Nikola iz Antiohije – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 36: | Red 36: | ||
[[Kategorija:Ličnosti Novog zaveta]] |
[[Kategorija:Ličnosti Novog zaveta]] |
||
[[Kategorija:Apostoli]] |
[[Kategorija:Apostoli]] |
||
[[Kategorija:Osobe optužene za jeres]] |
|||
[[Kategorija:1. vijek]] |
|||
[[en:Nicolaism]] |
[[en:Nicolaism]] |
Verzija na datum 2 april 2013 u 03:15
Nikole iz Antiohije je bio jedan od Sedamdesetorice apostola koje je Isus poslao da šire evanđelje, i jedan od sedam đakona koje su apostoli u Jerusalimu odabrali da pomažu oko služenja.[1]
Smatra se osnivačem zajednice nikolaita, koju je crkva proglasila za jeres.
Život
Nikola je bio Jevrejin grčkog jezika (tzv. helenista) iz Antiohije, koji je došao u Jerusalim.[2] Pripadao je krugu od sedamdeset učenika, koje je Isus oko 30. godine poslao, po dvojicu zajedno, da ga najave u svim mestima gde je kanio ići. On im je dao specifična uputstva da ne nose sa sobom ni torbe, ni obuće, i da ne pozdravljaju nikoga putem. Ukoliko ih neko primi, bili su obavezni da ostanu u toj kući, i jedu i piju čime ih ponude. Bilo im je zabranjeno prelaziti iz kuće u kuću. Zadatak im je bio da liječe bolesnike u gradu i javljaju stanovništvu: "Približilo vam se kraljevstvo Božje!"[3]
Nakon pogubljenja Isusa od strane vlasti početkom 30-ih, Nikola je bio predan član Jerusalimske crkve. Govorio je da "telo ne treba štedeti".[4] Apostoli su ga izabrali kao đakona, da pomaže pri služenju hrane udovicama, kako prenose Dela apostolska:
Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo učenika, rekoše: Nije prilično nama da ostavimo reč Božju pa da služimo oko trpeza. Nađite dakle, braćo, među sobom sedam poštenih ljudi, punih Duha Svetog i premudrosti, koje ćemo postaviti nad ovim poslom. A mi ćemo u molitvi i u službi reči ostati. I ova reč bi ugodna svemu narodu. I izabraše Stefana, čoveka puna vere i Duha Svetog, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije.[5]
Kliment Aleksandrijski navodi da su ga nakon smrti Isusa apostoli počeli prekorevati zbog "čudnog" odnosa sa svojom mlađom ženom, na šta je on reagovao ponudivši je svima:
„On je imao ženu u cvetu mladosti. Kada su ga po vaznesenju Spasitelja apostoli počeli prekorevati zbog čudnog odnosa koji je imao prema njoj, on ženu izvede na sredinu sabranja i predloži da je uzme svako ko poželi. Takav postupak, kako kazuju, bio je saglasan sa njegovim rečima da telo nije potrebno štedeti."[4]
Izgleda da je njegov postupak naveo neke da se odaju bludu i nemoralu, iako Kliment piše da je sam Nikola živeo čedno:
„Tom njegovom postupku i rečima počeli su da prilaze neki od ljudi, bez previše rasuđivanja. Uskoro se sledbenici njegove jeresi predadoše bestidnom razvratu. Slušao sam o tome da Nikola nije znao ni za jednu drugu ženu osim za svoju, a takođe da su njegove kćeri bile devstvenice a sin da je živeo daleko od poroka. Ako je to tako, onda je njegovo izvođenje žene bilo radi toga da bi pokazao kako je pobedio strast..."[4]
Nikola je bio je prijatelj Stefana Prvomučenika[4], koji je 30-ih godina osuđen od sanhedrina i kamenovan. Tada je Nikola zajedno sa drugim hrišćanima helenistima od strane vlast prognan iz Jerusalima.[6] Prognanici se tada "razidjoše po Judeji i Samariji".[4]
Nikola je nakon progona iz Jerusalema postao episkop Samarije.[7] Crkveno predanje ga optužuje da je postao sledbenik Simona Maga.
Nikolaiti
Nikolaiti se pominju u Jovanovom Otkrivenju u kontekstu Crkve u Efezu.[8] Irinej Lionski nikolaite naziva izdancima gnosticizma, odnosno „izdancima onoga što se naziva lažnim znanjem".[9]
Eusebije navodi da "jeres nikolaita" nije postojala previše dugo.[4]
Izvori
- ↑ Prvi episkopi crkve
- ↑ Jeruzalemska Biblija
- ↑ Luka 10. poglavlje
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Eusebije, Istorija crkve (scribd)
- ↑ Dela 6:1-5
- ↑ Јован Зизијулас, Јелинизам и хришћанство
- ↑ Prvi episkopi crkve
- ↑ Knjiga Otkrivenja 2,1-6
- ↑ „Protiv jeresi", III , 11, 1