Pakt Ribbentrop-Molotov – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinos)
MerlIwBot (razgovor | doprinos)
Red 45: Red 45:
[[eu:Molotov-Ribbentrop ituna]]
[[eu:Molotov-Ribbentrop ituna]]
[[fi:Molotov–Ribbentrop-sopimus]]
[[fi:Molotov–Ribbentrop-sopimus]]
[[fr:Pacte Molotov Ribbentrop]]
[[fr:Pacte germano-soviétique]]
[[gl:Pacto Ribbentrop-Molotov]]
[[gl:Pacto Ribbentrop-Molotov]]
[[he:הסכם ריבנטרופ-מולוטוב]]
[[he:הסכם ריבנטרופ-מולוטוב]]

Verzija na datum 26 decembar 2012 u 03:36

Vjačeslav Molotov potpisuje pakt Ribbentrop-Molotov 1939. Iza njega su drugi potpisnik Joachim von Ribbentrop, Josif Staljin i Boris Šarpošnjikov.

Pakt Ribentrop-Molotov ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika je u stvari bio sporazum o nenapadanju između Njemačkog Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza. Potpisan je 23. kolovoza 1939. god. u Moskvi od strane sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa. Međusobni pakt o nenapadanju koji će tokom Hladnog rata biti korišten kao zapadno propagandno gotovo mitsko oružje oružje protiv SSSR je bio na snazi do početka Operacije Barbarossa 22. lipnja 1941. god. kada je Njemačka napala SSSR.

Uvod

Po završetku Prvog svetskog rata Nemačke i SSSR koji je preživio zapadnu agresiju su postali političkoj karti pobednika izgnanici s kojima se ne smije imati posla. U takvoj situaciji oni su se okrenuli jedan drugom pošto je Nemačkoj bilo potrebno tržište, ali i mesto za ponovnu gradnju vojske, a ratom uništeni SSSR je tražio pre svega tehnološku pomoć. Dolaskom nacista na vlast u Nemačkoj taj savez dve države se počeo ubrzano raspadati zbog ideoloških razmišljanja Adolfa Hitlera koji je pozivao na uništavanje komunizma. Početni pad trgovinske razmene je ubrzo prešao u rat na području Španije gde SSSR podržava republikance, a Nemačka fašiste. Takav razvoj događaja zajedno s Nemačkom aneksijom Austrije i pripremama za aneksiju Čehoslovačke su rezultirale političkom odlukom SSSR da podrži Čehoslovačku po svaku cenu pod uvetom da to isto učine Velika Britanija i Francuska koje tako nešto odbijaju i prepuštaju ovu državu Hitleru. Po završetku aneksije Čehoslovačke Hitler se okrenuo pripremama agresije na Poljsku, a Velika Britanija i Francuska barem na papiru SSSRu za podršku tako pregovori s jedne strane Londona i Pariza, a s druge strane Moskve počinju u aprilu 1939. Tokom sledećih meseci SSSR odbija sve tadašnje praktički istovremene Nemačke ponude dogovora očekujući sporazum s Velikom Britanijom i Francuskom do kojega nikada neće doći zbog protivljenja te dvije sile razumnom zahtevu Moskve da u slučaju Nemačke agresije na Poljsku (koja bi tada bila saveznik SSSRa) Crvena Armija uđe na poljski teritorij kako bi ju obranila.

Sporazum

Nakon 3 meseca neuspešnih pregovora s zapadnim silama SSSR čija politička elita je živela u strahu od rata Sovjetskog Saveza i Nemačke gde će kao pobednici na kraju izaći zapadne sile koje će biti samo promatrači je napokon pozitivno na višemesečne pozive na pregovore Berlina koji će početi krajem jula 1939. godine i na opće zapadno iznenađenje uspešno završiti 23.8.1939. paktom o nenapadanju. Iako je on službeno bio tako označen, ovaj sporazum je obuhvaćao i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao "političke i teritorijalne promjene" u oblastima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve navedene zemlje su napadnute i okupirane bilo od strane Njemačke bilo od strane SSSR-a. Jedino je Finska kojoj je krajem prvog svetskog rata Staljin dao nezavisnost nju uspela i da sačuva.

Kasniji događaji

Kao što je Münchenski sporazum bio zapadni pokušaj kupovine vremena pre početka Hitlerove agresije tako je ovaj pakt bio Sovetskih pokušaj što je svojim rečima potvrdio i britanski ratni premijer Winston Churchill još 1939. godine. U sledeći 21 mesec SSSR će drastično povećati i modernizirati svoju vojnu proizvodnju, ali će se istovremeno i politički opustiti uveren u razmišljanju da Hitler neće napasti dok ne izbaci Veliku Britaniju iz rata. To pogrešno razmišljanje se pokazalo katastrofalnim pošto na jesen 1940 nakon odustajanja Nemačke da uvuče SSSR u savezom s njom, Japanom i Italijom Adolf Hitler donosi odluku o napadu na Sovjetski Savez koji će tamošnji politbiro dočekati potpuno nespreman.

Vidi također

Šablon:Link FA