Grado (Gorica) – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2+) (robot Mijenja: scn:Gradu (Italia)
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 34 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q53130 na Wikidati
Red 124: Red 124:
[[Kategorija:Provincija Gorica]]
[[Kategorija:Provincija Gorica]]
[[Kategorija:Gradovi u Italiji]]
[[Kategorija:Gradovi u Italiji]]

[[bg:Градо]]
[[ca:Grado (Gorizia)]]
[[de:Grado (Italien)]]
[[en:Grado, Friuli-Venezia Giulia]]
[[eo:Grado (Italio)]]
[[es:Grado (Italia)]]
[[fr:Grado]]
[[fur:Grau]]
[[hr:Grado]]
[[hu:Grado (Olaszország)]]
[[ia:Grado (Italia)]]
[[it:Grado (Italia)]]
[[ja:グラード (イタリア)]]
[[la:Gradum]]
[[lmo:Grado (GO)]]
[[lt:Gradas (Italija)]]
[[nap:Grado (GO)]]
[[nl:Grado (Italië)]]
[[no:Grado]]
[[pl:Grado]]
[[pms:Grado]]
[[pt:Grado (Itália)]]
[[ro:Grado]]
[[ru:Градо]]
[[sc:Grado]]
[[scn:Gradu (Italia)]]
[[sl:Gradež (Italija)]]
[[sr:Градо]]
[[sv:Grado]]
[[uk:Градо]]
[[vec:Gravo]]
[[vo:Grado]]
[[war:Grado, Italya]]
[[zh:格拉多]]

Verzija na datum 13 mart 2013 u 21:22

Grado
Gradež
Stari grad Grado
Stari grad Grado
Stari grad Grado
Koordinate: 45°56′N 13°37′E / 45.933°N 13.617°E / 45.933; 13.617
Država  Italija
Regija Furlanija-Julijska krajina
Provincija Gorizia(GO)
Četvrti Boscat, Fossalon, Pineta, Primero, Val Cavarera
Vlast
 - Gradonačelnik Silvana Olivotto
Površina
 - Ukupna 114 km²
Visina 2
Stanovništvo (31. decembar 2003.)
 - Grad 8,678[1]
 - Gustoća 75.9 km²
Poštanski broj 34073
Pozivni broj 0431
Službena stranica Comune.grado
Karta
Grado na mapi Italije
Grado
Grado

Grado (venecijanski: Gravo, slovenski: Gradež, furlanski: Grau) je grad u Provinciji Gorizia u okviru autonomne regije Furlanija-Julijska krajina u Sjevernoj Italiji.

Geografske karakteristike

Grado ima 8,678 stanovnika[1] po popisu stanovnika iz 2009., smjestio se na vrhu pješčanog poluotoka koji zatvara istoimenu lagunu (ili Laguna Marano) između Venecije i Trsta u Jadranskom moru.

Ladanjske kuće iz Grada

Grado je nekoć bio ribarsko naselje, danas je ladanjsko mjesto i spa centar poznat kao L'Isola del Sole (Sunčani otok).

Historija

Plaža Pineta u Gradu

Za rimskih vremena naselje se zvalo ad Aquae Gradatae, to je bila ulazna luka preko koje su brodovi dalje preko rijeke Natissa plovili uzvodno do antičke Aquileie (ad gradus na latinskom znači na usponu). Nešto prije propasti Zapadnog Rimskog carstva mnogi stanovnici antičke Akvileje pobjegli su u Grado, traživši sigurnije utočiište pred provalama barbara sa istoka. Iz 5. vijeka su temelji prve katedrale iz Grada, baptisterija i prve crkve Santa Maria delle Grazie, u to vrijeme Grado je bio sjedište flote akvilejskog patrijarha.

Nakon invazije Langobarda na Sjevernu Italiju 568 patrijarh Akvileje - Paulinus I., premjestio je svoje sjedište u Grado. Nakon crkvene svađe u 6. vijeku dva patrijarha su pretendirala da budu pogavari Grada, da stvar bude još zamršenija patrijarh iz stare Akvileje preselio se u Cividale i kontrolirao cijelu unutrašnjost.

Dugi spor završen je silom, kad je patrijarh iz Akvileje - Popo, zauzeo Grado 993. Nakon tog se umiješao i papa koji je 1027 objavio da patrijarh Akvileje ima supremaciju nad Gradom i cijelom venecijanskom provincijom. Stvar je potpuno zaboravljena kad je papa Nikola V. 1451. premjestio sjedište patrijarhije u Veneciju.

Centar Grada

Nakon tog je Grado spao na maleno selo u Mletačkoj republici. Grado su orobili Englezi 1810 i Francuzi 1812. za napoleonskih ratova. Nakon propasti napoleonske vlasti u Italiji Grado je postao dio Austrijskog Carstva - 1815. Krajem 19. vijeka Grado se počeo pretvarati u ladanjsko mjesto - ulaz u Austrijske rivijere, Grado je pod Austro-Ugarskom ostao do 1918, nakon Prvog svjetskog rata pripao je Kraljevini Italiji.

Znamenitosti Grada

Najznačajniji spomenik Grada je njegova katedrala:

  • Sv. Eufemija sa svojim oktogonalnim baptisterijem sa kraja 5. vijeka. Crkva je nekoć imala portik sa četiri stupa, jedan od njih danas se nalazi u središtu Partijarhova trga. Današnja ulazna fasada je rezultat rekonstrukcije koju je napravio fra Elia 579, u 15. vijeku donan je crkveni zvonik uz crkvu s desne strane. Unutrašnjost ove bazilike ima dva pomoćna i jedan glavni brod, u njoj su najljepši su podni mozaici iz 6. vijeka, koji su obnovljeni 1946- 1948.
  • Bazilika Santa Maria delle Grazie, podignuta je na prijelazu iz 4. - 5. vijeka, obnovljena je u 6. vijeku i potpuno barokizirana u 1640.

Literatura

Gradovi prijatelji

Izvori

Eksterni linkovi