Pokret otpora

Pokret otpora je izraz kojim se opisuju pojedinci, grupe ili organizacije okupljene sa svrhom da ilegalnim, odnosno subverzivnim metodama smijene vlast koju smatraju neligitimnom ili neprihvatljivom - najčešće onu uspostavljenu stranom vojnom okupacijom ili državnim udarom. Pokret otpora se pri tome služi metodama koje mogu biti nenasilne - propaganda, pasivni otpor, demonstracije - do onih koje sadrže oružanu ili nasilnu komponentu - sabotaže, atentati i gerilske operacije. Aktivnosti pokreta otpora, ovisno o okolnostima, mogu prerasti u ustanak, odnosno u oružani sukob. Pokreti otpora također mogu imati vlastite paravojne formacije koje, također ovisno o okolnostma, mogu prerasti u redovne vojske.

Izraz pokret otpora se prvi put počeo koristiti za vrijeme drugog svjetskog rata, i to zahvaljujući francuskom pokretu otpora organiziranom za vrijeme njemačke okupacije 1940-44. Nakon toga obično ima pozitivne konotacije, a za pripadnike pokreta otpora se često koristi izraz borci za slobodu.

V. također

• Pokreti otpora u Drugom svjetskom ratu

Izvori

• Gardam, Judith Gail (1993). Non-combatant Immunity as a Norm of International Humanitarian,Martinus Nijhoff ISBN 0-7923-2245-2.
• Ticehurst, Rupert. The Martens Clause and the Laws of Armed Conflict 30 April 1997, International Review of the Red Cross no 317, p. 125-134 ISSN 1560-7755