Samoglasnik – razlika između verzija
m r2.7.2+) (robot Dodaje: ku:Dengdêr |
m r2.7.1) (robot Dodaje: be-x-old:Галосныя |
||
Red 61: | Red 61: | ||
[[ast:Vocal]] |
[[ast:Vocal]] |
||
[[be:Галосныя]] |
[[be:Галосныя]] |
||
[[be-x-old:Галосныя]] |
|||
[[bg:Гласен звук]] |
[[bg:Гласен звук]] |
||
[[bo:དབྱངས་ཡིག]] |
[[bo:དབྱངས་ཡིག]] |
Verzija na datum 6 mart 2013 u 23:15
U fonetici, samoglasnik (vokal) je naziv za glas koji se pri izgovoru bez zapreke stvara u govornom aparatu tako da vazdušna struja slobodno prolazi od pluća do usana.
U svim jezicima, slog uključuje samoglasnike. U nekim jezicima istu funkciju mogu pored samoglasnika imati i glasovi koji se fonetički smatraju suglasnicima, kao r u našoj riječi grm ili vrt.
Osnovna namjena vokala jest povezivanje suglasnika u slogove, tj. formiranje izgovorljivih riječi.
U srpskohrvatskom jeziku postoje i takozvani pokretni vokali. Neki padeži pridjeva određenog vida, nekih zamjenica i neki prilozi na kraju mogu imati vokal ili biti bez njega: dobrog i dobroga, kojeg i kog, njim i njime'.
U jednom padežnom obliku mogu se javiti čak i po dva pokretna vokala, npr. ovom,ovome, ovomu, dativ i lokativ jednine.
Artikulacijske osobine
Samoglasnici se u našem jeziku dijela po mjestu tvorbe i prema veličini otvora između jezika i nepca
Tip glasa | Glas | Mjesto tvorbe | |
---|---|---|---|
prednji | i, e | prednji dio jezika i prednje nepce | |
srednji | a | sredina jezika | |
zadnji | o, u | stražnji dio jezika i stražnje nepce |
Tip glasa | Glas | |
---|---|---|
najviši ili najotvoreniji | a | |
srednji | e , o | |
zadnji | u |
Hrvatskosrpski jezik nema nazalne tj. nosne samoglasnike, kao što su na primjer poljski samoglasnici [ɛ̃] (ę) i [ɔ̃] (ą).