Gospodin i gospođa Andrews – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
SassoBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.3) (robot Dodaje: simple:Mr. and Mrs. Andrews
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 9 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1619527 na Wikidati
Red 26: Red 26:
[[Kategorija:Slike 1750.]]
[[Kategorija:Slike 1750.]]
[[Kategorija:Rokoko]]
[[Kategorija:Rokoko]]

[[de:Mr. und Mrs. Andrews]]
[[en:Mr and Mrs Andrews]]
[[es:El Señor y la Señora Andrews]]
[[he:אדון וגברת אנדרוס]]
[[hr:Gospodin i gospođa Andrews]]
[[it:Coniugi Andrews]]
[[ru:Мистер и Миссис Эндрюс]]
[[simple:Mr. and Mrs. Andrews]]
[[uk:Портрет містера і міссіз Ендрюс]]

Verzija na datum 15 mart 2013 u 02:03

Gospodin i gospođa Andrews
Thomas Gainsborough, 1750.
ulje na platnu , 69,08 × 119,04 cm
Nacionalna galerija, London

Dvostruki portret gospodina i gospođa Andrews je jedna od najslavnijih slika najvećeg engleskog portretista, Thomasa Gainsborougha (1727.-88.), za kojega su portreti bili jedini neprestani izvor prihoda, iako je izvorno bio slikar pejzaža[1].

Ovo njegovo rano djelo posjeduje određenu lirsku dražesnost i lakoću prozračne sentimentalnosti, kvaliteta koje su jako cijenili njegovi bogati sponzori i kolekcionari, a koje se ne mogu pronaći u njegovim kasnijim slikama. Robert Andrews i njegova žena Frances su prikazani u lijevom kraju dugog platna na kojemu dominira krajolik njihova posjeda kod Sudburyja u Suffolku. Slika naime slavi dvogodišnicu njihova vjenčanja čime su se ujedinila i njihova dva golema posjeda.

Kako je lov bio priviliegijom bogatih veleposjednika, gospodin Andrews, inače gorljiv agrikulturist, je naoružan puškom koja svjedoči o njegovom statusu seoskog viteza. Kao takav on se savršeno uklapa u krajolik, što se ne može reći za njegovu osamnaestogodišnju suprugu. Ona sjedi ukočeno, gleda blag neudobno i naočigled manje samouvjereno. U njezinom krilu se nalazi nedovršeni dio slike, u kojemu je navodno trebao biti naslikan fazan kojega je njezin muž upravo bio ustrijelio[2].

Smještaj portreta u krajolik, iako nagovješteni u djelima francuskih rokoko umjetnika kao što su Boucher i Fragonard, zapravo je izum engleskog slikara Francisa Haymana (1708.-66.) kojega je Gainsborough upoznao tijekom studija u Londonu. Gainsborough je čak naslikao nekoliko pozadinskih pejzaža na nekim Haymanovim slikama, ali je ubrzo prevazišao svog učitelja. Za razliku od ranijih plemićkih portreta, likovi na Gainsboroughovim slikama se doimlju opušteni u ugodnom ozračju nepretencioznog domaćinskog krajolika. Pejzaž je zapravo posuđen od nizozemskog Ruisdaela i njegove slikarske škole, ali je otvoreniji, osunčaniji i dobroćudniji. Također, usputna nenamještena dražesnost figura podsjeća na Watteauov stil jer oni gotovo ne stoje na tlu, a odjeveni su u modernu odjeću[3].

Novina je snažan nagovještaj veze plemstva sa zemljom, veze koju su Englezi smatrali dijelom svog identiteta. Ta veza s prirodom je naposlijetku postala temeljem engleskog pejzažnog slikarstva, a na koje je Gainsborough snažno utjecao svojim slikama. Može se reći kako ovaj način portretiranja predstavlja nove ideje prosvjetiteljstva, isticanje prirode i prirodnosti kao izvora dobrote i ljepote.[4]

Izvori

  1. Mr and Mrs Andrews: Key Facts, The National Gallery (en) Preuzeto 21. veljače 2012.
  2. 30,000 Years of Art: The story of human creativity across time and space, Phaidon Press Inc., 2007., New York, str. 822. ISBN 978-0-7148-4789-4
  3. Janson's History of Art, Pearson Education Ltd., 2007., New Jersey, str. 771. ISBN 0-13-193455-4
  4. Marilyn Stockstad, Art History vol. 2, Pearson Education Ltd., 2005., New Jersey, str. 921. ISBN 0-13-145527-13