Teritorija glavnog grada Australije – razlika između verzija
m r2.7.3) (robot Dodaje: ga:Críoch Phríomhchathair na hAstráile |
m r2.7.2) (robot Dodaje: pa:ਆਸਟਰੇਲੀਆਈ ਰਾਜਧਾਨੀ ਰਾਜਖੇਤਰ |
||
Red 103: | Red 103: | ||
[[no:Australian Capital Territory]] |
[[no:Australian Capital Territory]] |
||
[[oc:Territòri de la capitala australiana]] |
[[oc:Territòri de la capitala australiana]] |
||
[[pa:ਆਸਟਰੇਲੀਆਈ ਰਾਜਧਾਨੀ ਰਾਜਖੇਤਰ]] |
|||
[[pam:Australian Capital Territory]] |
[[pam:Australian Capital Territory]] |
||
[[pih:Ostrielyan Kapitel Teritrii]] |
[[pih:Ostrielyan Kapitel Teritrii]] |
Verzija na datum 24 februar 2013 u 22:24
Australian Capital Territory | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Službeni jezik | engleski | ||||
Glavni grad | Canberra | ||||
Vlada | ustavna monarhija | ||||
- administrator premijer |
Quentin Bryce Katy Gallagher | ||||
Površina | |||||
- ukupno | 2 358 km² | ||||
Stanovništvo | |||||
- ukupno ([[{{{godina popisa}}}]].) | 324 034 | ||||
Pripadnost | Australija | ||||
Internetski nastavak | www.act | ||||
Teritorija glavnog grada Australije (engleski: Australian Capital Territory, akronim: ACT) je jedna od dvije unutrašnje federalne teritorije Australije koja se nalazi na istoku kontinenta, unutar Novog Južnog Walesa. [1]
Administrativni centar teritorije je Canberra, administrator je Quentin Bryce, a premijer Katy Gallagher. [1]
Geografske karakteristike
Teritorija glavnog grada Australije zapravo je esklava unutar teritorija države Novi Južni Wales duga 85 km (sjever - jug), i široka 53 km (istok-zapad), ukupne površine od 2 358 km², na kojem živi 324 03 stanovnika i to većinom u glavnom gradu Canberri. [1]
Historija
Po Australskom ustavu trebalo je osnovati takav teritorij za budući glavni grad australskog Commonwealtha (federalne vlade). Teritorij je odabran 1908. a radovi na izgradnji novih vladinih zgrada otpočeli 1911. premještanje je dovršeno 1927. kad se preselio parlament iz Melbourna.
Povezane stranice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Australian Capital Territory” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 19. 10. 2012.