Ivan XI (papa) – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinos)
m Robot: Adding ilo:Papa Juan XI
Rubinbot (razgovor | doprinos)
m r2.5.4) (Bot: mijenja tl:Juan XI sa tl:Papa Juan XI
Red 76: Red 76:
[[sw:Papa Yohane XI]]
[[sw:Papa Yohane XI]]
[[th:สมเด็จพระสันตะปาปาจอห์นที่ 11]]
[[th:สมเด็จพระสันตะปาปาจอห์นที่ 11]]
[[tl:Juan XI]]
[[tl:Papa Juan XI]]
[[uk:Іван XI]]
[[uk:Іван XI]]
[[vi:Giáo hoàng Gioan XI]]
[[vi:Giáo hoàng Gioan XI]]

Verzija na datum 15 januar 2013 u 03:35

Ivan XI.
Ioannes Undecimus

Papinstvo počelo veljača/ožujak 931.
Papinstvo završilo prosinac 935.
Prethodnik Stjepan VII.
Nasljednik Lav VII.
Rođen
Ostali pape imena Ivan

Ivan XI. (cca. 910? - prosinac 935) je bio papa od veljače/ožujka 931. do prosinca 935. godine.

Historijski izvori navode da mu je majka bila Marozia, uticajna rimska plemkinja iz klana Tusculanija, koji su za vrijeme tzv. saeculum obscuruma pape učinili svojim marionetama. O ocu postoje različite pretpostavke - Liutprand Kremonski (koji se zbog pristranosti smatra nepouzdanim) i Liber Pontificalis navode kako mu je otac bio papa Sergije III, Marozijin ljubavnik. Ukoliko su takvi navodi točni, Ivan XI bi bio druga ličnost koja je za papu proglašen kao sin prethodnog pape [1], odnosno prvi nezakoniti sin pape koji je i sam postao papa. Drugi historičari navode da je bio Marozijino zakonito dijete, odnosno da je njegov otac bio Alberic I od Spoleta, Marozijin prvi suprug.

U svakom slučaju, Marozia se pobrinula da njen sin postane papa, iako je prilikom početka pontifikata imao tek 20 godina. Mladić je bio marioneta u rukama svoje majke, a kada je 932. Marozia svrgnuta, došao je pod nadzor svog mlađeg brata Alberica II. Navodi se kako je Alberic preuzeo sve papske ovlasti ne samo u svjetovnim, nego i u duhovnim stvarima, ostavivši Ivanu XI da obavlja čisto ceremonijalnu ulogu.

Ivanov pontifikat je obilježila podrška ustoličenju kontroverznom ustoličenju Teofilakta, mladog sina bizantskog cara, na mjesto carigradskog patrijarha, čemu se protivila istočna Crkva. Podržao je i izbor Artolda za izbor nadbiskupa Reimsa. S druge strane je također podržao rad Opatije Cluny koja će kasnije postati glavno središte reformatorskog pokreta u Crkvi.

Izvori

  1. Papa Silverije je bio zakoniti sin pape Hormizde.