Šalmaj – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 25 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q677921 na Wikidati
Red 74: Red 74:
[[Kategorija:Muzika]]
[[Kategorija:Muzika]]
[[Kategorija:Drveni duvački instrumenti]]
[[Kategorija:Drveni duvački instrumenti]]







[[ca:Xeremia]]
[[co:Cialamella]]
[[cs:Šalmaj]]
[[da:Skalmeje]]
[[de:Schalmei]]
[[en:Shawm]]
[[eo:Ŝalmo]]
[[es:Shawm]]
[[fi:Skalmeija]]
[[fr:Chalemie]]
[[fy:Skalmei]]
[[hu:Schalmei]]
[[it:Ciaramella]]
[[ja:ショーム]]
[[la:Calamaula]]
[[mk:Шалмај]]
[[nl:Schalmei]]
[[nn:Skalmeie]]
[[no:Skalmeie]]
[[pl:Szałamaja]]
[[pt:Charamela]]
[[simple:Shawm]]
[[sr:Шалмај]]
[[sk:Šalmaj]]
[[sv:Skalmeja]]

Verzija na datum 3 april 2013 u 04:02

Dva šalmaja
Dvostruki jezičak
Slični instrumenti
*Sorna[1]
*Rhaita[2]
*Suona[3]
*Sopila[4]
*Zurna[5]
O ovom zvuku Zvuk šalmaja.

Šalmaj (ital. cennamella, engl. shawm; fr. chalumeau, nem. Schalmei)[6] je orijentalni muzički instrument iz porodice drvenih duvačkih instrumenata sa dvostrukim trščanim jezičkom.[7]

Istorijat šalmaja

Žena svira bas-šalmaj (il.: Tobias Stimmer oko 1500. god.)

Šalmaj je veoma starog porekla. Na njemu se sviralo u Evropi u vreme srednjeg veka i renesansne,[8] od kraja 13. veka do 17. veka.

Stigao je u Evropu pod arapskim uticajem. Kao razvijen oblik orijentalne zurle, šalmaj se smatra pretečom današnje oboe, sa kojom je veoma sličan po zvuku. On se smatra i pretečom današnjeg klarineta.

Kao i na modernoj oboi, šalmaj se svira duvanjem u dvostruki trščani jezičak. Obično je napravljen iz jednog komada drveta, sa proširenjem na kraju u obliku levka (kao na trubi).

Zvuči veoma glasno, prodorno i grubo, pa se uglavnom koristi/o na otvorenom.

U Nemačkoj šalmaj se zove Schalmei ili Pommer. Prva reč verovatno dolazi od lat. reči calamus što znači „trska“ ili „stabljika“.

U Evropi su svirane mnoge vrste šalmaja i imali su različita imena. Početokom 16. veka bilo je nekoliko različitih veličina šalmaja, od soprana do basa.[9]

Upotreba šalmaja danas

Instrumenti slični srednjevekovnom šalmaju mogu se i danas čuti u mnogim zemljama. Na njima obično sviraju ulični muzičari ili vojni orkestri.

U mnogim zemljama Azije šalmajska tehnika sviranja obuhvata i tzv. kružno disanje koje omogućava kontinuirano sviranje, bez pauze za uzimanje vazduha.

Danas se proizvode i tzv. školski primeri šalmaja [10] koji su jednotrščani drveni duvački instrumenti (kao klarinet i saksofon) sa kljunastim usnikom. To je ujedno i narodni instrument. Ova vrsta šalmaja ima dve klapne i isti usnik, poveznicu i trsku (jednostruki jezičak), kao klarinet, što se vidi na sledećoj slici:


Pogledajmo još jedan tip modernih školskih šalmaja raznih veličina bez klapni koji ima isti usnik, poveznicu i trsku (jednostruki jezičak), kao klarinet:


Šalmaju je vrlo sličan italijanski instrument Piffero[11][12], koji se i danas koristi u italijanskoj narodnoj muzici.



Zvučni primer današnjeg sviranja prastarog instrumenta šalmaja načinjen u pokrajini Kalabrija, koja je jedna od najnerazvijenijih pokrajina u celoj (Italiji):



Šalmaj u Srbiji i njenoj okolini

U Srbiji i okolini, šalmaj se javlja u tri oblika i to u:

  1. Južnoj Srbiji - pod nazivom zurla.
  2. Makedoniji - takođe pod nazivom zurla.
  3. Hrvatskom primorju - pod nazivom sopile.

Vidi još

Izvori

Šablon:Instrumentalista