. Član je partije [[Indijski nacionalni kongres]]. Prvi je [[Sik]], koji je postao predsednik vlade.


Ekonomista je po profesiji i jedno vreme je radio u [[Međunarodni monetarni fond|MMF]]-u. Magistrirao je 1954. u Čandigaru u Pendžabu. Ponovo je diplomirao u Kembridžu 1957., a doktorirao je [[1962]]. u [[Oksford]]u. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsednika vlada. Zbog svoga rada u [[Ujedinjeni narodi|UN]]-u, [[Međunarodni monetarni fond|MMF]]-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cenjen u svetu. Bio je ministar finansija u vladi [[Narasimo Rao|Narasima Raoa]] i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom finansijske krize. Tokom vlasti Baratija Džanata Partije ( BDŽP ) bio je lider opozicije od [[1998]]. do [[2004]].
Ekonomista je po profesiji i jedno vreme je radio u [[Međunarodni monetarni fond|MMF]]-u. Magistrirao je 1954. u Čandigaru u Pendžabu. Ponovo je diplomirao u Kembridžu 1957., a doktorirao je [[1962]]. u [[Oksford]]u. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsednika vlada. Zbog svoga rada u [[Ujedinjeni narodi|UN]]-u, [[Međunarodni monetarni fond|MMF]]-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cenjen u svetu. Bio je ministar finansija u vladi [[Narasimo Rao|Narasima Raoa]] i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom finansijske krize. Tokom vlasti Baratija Džanata Partije ( BDŽP ) bio je lider opozicije od [[1998]]. do [[2004]].
Red 24: Red 24:
Manmohan Sing je ostao u Kongresnoj partiji, iako je bio marginalizovan i trpeo je stalne poraze na izborima 1996, 1998 i 1999. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu partije, kad se mnogo vodećih političara Kongresne partije pobunilo protiv izbora [[Sonja Gandi|Sonje Gandi]] za vođu opozicije i predsednika Kongresne partije. Sonju Gandi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog italijanskog porekla. Iako je tada izgledalo da [[Kongresna partija]] nema budućnosti Sing je ostao u njoj i pomogao je u reformi partijske platfome i organizacije.
Manmohan Sing je ostao u Kongresnoj partiji, iako je bio marginalizovan i trpeo je stalne poraze na izborima 1996, 1998 i 1999. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu partije, kad se mnogo vodećih političara Kongresne partije pobunilo protiv izbora [[Sonja Gandi|Sonje Gandi]] za vođu opozicije i predsednika Kongresne partije. Sonju Gandi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog italijanskog porekla. Iako je tada izgledalo da [[Kongresna partija]] nema budućnosti Sing je ostao u njoj i pomogao je u reformi partijske platfome i organizacije.


Kongresna partija u koaliciji sa drugim partijama dobila je parlamentarne izbore [[2004]]. , najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BDŽP partijom, koja se okrenula srednjoj klasi. [[Sonja Gandi]] je tada bila lider Kongresne partije i očekivalo se da ona postane predsednik vlade. Nije pristala da bude predsednik vlade i umesto toga imenovala je Manmohana Singa. Postao je predsednik vlade [[19. 5.|19. maja]] [[2004]].
Kongresna partija u koaliciji sa drugim partijama dobila je parlamentarne izbore [[2004]]. , najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BDŽP partijom, koja se okrenula srednjoj klasi. [[Sonja Gandi]] je tada bila lider Kongresne partije i očekivalo se da ona postane predsednik vlade. Nije pristala da bude predsednik vlade i umesto toga imenovala je Manmohana Singa. Postao je predsednik vlade [[19. 5.]] [[2004]].


== Predsednik vlade ==
== Predsednik vlade ==

Verzija na datum 14 april 2013 u 09:59

Manmohan Singh
Manmohan Sing

Manmohan Sing je predsednik vlade Indije od 22. 5. 2004. do sada ( novembar 2006.). Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo 1991. dok je bio ministar finansija. Rođen je 26. 9. 1932. u Gahu u Zapadnom Pendžabu u današnjem Pakistanu. Član je partije Indijski nacionalni kongres. Prvi je Sik, koji je postao predsednik vlade.

Ekonomista je po profesiji i jedno vreme je radio u MMF-u. Magistrirao je 1954. u Čandigaru u Pendžabu. Ponovo je diplomirao u Kembridžu 1957., a doktorirao je 1962. u Oksfordu. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsednika vlada. Zbog svoga rada u UN-u, MMF-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cenjen u svetu. Bio je ministar finansija u vladi Narasima Raoa i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom finansijske krize. Tokom vlasti Baratija Džanata Partije ( BDŽP ) bio je lider opozicije od 1998. do 2004.

Ekonomske reforme i uspon na vlast

Kasnih 1980ih bio je guverner centralne banke Indije, a ministar finansija je postao 1991. u vladi Narasima Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada, kojoj je na čelu bio Narasima Rao. Ekonomska liberalizacija od Singa i Raoa otvorila je put direktnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi sa velikim deficitom u spoljnotrgovinskoj razmeni. Devizne rezerve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako da plati dospele rate vanjskim kreditorima. Počele su pripreme da se zlatne rezerve Indije stave kao hipoteka u Bank of England da bi se dobio novac neophodan Indiji da plaća dospele obaveze. Rešenje te krize Sing i Narasima Rao su našli u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991. je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su usledile tokom 1990ih i 2000ih. Indija je dostigla visoki stepen rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspešna Narasima Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki deo naroda smatrao korumpiranim.

U opoziciji i izbori 2004

Manmohan Sing je ostao u Kongresnoj partiji, iako je bio marginalizovan i trpeo je stalne poraze na izborima 1996, 1998 i 1999. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu partije, kad se mnogo vodećih političara Kongresne partije pobunilo protiv izbora Sonje Gandi za vođu opozicije i predsednika Kongresne partije. Sonju Gandi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog italijanskog porekla. Iako je tada izgledalo da Kongresna partija nema budućnosti Sing je ostao u njoj i pomogao je u reformi partijske platfome i organizacije.

Kongresna partija u koaliciji sa drugim partijama dobila je parlamentarne izbore 2004. , najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BDŽP partijom, koja se okrenula srednjoj klasi. Sonja Gandi je tada bila lider Kongresne partije i očekivalo se da ona postane predsednik vlade. Nije pristala da bude predsednik vlade i umesto toga imenovala je Manmohana Singa. Postao je predsednik vlade 19. 5. 2004.

Predsednik vlade

Singova vlada se fokusirala na smanjenje budžetskog deficita, ali s druge strane za siromašne seljake je stvorio program oprosta dugova. Ekonomskom i poreskom politikom potakao je veliku ekonomsku ekspanziju. Lansirao je kampanju smanjenja verskih napetosti i konflikta u Indiji i počeo je politički podržavati manjine kao muslimane ili hrišćane. Na vanjskom planu nastavio je mirovni proces sa Pakistanom, a to se oseti po smanjenom terorizmu u Kašmiru. Ojačane su veze i sa SAD, Kinom i EU. Međutim Indija nije uspela da dobije podršku ključnog saveznika Rusije tokom zahteva za stalno mesto sa pravom veta u Savetu Bezbednosti UN-a.