Prezbiterijanstvo – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.6.5) (robot Dodaje: sr:Презветеријанство
Gerakibot (razgovor | doprinos)
Red 60: Red 60:
[[sk:Presbyterianizmus]]
[[sk:Presbyterianizmus]]
[[sl:Prezbiterijanstvo]]
[[sl:Prezbiterijanstvo]]
[[sr:Презвитеријанство]]
[[sr:Презветеријанство]]
[[sv:Presbyterianism]]
[[sv:Presbyterianism]]
[[th:เพรสไบทีเรียน]]
[[th:เพรสไบทีเรียน]]

Verzija na datum 5 mart 2013 u 00:06

Prezbiterijanstvo ili prezviterijanstvo je naziv za različite kršćanske crkve koje se temelje na kalvinističkoj teološkoj tradiciji unutar protestantizma te su organizirane po načelu prezbiterijanske crkvene uprave. Prezbiterijanska teologija u pravilu naglašava suverenitet Boga, autoritet Svetog pisma i nužnost Božje milosti kroz vjeru u Krista.

Prezbiterijanstvo se razvilo uglavnom u Škotskoj te je potvrđeno kao crkvena vlast u Škotskoj Zakonom u Uniji 1707. Većina prezbiterijanaca koji danas žive u Englesku su dijelom škotskog porijekla, a prezbiterijanstvo se također proširilo u Sjevernu Ameriku zahvaljujući Škotima i škotsko-irskim doseljenicima. Prezbiterijanske denominacije u Škotskoj koriste teologiju Calvina i njegovih neposrednih nasljednika, iako postoji široki raspon teoloških pogleda u suvremenom prezbiterijanstvu.

Moderno prezbiterijanstvo svoje institucionalne korijene vuče od vremena Škotske reformacije. Lokalnim kongregacijama upravljaju sjednice predstavnika kongregacije, a skupštinsko načelo se koristi i na drugim razinama odlučivanja (Prezbiterij, Sinod i Opća skupšđtini). U teoriji, u prezbiterijanstvu ne postoje biskupi (episkopi); neke prezbiterijanske grupe u Istočnoj Evropi, pak, imaju biskupe. Funkcija starješine je još jedna specifičnost prezbiterijanstva: to su posebno zaređeni laici koji sudjeluju u upravljanju parohijama/župama i odlučivanju na svim razinima. Funkcija đakona je, pak, usmjerena prema brizi za članove crkve, njihove porodice i zajednice. U nekim kongregacijama aktivni starješine i đakoni služe mandat od tri godine pa se potom rotiraju. Funkcije pastora, starješine i đakona započinju sa zaređenjem; jednom kada je pastor zaređen, može zadržati titulu do kraja života. Osoba može istovremeno biti i starješina i đakon.

Korijeni prezbiterijanstva su u evropskoj Reformaciji u 16. vijeku, gdje je posebno značajan uticaj Calvinove Geneve. Većina reformiranih crkava koje potiču iz Škotske su ili prezbiterijanske ili kongregacionalističke po svojoj organizaciji.

Dio prezbiterijanaca je u 20. vijeku igrao važnu ulogu u ekumenskom pokretu, uključujući Svjetski savez crkava. Mnoge prezbiterijanske denominacije su pronašle načine suradnje sa drugim reformiranim crkvama kao i kršćanima drugih tradicija, posebno kroz Svjetsku zajednicu reformiranih crkava. Neke prezbiterijanske crkve su ušle u uniju sa drugim crkvama, pogotovo kongregacionalističkim, luteranskim, anglikanskim i metodističkim.

Eksterni linkovi