Jean-Baptiste Lamarck – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
MastiBot (razgovor | doprinos)
Xqbot (razgovor | doprinos)
Red 85: Red 85:
[[lt:Žanas-Baptistas Lamarkas]]
[[lt:Žanas-Baptistas Lamarkas]]
[[lv:Žans Batists Lamarks]]
[[lv:Žans Batists Lamarks]]
[[ml:ജീൻ ബാപ്റ്റിസ്റ്റ് ലാമാർക്ക്]]
[[mr:लामार्क]]
[[mr:लामार्क]]
[[ms:Jean-Baptiste Lamarck]]
[[ms:Jean-Baptiste Lamarck]]

Verzija na datum 28 januar 2013 u 18:52

Jean-Baptiste Lamarck

Rođenje 1. kolovoza 1744.
Bazentin-le-Petit, Francuska
Smrt 18. prosinca 1829.
Pariz, Francuska
Narodnost Francuz
Polje botanika
zoologija
Poznat po evolucija (lamarkizam)

Jean-Baptiste de Monet Lamarck, punim imenom i naslovom Jean-Baptiste Pierre Antoine de Monet, chevalier Lamarck (Bazentin-le-Petit, 1. kolovoza 1744. - Pariz, 18. prosinca 1829.), francuski prirodoslovac.

Rodio se u plemenitaškoj obitelji u Bazentinu. Obitelj mu je dala brojne ugledne vojnike. Studirao je na isusovačkom učilištu u Amiensu od 1755. do 1759. godine. U vojničku se karijeru dao 1761., stekavši naslov Chevalier de Saint-Martin. Ratovao je u Sedmogodišnjem ratu s Pruskom, u fazi poznatoj kao Pomeranijski rat, gdje je Pruska ratovala protiv Švedske. Odlikovan je za hrabrost na ratištu.[1] Na svojoj postaji u Monaku, zainteresirao se za prirodoslovlje te je odlučio studirati medicinu.[2] Nakon što je ranjen u vojsci 1766., povukao se iz vojske te se vratio tudiju medicine.[2]

Posebice se zanimao za botaniku. Kasnije je objavio trosveščano djelo Flora française. Postao je članom Francuske akademije znanosti 1779. godine. Vremenom se uključio i u rad pariškog botaničkog vrta te je postao čelnikom odjela za botaniku 1788. godine. Kad je utemeljen pariški Prirodoslovni muzej 1793. godine, ondje je dobio mjesto profesora zoologije.

Bio je kustos botaničke zbirke, a poslije profesor zoologije u Jardin du Roi. U "Zoološkoj filozofiji" sustavno je razradio prvu cjelovitu teoriju o evoluciji organskog svijeta, poznatu pod imenom lamarkizam, po kojoj organizmi stečena svojstva nasljeđuju. Temeljno značenje ima njegovo posljednje djelo "Prirodopis beskralježnjaka".

Njegovo djelo je bilo ispred vremena u kojem je živio, pa za života nije bio dovoljno shvaćen. Potkraj života je oslijepio te je umro u bijedi.

U biologiji se rabi kratica Lam. kad se citira botaničko ime.[3]

Izvori

  1. Damkaer, David M. (2002.). The Copepodologist's Cabinet: A biographical and bibliographical bistory. Philadelphia: American Philosophical Society. str. 117. ISBN 0-87169-240-6. 
  2. 2,0 2,1 Packard, Alpheus Spring (1901.). Lamarck, the founder of Evolution: his life and work with translations of his writing on organic evolution. New York: Longmans, Green.. 
  3. Tražilica Međunarodni indeks biljnih imena